Đajić: Svjetski uspjesi UKC-a, dok Banjaluka tone, četiri promašene godine grada

U ekskluzivnom intervjuu sa dr Vladom Đajićem, direktorom Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske i nosiocem liste SNSD-a za Skupštinu grada Banjaluka, razgovarali smo o ključnim temama koje se tiču kako zdravstvenog sistema, tako i svakodnevnog života u Banjaluci, prenosi Alo.

Dr Đajić je za ALOonline podijelio uvide u napredak UKC-a, saradnju sa vodećim medicinskim centrima širom svijeta te izazove sa kojima se suočavao kada je došao na čelo najveće zdravstvene ustanove u Srpskoj. Takođe, dotakli smo se i političke kampanje, sa posebnim osvrtom na posljednje četiri godine funkcionisanja Banjaluke pod vođstvom gradonačelnika Draška Stanivukovića te projekata koji su realizovani ili onih koji nisu, kao i njegove vizije budućeg razvoja grada na Vrbasu.

U toku posljednje dvije godine u Minsku su obavljene 24 kadaverične transplantacije bubrega pacijentima iz Srpske. Pitali smo dr Đajića da li je UKC RS postao internacionalna ustanova?

– To je jedan veliki uspjeh na koji sam ponosan, ali to nije uspjeh samo mene kao najodgovornijeg i prvog čovjeka UKC-a. U timu su bili i Fond zdravstvenog osiguranja, a doprinijele su i saradnje predsjednika Milorada Dodika sa predsjednikom Bjelorusije kao i ministra zdravlja Alena Šeranića sa bjeloruskim ministrima. Ipak, presudna je operativa UKC-a i tima ljekara. Nemjerljiv uspjeh je 24 bubrega donijeti u Republiku Srpsku, to su 24 spasena života. Kadaverična transplatacija nije transplantacija bubrega brata, sestre ili srodnika, to je bubreg osobe koja je nažalost preminula ili poginula, a odgovora drugoj osobi. Nastavićemo saradnju, dogovorili smo oko 20 bubrega godišnje kao i da naši ljekari odlaze u Bjelorusiju na edukacije, a njihovi kod nas – započeo je dr Đajić.

Napredak UKC RS

Sedam i po godina nalazi se na čelu ove ustanove, a za to vrijeme se mnogo toga promijenilo. Kako kaže, zatekao je potpuni haos. Suočio se sa četiri i po godine neplaćenih doprinosa, 70 miliona KM duga prema dobavljačima, 20 miliona KM u tužbama, 12 miliona neplaćenih računa za struju i vodu te 36 miliona kredita. Ističe da ga je najviše pogodilo to što tri godine nije zaposlen nijedan doktor, magnetna rezonanca je bila u kvaru, postojao je samo jedan CT aparat koji se stalno kvario, a u čitavom UKC-u bilo je samo 5-6 ultrazvučnih aparata dok respiratora nije bilo uopšte.

– Sedam godina patnje i danonoćnog rada, dolazaka vikendom, 300 poziva dnevno, posmatranje klinika u svijetu i primjenjivanje toga kod nas, obezbjeđivanje sredstava, pravljenje raznih timova, zidanje zgrada, kupovina opreme, nabavke, organizacija rada… baš je bilo mukotrpno ali sam presrećan. Danas nam dođe doktor koji radi u Kataru i kaže kako bi šeici pozavidjeli našim operacionim salama. Kada sam postao direktor, Urgentni je bio u poznatoj staroj Hirurgiji. Dogodi se saobraćajna nesreća sa pet-šest povrijeđenih, a oni imaju jedan rendgen aparat, nema ultrazvuka ni CT-a, na tri respiratora priključe tri pacijenta, ostali umru. Sada je Urgentni na UKC-u i kada se dogodi saobraćajka, dolaziš na mančester trijažu zatim dolazi ekipa sa makazama koja skida odjeću da vidi gdje su povrede, druga traži venske puteve, infuzije, daju krv i limfu, a treća intubira. Nakon toga, na 20 metara se nalaze ultrazvuk, rendgen, CT, dvije sale za operaciju i dvije za reanimaciju. Mi smo za 12 minuta osposobili osobu da ide u operacionu salu i to je svjetski rekord – objašnjava dr Đajić.

Dodaje da je UKC najveća internacionalna kuća u BiH te da je ponosan na stručnost vrhunskih ljekara kojima se nude plate i do 10.000 evra u inostranstvu, ali oni su ostali ovdje i ne planiraju otići.

– Dakle, oni su ostali, a istovremeno sam uspio obezbijediti zbrinjavanje i liječenje Republike Srpske za narednih 20 godina. Vlado Đajić je uspio to svojom nekom energijom, željom i patriotizmom. Zaposlio sam 330 mladih ljekara, šaljemo ih na specijalizacije, edukacije i radiće ovdje narednih 30 godina, pa neka ih ode i stotinu, opet ćemo imati 200 dobrih doktora. Već sam i tu zadužio Republiku Srpsku i stanovnike – iskren je Đajić.

Šobot – Stanivuković

Gradonačelnik Banjaluke, Draško Stanivuković, i dr Vlado Đajić često su ili uvijek na suprotnim stranama, razmjenjujući kritike, optužbe i suprotstavljena mišljenja o radu i vođenju grada, kao i o pitanjima u vezi sa gradskim projektima i infrastrukturom.

– Ovo su četiri promašene godine Banjaluke, promašenog života, prilika za napredovanje i potrošenih preko milijardu maraka našeg novca. Kada se osvrnemo danas, ne vidimo ništa, ni jedno radno mjesto, ne vidim ništa osim plaže koju je odnijela voda. On je za mene propali student, nedorečen, nestručan, nacionalno neosviješten, nema pojma šta je Republika Srpska i šta je srpstvo. Reference nula, zakon nula, procedure nula, osjećaj za narod nula, ništa, samo egoizam, lični interes, samopromocija, surovost. Za doktora Šobota smatram da je humanitarac, doktor nauka, porodičan i normalan čovjek koji želi da sa djecom i ženom živi ovdje, čovjek procedura. Šobot je naučio pričati sa narodom i slušati njegov puls – objašnjava Đajić.

Za kraj, ističe da mu je želja da kao što je uspio dovesti UKC RS na nivo da bude rame uz rame kliničkim centrima u Cirihu, Parizu ili Minhenu, tako želi i da Banjaluka bude kao grad od 200.000 građana u, recimo, Njemačkoj ili Švajcarskoj.

– Želim da prepišemo sve od njih – saobraćaj, grijanje, vrtiće, školu, osvjetljenje, smeće, asfaltiranje i on to može uraditi. Šobot ima 7.000 intervencija na srcu i 600 operacija iza sebe, to je čovjek od struke, nauke, zakona, procedura. On ima osjećaj realnog života, a ne selfija, snimanja i optuživanja drugih. Narod u ovom trenutku mora preuzeti odgovornost, ne samo Đajić, Željka, Dodik ili Šobot. Svaki građanin Banjaluke se mora dobro zamisliti i preuzeti odgovornost za svoj budući život – zaključio je dr Đajić, prenosi Alo.