Modriča: Skoro slijep, a majstor za bicikle

Zoran Simić (22), iz Modriče, nakon završene elektrotehničke škole, nije čekao posao već ga je sam stvorio.

U garaži porodične kuće popravlja bicikle. I to ne bi bilo ništa neobično da ovaj majstor za dvotočkaše nije skoro slijep. Vidi samo tri odsto. U poslu mu pomažu prijatelji i porodica.

Na prvi pogled radionica za bicikle kao i svaka druga. Ipak, majstor za centriranje felgi, mijenjanje guma i ležajeva, popravljanje osovina – drugačiji. Od ljubavi prema biciklima napravio je posao.

Zoran kaže da je teško danas naći posao i “sposobnom čovjeku”, pa se on odlučio na ovakvu radionicu.

“Tu provodim većinu svog vremena. Radim i ima posla”, kaže Zoran.

U završnom razredu srednje škole napredovala je bolest sa kojom je rođen – retinopatija i pigmentoza – izumiranje štapića u očnom dnu. U poslu se oslanja na ostala čula – dodir i sluh.

“Јa to većinom radim na osjećaj. A drugo što je bitno je volja i upornost čovjeka. Ako si uporan, savladaćeš. Desi se da nešto ne mogu, pa zovem nekog od ukućana”, priča ovaj vrijedni mladić.

Zoranova porodica ponosna je na njega.

“Dobar je, zalaže se. Hoće on, hoćemo i mi da mu pomognemo koliko možemo”, kaže majka Gorjanka.

Od ovog posla, ističe Zoran, može se solidno živjeti.

U iščekivanju lijeka za njegovu bolest, Zoranov društveni život ne čeka, pa slobodno vrijeme provodi s prijateljima.

“Zajedno smo svaki dan, izlazimo, družimo se, pomažemo jedan drugom”, kaže njegov prijatelj Davor Mijić.

Zoranova priča podsjećanje je – ko hoće, naći će način, uprkos preprekama, a ko neće – izgovor.

(RTRS)

Koja je tvoja reakcija?

0% Srećno

0% Ravnodušno

0% Zabavno

0% Smiješno

0% Bijesno

0% Tužno