Grubor za Banjaluka.net: Ne smijemo politiku da ostavimo lošim đacima i ljudima VIDEO

“Svi mi sebe dugujemo nekoj drugoj deci. Budimo potomci da bismo bili preci”.

Milan Grubor je otac, suprug, sin, brat, sugrađanin, Srbin, pravoslavac, Krajišnik, Petrovčanin. Jedan u nizu od onih što su bili prije i što će doći poslije.

Ovim riječima i mišlju Brane Crnčevića na početku razgovora za portal Banjaluka.net opisao se dr Milan Grubor, kandidat Nezavisnog pokreta “Svojim putem – Igor Radojičić” za odbornika u Skupštini grada Banjaluka.

Navodeći razloge zbog kojih se, kao ljekar, odlučio prikloniti i politici, Grubor ističe da hoće da pokaže da svi treba da se bavimo politikom jer je politika opšta stvar, te pitanje naše budućnosti i pravca razvoja kao naroda.

“Ne smijemo da nasjednemo i da lošim đacima, lošim ljudima ostavimo politiku kao isključivo njihovu stvar, a da se svako od nas bavi isključivo svojim poslom i zabije glavu kao noj u pijesak”, dodaje Grubor.

Među građanima nije rijedak stav da ljekarima nije mjesto u politici. Zašto ste se Vi odlučili za taj korak?

GRUBOR: Jedan od mojih motiva da se bavim politikom, iako ne primarni, je da pokažem da svi treba da se bavimo politikom jer politika je opšta stvar. Naša budućnost, naš pravac razvoja kao naroda, naš opstanak je opšta stvar. Svako iz svoje profesije treba u njoj da učestvuje, svako iz svog znanja i svog zanata.

Ne smijemo da nasjednemo da lošim đacima i lošim ljudima ostavimo politiku kao isključivo njihovu stvar, a da se svako od nas bavi isključivo svojim poslom i da zabije glavu kao noj u pijesak.

Zaista u to vjerujem i to živim, da svako treba da se bavi politikom. Kada odete na slavu i pričate s ljudima, svako ima svoj stav, ima stav i da bude selektor reprezentacije Srbije, ali ima stav i o politici. Mislim da politika treba da bude otvorena za sve. Politika je jedna plemenita vještina i mislim da u ovom pogledu svi treba da se uključe. Mislim da je politika jedini način da opstanemo kao narod na ovim prostorima. Naši preci su opstali, vrijeme je na nama da opstanemo, a izloženi smo nekim novim izazovima kojima naši preci nisu bili.

Smatram da tradicija nije samo folklor, već da je tradicija jedna kodirana poruka naših predaka iz prošlosti. Oni su opstali u uslovima okupacije, nepostojanja apoteka, kredita, lijekova… Izrodili su većinom zdravu djecu i ostavili su zemlju i bogatstva za neke druge generacije, za nas što dolazimo. Ako su oni to uspjeli tada, mislim da smo mi dužni u najmanju ruku da ostavimo ono što smo naslijedili. Upravo zbog te politike opstanka, kako je ja nazivam, a moderno se naziva politika održivog razvoja, iako su naši preci opstali neznajući za održiv razvoj, mislim da je politika inkluzivna i da treba svi da se uključe. Svako koliko može.

Nastavljate li raditi kao ljekar?

 GRUBOR: Nastavljam da radim kao ljekar. Naša lista, članovi Nezavisnog pokreta “Svojim putem – Igor Radojičić” su ljudi koji su se ostvarili u privatnom sektoru, koji imaju svoje biografije, zanate, vještine, stručnosti i u politici gledaju da pomognu koliko mogu i da žive za politiku, a ne od politike.

Pomenuli ste mi da politiku i aktivizam tog tipa drugačije tumačite, da ćete politiku koristiti za promociju zdravog života i na taj način, između ostalog, mijenjati negativne pojave u društvu. Proteklih dana ste predstavili ideju zdrave ishrane u banjalučkim školama. Koliko je realno to u trenutnim odnosima snaga sprovesti u djelo? Koji je put?

GRUBOR: U normalnim društvima je normalno da se predsjednik republike primarno bavi ozbiljnim, svjetskim temama, temama koje ih se tiču. Imamo predsjednika koji je dobio 300.000 glasova, i ko god da je predsjednik, normalno je da se bavi tim pitanjima. Nije normalno da se odbornik bavi tim temama. Jednostavno, imamo toliko gorućih tema, generacije nam odrastaju, stasavaju, stare odlaze, a niko se ne bavi nekim osnovnim temama. Mislim da je politika bavljenje tim osnovnim temama. Kada kažem osnovnim temama, mislim na one svakodnevne, koje nas nerviraju, prave nam probleme, a o njima niko ne priča jer sada odbornički kandidati pričaju o Ukrajini, izborima u Americi, što je u redu, mi imamo našu djecu, roditelje, prva i neku našu budućnost koju vežemo za ovu teritoriju, odnosno za našu zemlju.

Mislio sam da to ljudi razumijevaju kao neku manje važnu temu, međutim, po reakcijama ljudi, po reakcijama koje dobijam u ličnim susretima i putem društvenih mreža, vidim da je zdrav život tema koja je zaista bitna. Meni je zaista vrlo bitna i kao ljekaru i kao ocu. Bitno mi je kako nam se djeca hrane, veoma mi je bitno kako se razvijaju, jer zdrava djeca znače i zdrava porodica, znače i zdrava Republika Srpska.

Kao ljekar vidim porast raznih oboljenja kojih ranije u vrijeme naših baba i djedova nije bilo. Znači nešto se dešava. Analizirajući, ne samo kod nas, nego i na osnovu analiza u svijetu, došli smo do podataka da su nam djeca daleko više izloženija nekim supstancama kojima nismo bili izloženi u prošlosti, prije svega šećeru i raznim drugim stvarima.

 

Imamo istraživanje Doma zdravlja iz jula ove godine koje sada i zvanično govori o porastu gojaznosti kod djece, porastu raznih oboljenja, lošem držanju kod djece i brojnim drugim problemima. U razgovorima sa psiholozima vidimo da se djeca sve teže fokusiraju, da im ne drži pažnju knjiga, da ne mogu dugo da rade zadaću. Mi smo potomci nekih ljudi koji su ovdje opstali, koji su bili izdržljivi koji su imali fizički rad. Mi smo došli u varijantu da ganjajući neke lažne vrijednosti Zapada postajemo sve gojazniji i nesposobniji.

Šta podrazumijeva ideja zdrave ishrane u školama?

GRUBOR: Ideja zdrave ishrane u školama podrazumijeva pilot projekat da izdvojimo sredstva u iznosu 800.000 KM, to je red veličina potrošnog, kancelarijskog materijala kojeg grad potroši godišnje. I da se na taj način finansira ishrana djece u prvom razredu, da djeca imaju zdravu ishranu, da nisu izložena aparatima u školama, odnosno da ne jedu bijelo brašno, da ne jedu šećere, da ne piju koka-kolu, nego da se hrane na zdrav način i našom autohtonom hranom. Kada govorimo o autohtonoj hrani, to je hrana koju su jeli naši preci, djedovi, babe i mi njih najbolje energetski koristimo, imamo najveći koeficijent iskorištenosti kada ih pojedemo. Čitav koncept ideje da zdravu proizvodnju na našim selima razvijamo i da ta sela hrane Banjaluku, svojim mesom, jajima, povrćem, voćem i ostalim, da ne moramo da djecu izlažemo abate kruškama iz Portugala, kada imamo naše divlje kruške, divljakuše, karamut, a njih ne možete naći na pijaci. U Banjaluci danas na nekoliko mjesta možete popiti domaću kafu, a espreso imamo svuda.

Mi smo ganjajući te zapadne vrijednosti zaboravili ko smo i šta smo. Tako da bi ta naša politika bila povratak samom sebi.

Zalažete se zdrav narod i zdravo društvo. U čemu to danas nismo zdravi? Sa čim se sve susrećete u ljekarskoj praksi?

GRUBOR: Mi živim i djeca nam odrastaju u okruženju gdje u svakoj ulici imamo apoteku, kladionicu, kafanu, pekaru. U posljednje vrijeme imamo i laboratoriju u svakoj ulici. To govori u kakvom smo stanju kao društvo, čemu smo sve izloženi i da se time, u stvari, niko konkretno i ne bavi. Naša ideja je da se podizanjem svijesti o zdravoj ishrani, težini školske torbe, vratimo sebi. Ovdje nije pitanje finansijskog problema, ovdje je više pitanje naše sposobnosti da se organizujemo i da postojeće resurse nekako usmjerimo ka sebi. Agenda našeg pokreta je u opstanku i ona treba da zavlada. Razumijem druge agende, razumijem i agendu LGBT populacije, razumijem agende ekološke države i sve je to super, ali hajde da mi imamo našu agendu, da smo zdravi, da napravimo prevenciju raznih oboljenja. Imamo porast dijabetesa tip 1 kod djece, porast alergijskih oboljenja kod djece, svaka generacija nam je sve više izložena bolestima. Kako bismo to spriječili jedan od privih koraka je ishrana, treba da zaštitimo svoju zemlju, svoju porodicu, svoju djecu.

Aktivni ste na Instagramu, dijelite savjete kao endokrinolog i “vraćate sklad u organizam“. Šta to tačno znači? Koliko društvene mreže utiču na razmišljanje ljudi? Može li se na taj način mijenjati svijest kod građana?

GRUBOR: Ja sam jedan od zadnjih koji je krenuo sa društvenim mrežama. Društvene mreže se moraju koristiti veoma pametno, dozirano. Generalno, upotrebi telefona se mora posvetiti pažnja. Nadam se da će mene pamtiti kao narodnog ljekara, želim da govorim narodnim jezikom i da svojim savjetima pomognem ljudima, a da to ne moraju da plate. Živimo u vremenu kada smo svi izloženi društvenim mrežama, portalima, teži se što većem broju pregleda. Objavljuju se sve veće i veće gadosti, loše stvari. Vidjeli smo u koroni koliko te loše stvari kod ljudi prave psihološke probleme, anksioznost, depresiju, bipolarni poremećaj i slično. Jednostavno živimo u društvu gdje društvene mreže toliko utiču na ljude da im prave stres. Naši mediji treba da budu korektori javnosti, a ne da budu kolektor, da izbacuju kanalizacione varijante. Ja pokušavam iz tog ugla da se bavim društvenim mrežama, da ljudi nešto čuju, saznaju. Onaj ko hoće može da nađe. I ja se informišem putem društvenih mreža, pokušavam da to bude dozirano, sa svrhom i imam fine povratne informacije od ljudi, zainteresovani su. Mnogo rješenja dobijam preko društvenih mreža, tako da društvene mreže imaju svoj uticaj, ali njima treba znati rukovati.

Koje su bolesti Banjaluke? Gdje vidite najbolnije tačke?

GRUBOR: Banjaluka je jedan predivan grad, grad u kojem živimo i koji se treba nastaviti razvijati. Ima izazove koje imaju svi moderni gradovi, od gužve u saobraćaju, problema u vrtićima i ostalog. Naša ideja je da napravimo tri mosta u Banjaluci, tri vertikalne garaže. Imamo naš program, a to je racionalno, odgovorno i ozbiljno govori koji su to naši problemi. Predsjednik partije, Igor Radojičić je to tako i radio sa svojim timom u prethodnom mandatu kada je bio gradonačelnik. Mislim da treba da volimo Banjaluku i da svako iz svog ugla onog čega radi da pokuša da nađe rješenje, neki prijedlog i da na kraju krajeva svi zajedno profitiramo u tome.

Može li Banjaluka ozdraviti, koja je terapija?

GRUBOR: Banjaluka je zbir svih nas koji živimo tu. Trebamo biti odgovorni prema gradu, prema resursima, prema vremenu koje imamo. Trebamo racionalno predlagati rješenja za probleme koje imamo, jedan je i taj u vezi s politikom zdrave Banjaluke. Trebamo shvatiti da zaista nema prečice, nema lakog puta. Treba da se sakupimo i sabiramo, a ne da se širimo u rješavanju problema. Trebamo imati plan, a to je svakodnevan i intenzivan rad na razvoju Banjaluke. Banjaluka je po svojoj poziciji najzapadniji i najveći srpski grad. Ona treba da bude centar zapadnog srpstva. Kad kažem zapadnog srpstva, nemam pretenzije na druge teritorije, ali od Sime Matavulja do Dejana Medakovića, pa skroz do Branislava Nušića, Banjaluka treba da objedini sve to zapadno od Drine, a recimo da Prijedor bude krajiški ljepotan kao što je Banjaluka nekad bila. Banjaluka treba da iskorači u tom smislu.

Zašto građani treba da glasaju za Vas?

GRUBOR: Mi smo se sakupili i kandidovali s konkretnim rješenjima. Mislim da pokušavamo i uspijevamo da ne ulazimo u to blato, nismo u svojoj kampanji agresivni. Mi nudimo rješenja, ako građanima ta rješenja trebaju, neka nas biraju, ako misle da im je super bez nas i da ovo ide kako treba, neka biraju koga hoće. Mi nemamo agresivnu kampanju, nikoga ne jurimo i tu smo sa svojim rješenjima. Podršku osjećamo svakodnevno, vidimo po istraživanjima da raste, ali vidjećemo, ovo su tek prvi izbori.