Zašto će Iran vjerovatno ostati uzdržan?

Iako iz Teherana stalno stižu glasne prijetnje, Iran je do sada izbjegavao direktnu konfrontaciju s Izraelom. Zašto? Očigledno je da iranski režim nije spreman ili nije sposoban da sprovede svoje brojne prijetnje.

Kada je ubijen Kasem Sulejmani, komandant iranskih Al-Kuds brigada u Iraku, u atentatu koji su SAD izvele na aerodromu u Bagdadu 3. januara 2020. godine, iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Hamnei nazvao je to objavom rata i zakleo se na osvetu.

Kao odgovor, Iran je izveo vazdušne napade na vojnu bazu Al-Asad u Iraku i na američku vojnu bazu u Erbilu, na sjeveru Iraka. Napadi su prouzrokovali materijalnu štetu, ali niko nije poginuo.

Kada je Izrael, nakon smrtonosnog napada Hamasa 7. oktobra prošle godine, intenzivno bombardovao Pojas Gaze, a broj žrtava među Palestincima rastao, iranski ministar spoljnih poslova Hosein Amir-Abdolahijan upozorio je da, ako Izrael nastavi s napadima na nenaoružane civile u Gazi, niko ne može garantovati da se sukob neće proširiti. Drugim riječima: Iran bi se mogao uključiti u sukob, prenosi Dojče Vele.

Pola godine kasnije, u martu 2024. Reuters je prenio izjavu libanskog Hezbolaha da će, poslije konsultacija sa Teheranom, samostalno voditi borbu protiv Izraela te da se Iran neće vojno uključivati.

Hamnei je naredio raketiranje Izraela tek kada je 1. aprila ove godine u ciljanom napadu na iransku ambasadu u Damasku poginulo sedam pripadnika Iranske revolucionarne garde.

Međutim, Teheran je taj napad unaprijed najavio i čak informisao američku vladu.

Nekoliko sati nakon ispaljivanja iranskih raketa, koje je Izrael većim dijelom presreo, Iran je izjavio da se incident može smatrati “završenim”. Nije se mnogo govorilo o uspješnosti napada.

A kada je ubijen Ismail Hanije, vođa militantne grupe Hamas, 31. jula  u atentatu u Teheranu, za koji se smatra odgovornim Izrael, Iran se zakleo na osvetu. Međutim, ona još nije izvršena.

Očigledno je da iranski režim nije spreman ili nije sposoban da sprovede svoje brojne prijetnje. Bitan razlog je nedostatak podrške stanovništva.

Većina Iranaca želi kraj Islamske Republike i žali se na ogromne izdatke za podršku iranskim saveznicima, dok istovremeno veliki dio stanovništva živi ispod granice siromaštva.

Demonstranti već godinama uzvikuju: “Ni Gaza ni Liban. Svoj život posvećujem Iranu!”

Pored toga, Iran bi u slučaju napada na Izrael morao da računa na teške protivnapade, što bi više oslabilo nego ojačalo režim u Teheranu.

Izrael je vojno superiorniji, a čak i ako bi napadi bili usmjereni isključivo na infrastrukturu, to bi moglo izazvati još veće nezadovoljstvo stanovništva.

Uz to, Iran bi morao da se boji da će Izrael napasti i njegove podzemne nuklearne objekte koristeći probojne bombe, kao što je to učinio sa sjedištem Hezbolaha.

S obzirom na to, ajatolah Hamnei i njegovi sljedbenici moraju dobro razmisliti kako će odgovoriti na smrt vođe Hezbolaha Hasana Nasralaha i hoće li se upustiti u vojnu konfrontaciju s Izraelom, prenosi Deutsche Welle.