Dr Nedeljko Kerić: Smisao života su porodica, pomoć i podrška dobrim ljudima!
Teslić je mali grad velike duše. Skoro svi se poznajemo i emocije je ovdje teško sakriti. Sa svojim pacijentima sam se i smijao i plakao. Zajedno smo prolazili kroz sve faze od otkrivanja do liječenja i praćenja bolesti. Mnogi od njih kasnije su mi postali prijatelji za cijeli život, započinje razgovor za portal Teslićki glas doktor Nedeljko Kerić, koji kao specijalista radiologije u teslićkom Domu zdravlja „Sveti Sava“ radi skoro jednu deceniju.
Radiolozi mogu da otkriju bolesti i stanja pacijenata koja nisu uvijek vidljiva iz samih simptoma. Zbog čega je to posebno važno?
Dr Kerić: Važno je zato što se modernim tehnikama snimanja mnoge bolesti, kao što su recimo tumori, mogu otkriti u ranoj fazi i prije nego što izazovu neke ozbiljnije promjene. Ako bolest otkrijemo u ranoj fazi mnogo su veće šanse za oporavak. Nažalost, kod nas u Tesliću imamo veliki broj onkoloških pacijenata.
Kao radiolog, prvi ostvarujete taj kontakt sa pacijentima i često im saopštavate svoju dijagnozu ili sumnje te upućujete na dalje liječenje. Koliko je to težak i odgovoran posao?
Dr Kerić: Nije lako reći čovjeku koji misli da je zdrav, da to ipak nije tako. Nije lako reći ni bolesnom, da se stanje pogoršava. Najljepše je kada imamo srećne vijesti i kada bolest nestaje. U svakom slučaju, empatija je uvijek tu. Najvažnije je pomoći čovjeku, kako u ovom poslu, tako i u svakom drugom. I zaista ja smisao svog života pronalazim upravo u tome da pomognem drugima. Skoro je jedna starija baka uplakana i zabrinuta ušla u moju ordinaciju. Njene suze su i mene zaboljele. Očitao sam njene nalaze i razgovarali smo dugo o svemu. Izašla je rasterećena i ohrabrena iz moje ordinacije. To je ono što meni, kao ljekaru i kao čovjeku, daje snagu i elan za svaki novi dan.
U kojem trenutku u životu ste shvatili da želite postati ljekar i da je vaša misija pomoći ljudima u svakom smislu te riječi?
Dr Kerić: Nisam siguran tačno koji je to trenutak bio baš trenutak zvanične odluke. Ali i danas, kad zatvorim oči, mogu u mislima vidjeti i čuti svog oca koji kaže „Bićeš ti moj doktor“. Tada sam imao sedam godina i krenuo sam u prvi razred osnovne škole u Liplju. Dobio sam prvu ocjenu, peticu, i ponosno došao da to kažem svom ocu. Tada sam ga posljednji put vidio. Moj tata je radio u inostranstvu. Taj dan je otišao na put u Njemačku. Radio je u tvornici stakla i keramike. Dobio je profesionalno oboljenje, najvjerovatnije, zbog staklene prašine. Preminuo je tokom operacije. Taj naš posljednji susret i razgovor ispred porodične kuće, kod česme, nikad neću zaboraviti. To me usmjerilo u životu.
Koliko je bio težak taj put od dječaka iz Liplja do specijaliste radiologije?
Dr Kerić: Cijeli život sam radoholičar. Od malih nogu. Imam dvije sestre i tri brata. Majka je ostala sama sa nama – šestoro djece. Majka nam je cijeli život bila heroj. Savršena majka. Borila se za nas, a mi smo joj uzvraćali dobrotom i ljubavlju. Radili smo svi zajedno i borili se kroz život. Njoj je bilo najteže jer je ostala sama, a valjalo je nahraniti i školovati šestoro djece. Zahvalni smo joj na svemu jer nas je izvela na pravi put. Nažalost, majka više nije među nama. Ono što iz djetinjstva posebno pamtim je da sam sa majkom uvijek odlazio u crkvu na bogosluženja sa svojom braćom i sestrama. Majka je oduvijek bila okrenuta ka vjeri, a kada je otac preminuo nekako je to još više dolazilo do izražaja. Sa njom sam krenuo u crkvu i dan danas svake nedjelje prisustvujem molitvi. Tako okrijepim i dušu i tijelo. Dam svoj skromni doprinos i kroz rad u Crkvenom odboru u hramu Presvete Trojice u Tesliću.
Koji trenutak pamtite kao najsrećniji u svom životu?
Dr Kerić: Postoje tri takva trenutka. Prvi je kada sam upoznao moju suprugu Sonju, drugi kada se rodila moja kćerka Jovana i treći moj najposebniji trenutak je kada se rodio moj sin Nikola. Bez njih, ništa u mom životu ne bi vrijedilo.
Prije četiri godine postali ste odbornik u lokalnom parlamentu u Tesliću. Šta vam je rekla porodica kada ste odlučili da otvorite vrata svijeta „politike“?
Dr Kerić: Nije im se to u početku nimalo dopalo. Mi imamo svoj mali svijet u kojem sve funkcioniše na „krilima dobrote“. I nade, ma kako to nekome zvučalo. Kažu neki da se to „ne uklapa“ najbolje u profil političara. Nikad sebe nisam ni posmatrao kao političara. Ja sam samo čovjek koji želi da pomogne ljudima kad god to i koliko može. Tako da, iskreno, imali smo duge porodične razgovore. Danima smo razgovarali. Nisu to bile lake odluke. Donijeli smo ih zajedno. Dođu teški dani, ali nismo se pokajali. Mi i dalje vjerujemo i znamo da dobrota uvijek pobjeđuje.
Oznake: Nedeljko Kerić
