Apoteke nikako ne smiju da se pretvore u trgovine!
Nina Vukičević, studentkinja pete godine farmacije na Medicinskom fakultetu u Banjaluci govori zbog čega je izabrala tu profesiju i zašto apoteke ne smiju da postanu trgovine. Otkriva i šta misli o nadriljekarima i poslovima “preko veze”.
– Moja naklonost prema farmaciji proizašla je iz ljubavi prema hemiji. Radi se o humanom i plemenitom zvanju, koje ima mnogo odgovornosti jer biti farmaceut ne znači samo protumačiti recept i izdati lijek. Naime, mi smo posljednje osobe u lancu koje provjeravaju da li je terapija adekvatna za pacijenta, a veliki broj ljudi će i prije odlaska ljekaru doći u apoteku da se posavjetuje sa farmaceutom ako ima nekih zdravstvenih problema. Zbog toga moramo poznavati mnoge oblasti i veliki broj informacija o svakom lijeku. Napokon, rad farmaceuta se, osim u apoteci, odnosi i na biohemijske i toksikološke laboratorije te farmaceutsku industriju, što sa sobom opet nosi i druge odgovornosti – objašnjava Vukičevićeva.
Ona ističe da svako društvo mora da se potrudi da apoteke zaista budu ustanove u kojima farmaceuti treba da se što više posvete pacijentima i unapređenju njihovog zdravlja.
– Ne treba da se pretvore u trgovine, a imam mišljenje i o nadriljekarima i inima koji oboljelima propisuju razne “lijekove”, pa i o pojavi da se lijekovi prodaju “divlje”, odnosno preko interneta i bez kontrole. Iako živimo u vremenu kada su mnoge informacije dostupne putem interneta i ostalih medija, to svakako ne znači da su te informacije tačne – kaže Nina.
Nina Vukičević kaže da je široka i nesavjesna upotreba antibiotika dovela do velike rezistencije bakterija na ove lijekove.
– Danas se mnogo radi na tome da bude smanjena njihova upotreba i ograničena na slučajeve u kojima su oni zaista indikovani. Takođe, već godinama nismo imali značajnija otkrića na tom polju, zbog čega postojeće antibiotike moramo racionalno koristiti i smatrati dragocjenim – ističe ona.
Ona napominje da je sve veći broj tzv. lijekova koji se reklamiraju i preporučuju za liječenje teških oboljenja, a da za to ne postoje klinička ispitivanja i dokazi, niti se naglašavaju neželjeni efekti, koji bi mogli da budu veoma teški.
– Ako je neki preparat biljni ili ako se radi o dijetetskom suplementu, ne znači da je bezazlen. Zbog toga se prije konzumiranja svakog ljekovitog preparata treba posavjetovati sa stručnom osobom – savjetuje naša sagovornica.
Govoreći o svojim daljim planovima, ona kaže da joj je obaveza prema Fondu “Dr Milan Jelić”, čiji je dugogodišnji stipendista, da se zaposli u RS.
– Nakon završetka fakulteta nastaviću sa stručnim usavršavanjem, a što se tiče zaposlenja, nadam se da će biti prepoznat i cijenjen ne samo moj rad i znanje, već i ostalih marljivih mladih osoba. Fond “Dr Milan Jelić” je jedan od rijetkih koji to prepoznaje i nagrađuje.
Osim finansijske pomoći, koja mnogo znači, lijepo je znati da neko pomaže studentima koji ulažu mnogo truda i vremena u učenje, a samim tim i u unapređenje RS – ističe Vukičevićeva.
Ova studentkinja, koja je u srednjoj školi za farmaceute bila đak generacije i govori engleski, njemački i španski jezik, naglašava da položaj mladih kod nas nije nimalo sjajan, ali ne treba sjediti, očajavati i razmišljati o tome kako otići i zaposliti se u inostranstvu.
– S druge strane, obeshrabrujuće je to što do posla dolaze nekompetentne osobe preko rodbinskih i drugih veza, a talentovani i obrazovani ostaju bez radnog angažmana, pa razočarani teže odlasku u inostranstvo, pri čemu je najviše na gubitku naša država – ocjenjuje ova Brčanka, koja će se sa kolegama na 57. Internacionalnom kongresu studenata biomedicinskih nauka predstaviti naučnim radom “Ekskrecija salicilata putem urina kod vegetarijanaca i pacijenata koji koriste niske doze acetilsalicilne kiseline”.
(Pressrs.ba)
Sumnja se da je dječak koji je nestao 26. maja: Naređena obdukcija tijela nađenog u rijeci
Učionice pune problema o kojima se ćuti: Roditelji bježe od kategorizacije, djeca ispaštaju
Dobrovoljna civilna obuka: Politički projekat ili program koji mladima može donijeti disciplinu
