Vojni kapaciteti su im frapantni, oni kontrolišu strateški najvažnije ostrvo na cijelom svijetu
Nakon dva vijeka vojne neutralnosti i više od godinu dana neočekivanih prepreka pristupanju, Švedska je bliža nego ikad da postane 32. članica NATO-a. Obećanje predsjednika Turske, Recepa Tayyipa Erdoğana, da će odustati od svojih prigovora na članstvo Švedske, konačno otvara put transformaciji sigurnosnog okvira sjeverne Evrope kao rezultat ruske invazije na Ukrajinu.
Sjevernoatlantski savez dobiće dodatnu stratešku dubinu s novim partnerom, koji će značajno ojačati NATO-ove sposobnosti na Arktiku i, prije svega, u Baltičkom moru, gdje otok Gotland i moćna flota podmornica švedske ratne mornarice – što je strateška prednost neprocjenjive vrijednosti – predstavljaju jamstvo za obranu Poljske i baltičkih zemalja.
Iako, Švedska zapravo i nije velika vojna sila. Stockholm je usvojio politiku neutralnosti kada su završili Napoleonovi ratovi u 19. vijeku. Nakon završetka ‘Hladnog rata‘, ova skandinavska zemlja krenula je u proces demilitarizacije u kojem je vojna potrošnja progresivno i drastično smanjena – slično kao i u mnogim drugim zapadnim zemljama – a pukovnije su raspuštene na cijelom teritoriju.
Godine 2005. posljednji švedski vojnici napustili su Gotland – to ostrvo, koji mnogi analitičari nazivaju “nepotopivim nosačem aviona”, prestao je biti strateški prioritet Stockholma s obzirom na, kako se činilo, nestanak ruske prijetnje. Ipak, neke zemlje s izlazom na Baltičko more preklinjale su Švedsku da ne demilitarizira Gotland, s obzirom na rizik od potencijalne okupacije ostrva u eventualnoj munjevitoj ofenzivi ruskih snaga.
‘Ostrvo od najveće strateške važnosti na svijetu‘
Sve se, kako piše El Pais, ponovno promijenilo 2014. godine, nakon ruske aneksije ukrajinskog poluostrva Krima i početka borbi u istočnoj regiji Donbas. U godinama koje su uslijedile, Švedska je ponovno uvela vojni rok za muškarce i žene, poslala pukovniju natrag na Gotland i postavila protuzračni odbrambeni sistem na ostrvu- koji je otprilike veličine Mallorce u Španiji ili Rodosa u Grčkoj – te rasporedila borbena vozila pješaštva i tenkove Leopard 2.
U januaru prošle godine, kada je više od 100.000 ruskih vojnika čekalo zapovijed za početak invazije na ukrajinskoj granici, gotovo 1.000 švedskih vojnika prešlo je na Gotland kako bi ojačali sigurnost tog strateškog teritorija, a nedugo nakon toga vlada je objavila da ulaže 1.600 miliona švedskih kruna (oko 140 miliona eura) za proširenje vojne infrastrukture na otoku.
Kad se Švedska pridruži NATO-u, Gotland će postati jedno od uporišta zapadnog vojnog saveza. Godine 2017., tokom jednog posjeta, Ben Hodges, tadašnji zapovjednik američke vojske u Evropi, izjavio je da “nema ostrva na svijetu od veće strateške važnosti”. Gotland je udaljen manje od 300 kilometara od Kalinjingrada, ruske enklave smještene između Poljske i Litve, u kojoj se nalazi ruska Baltička flota.
Tamošnji akvatorij je plovan tokom cijele godine, a njime dnevno plovi više od 1500 brodova. “Tko god kontrolira Gotland, može dominirati zračnim i morskim prostorom južnog Baltika”, izjavio je prije nešto više od godinu dana Magnus Frykvall, vrhovni zapovjednik švedske vojske na otoku.
Uključivanje Gotlanda u područje Sjevernoatlantskog saveza znači i očito pojačanje za odbranu Poljske, a posebno baltičkih zemalja, Litve, Latvije i Estonije, najranjivijih saveznika u slučaju ruskog napada. Integracija Švedske u vojni blok praktički će pretvoriti Baltičko more u vodeno područje pod kontrolom NATO-a, za razliku od doba ‘Hladnog rata‘, kada su mnoge njegove obale bile u rukama zemalja komunističkog bloka (Sovjetski Savez, Istočna Njemačka i Poljska) ili onih neutralnih (Švedska i Finska).
No, u Briselu, sjedištu NATO-a, ne slavi se samo buduće inkorporiranje Gotlanda. Švedska ima još jedno dragocjeno bogatstvo – svoju flotu konvencionalnih podmornica svjetske klase. Baltičko more, koje se ponekad naziva “poplavljena prerija”, vrlo je plitko, prosječne dubine od 57 metara, pa podmornice na nuklearni pogon, koje čine veći dio ruske i američke podmorničke flote, ne mogu djelovati u njemu.
Švedska, s druge strane, operiše podmornicama u Baltičkom moru od 1904. godine. Nijedna druga zemlja u regiji nije bila toliko aktivna pod vodom. Podmornice švedske mornarice mogu sedmicama ostati pod vodom. Većina konvencionalnih, odnosno ne-nuklearnih podvodnih plovila, napajaju se baterijama i moraju izroniti na površinu nakon nekoliko dana kako bi njihovi dizel motori mogli raditi.
Ključna prednost švedskih podmornica
No, švedske podmornice raspolažu tekućim kisikom pohranjenim u spremnicima koji omogućuju punjenje baterija bez izranjanja. Švedska ima tri napredne podmornice klase Gotland i jedan stariji model koji će biti povučen iz upotrebe kada se isporuče dva novodizajnirana plovila, prije 2028. godine.
Uz Baltik, buduće članstvo Švedske, zajedno s nedavnim pristupanjem Finske, činiće novo krilo zapadnog vojnog saveza u arktičkoj regiji, uz ona na istoku i jugu, jedina kojim je raspolagao decenijama. Članstvo dviju skandinavskih zemalja predstavlja izazov za NATO u trenutku kada je Moskva krenula u ambiciozno jačanje svojih ambicija na Arktiku.
Nakon pristupanja, Švedska će postati šesta najveća članica NATO-a. Ova zemlja s nešto više od 10 miliona stanovnika raspolaže s oko 25.000 profesionalnih vojnika i 35.000 rezervista, a tu je, dakako, i moćna vojna industrija koja razvija sofisticirane borbene avione, tenkove i sisteme protivvazdušne odbrane.
Nakon što se Erdoğan obvezao da će blokirati Švedsku, Stockholm vjeruje da će turski parlament dati zeleno svjetlo za njezino članstvo u NATO-u što je prije moguće. Ankara još nije definisala rokove za ratifikaciju u parlamentu, iako većina švedskih medija spekuliše da će se to dogoditi u septembru. Uz Tursku, i Mađarska je više od 10 mjeseci blokirala Švedsku na putu prema članstvu, no ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó te zemlje izjavio je u utorak da je odobrenje Budimpešte “čisto tehničko pitanje”, koje neće odgoditi švedsko članstvo.
Odobrenje parlamenata u Ankari i Budimpešti označiće definitivan kraj više od dva vijeka švedske vojne neutralnosti – ili “nesvrstanosti”, izraza koji koristi Stockholm otkad se pridružio Evropskoj uniji 1995. godine – i završetak procesa integracije u evroatlantsku organizaciju koju su Švedska i Finska zajednički započele u aprilu prošle godine, a čiji su se putevi nakratko razišli nakon što su Ankara i Budimpešta u martu dale zeleno svjetlo za pristupanje Finske u zapadni vojni savez.
(jutarnji.hr)
