Sve je dublji razdor između Ukrajine i Amerike, razlog nije oružje

Nedavno se situacija oko dvije glavne antikorupcijske strukture Ukrajine – NABU (Nacionalni antikorupcijski ured Ukrajine) i SAP (Specijalno antikorupcijsko tužiteljstvo) – naglo pogoršala. U medijima se pojavila informacija da SAP provodi istražne radnje u NABU-u u vezi curenja informacija o “velikom građevinskom projektu”.

PIŠE: Ivan Čović

Zatim su iz NABU-a izdali saopštenje u kojem su potvrdili da je istraga u toku, ali da je provodi NABU. U daljnjem tekstu saopštenja uslijedila je kritika SAP-a: “Obavještavamo kolege iz SAP-a da je NABU imao i još uvijek ima dovoljno resursa za provođenje istrage. NABU uvijek garantuje nezavisnu istragu i očekuje isti pristup od svojih glavnih partnera.”

Sukob antikorupcijskih struktura

Najpoznatiji antikorupcijski “aktivisti” povezani sa zapadnim predstavništvima u ovom slučaju su stali na stranu SAP-a nagovještavajući buduće probleme za čelnike NABU-a. Ovaj sukob dvije strukture započeo je još u 2022. godini, kada je smijenjen šef NABU-a Artem Sitnik. On je uživao potporu zapadnih struktura, a kada je smijenjen, odnos tih struktura prema glavnoj antikorupcijskoj strukturi u Ukrajini znatno se promijenio.

Sumnja se povećala i u 2023. godini, kada se dogodila još jedna promjena u NABU-u, odnosno kada je smijenjen i šef detektivskog odjela. To se tumačilo kao nastavak “čišćenja” Sitnikovog kadra, a da bi stvar bila gora, smjena se dogodila kada su procurile informacije o kaznenim predmetima oligarha Igora Kolomojskog.

Problem tajkuna bliskog Zelenskom

Podsjetimo, Igor Kolomojski je oligarh za kojeg se smatra da je “doveo” Zelenskog na vlast, ali je zbog raznih sumnji na malverzacije i kriminalne radnje optužen u SAD-u. Ukrajinski SBU je u suradnji s FBI-em pokrenuo istragu, nakon čega je Kolomojski u jednom trenutku bio i uhapšen.

Takođe, osim što postoje ozbiljne optužbe za kriminalne radnje, uklanjanje Kolomojskog bilo je i politički čin. Jednostavno, vlast u Kijevu htjela je minimizirati ogroman utjecaj koji je imao kako se u nekom trenutku ne bi morala podrediti njegovim interesima.

Blinkenovi zahtjevi

Smjena šefa detektivskog odjela NABU-a u očima zapadnih struktura u tom je trenutku bila u najmanju ruku sporna. Da stvari nisu idilične na relaciji zapadnih struktura i Kijeva, moglo se primijetiti tokom posjete američkog državnog sekretara Blinkena.

Prema dostupnim, ali neslužbenim informacijama, Blinken je predao Zelenskom brojne zahtjeve (uključujući i one kadrovske), koje je Zelenski navodno odbio ispuniti. Takođe, u javnosti su postojale određene napetosti između predsjednika Ukrajine i američke ambasadorice. Sam Zelenski je vrlo često “preskakao” zapadne ambasadore i druge službenike komunicirajući s čelnicima zapadnih zemalja.

U tom smislu jasno je da Zelenski nije htio ispunjavati zahtjeve određenih zapadnih ambasadora, što je dovelo do napete situacije. Tome u prilog idu i navedene smjene u NABU-u, jer u slučaju sukoba dvije antikorupcijske strukture, najviše “profitira” upravo predsjednik. To znači da strukture ne mogu koordinirano djelovati, već da predsjednik takođe učestvovati u poslovima vezanim za antikorupcijsko djelovanje.

Politico piše da je Bajden nedavno naredio svojim ljudima da osiguraju Ukrajini korištenje američkog oružja za gađanje ciljeva u području Harkova. Ali politika Bijele kuće ne mijenja se kada su u pitanju rakete dugog dometa. To znači da Ukrajina u teoriji ne smije koristiti ATACMS-e.

S druge strane, ne navodi se što bi od oružja Ukrajina smjela koristiti u takvim napadima, što znači da bi, na primjer, raketa HIMARS dometa 80 km mogla biti upotrebljena. Takođe, spominje se da ta dozvola vrijedi samo za područje oko Harkova. Vijest su prenijeli Reuters i NY Times.

Zapad šalje poruku Kremlju i Kijevu

Ovim potezom Zapad sigurno ne rješava vojne probleme Ukrajine niti će ova dozvola biti prekretnica za rat u Ukrajini. Dozvola Ukrajini za korištenje oružja prije svega je politički odgovor i Kremlju i Kijevu. Rusiji se pokazuje da je podrška Ukrajini i dalje jaka i postojana, što se odražava i na moral u ukrajinskom društvu, kao i u vojsci.

Ukrajini se šalje poruka da se Zapad ne boji prelaska tzv. crvenih linija koje je Kremlj postavio. Osim toga, ovim se izaziva i ogorčenje militantnog dijela ruskog društva, koje već dugo kritikuje predsjednika Putina i ministarstvo odbrane. To je još jedno “prelaženje crvene linije” na koje Rusija nema adekvatan odgovor, ali i upozorenje Rusiji od Zapada da ne proširuje liniju fronta na Sumsku oblast ili Kijev.

Nadalje, ovakvim odlukama vrši se pritisak i na one kolebljive zapadne zemlje (prvenstveno Njemačku) kako bi ih se korak po korak dovelo do toga da u potpunosti vojno podrže Ukrajinu. Konkretno, pritisak na Njemačku stvara se kako bi se Ukrajini dostavili projektili Taurus te povećala i ubrzala nabavka borbenih zrakoplova i ostalog.

Zapad ne vjeruje da će se Putin usuditi koristiti nuklearno oružje

U sve to zapadne sile ulaze s pretpostavkom da Rusija neće odgovoriti na “odgovarajući” način. Plan se temelji na pretpostavci da se Rusija neće usuditi koristiti nuklearno oružje bilo koje vrste. S druge strane, ruska strana smatra da se Zapad neće odlučiti na nuklearni rat i da će se u slučaju prijetnje ili nekog drugog zaoštravanja sukoba pokušati mirno dogovoriti s Rusijom.

Ključni je problem to što široj javnosti nije poznato jesu li pretpostavke na kojima se takve politike temelje uistinu opravdane i točne. Sigurno postoje obavještajni podaci i na jednoj i na drugoj strani te je jasno da te strane komuniciraju tijekom rata.

Takođe je jasno da obje strane pokušavaju ostvariti “pobjedu” a da se što manje iritira druga strana. Ipak, sukob ide u smjeru daljnje eskalacije, što, naravno, ne znači da će završiti najgorim scenarijem, no postavlja se pitanje kako je moguće zaustaviti sukob da obje strane budu zadovoljene.