Lovac u žitu na disovski način

„Dis pozorište već preko trideset godina istražuje nove forme i poigrava se sa klasičnim normama teatra, imajući prvenstvo za cilj odgoj mladih i razvijanje kritičkog mišljenja. Izraz na „Disovski“ način se koristi, onako, od “milja” da opiše stil koji je gledaocima već postao izraz poznat kao provokativni, slobodni i “bez dlake na jeziku”. Kroz ovaj eksperiment, glumci su mogli da se upoznaju kako sa epskim teatrom, tako i sa elementima urban drame i džins proze i prenesu ovu buntovničku mladalačku energiju i stav na publiku“, kaže reditelj Bogdanović.

Veliki broj mladih samo životari

Kao što kritički promišlja o romanu, Bogdanović isto tako kritički opservira i svoj stav o mladima danas, kada se čini da je sve dostupno i sve dozvoljeno u isti mah. „Ideja generacije koja odrasta nakon “velike tragedije”, koja je zastupljena u samom romanu, pronašla je svoj pandan i u današnje vrijeme na našim prostorima. Veliki broj mladih samo životari, ne vidi smisao ni u čemu i ne teže da išta poduzmu kako bi to promjenili. Sve je manji broj buntovnika koji se suprotstavljaju tradicionalnim i okorijelim vrijednostima (ne nužno u negativnom smislu), ali svakako sve manje generacija mladih koji donose promjene i stvaraju svoj svijet bez okova. Jer svijet i prostor na kojem živimo karakterišu strukturalne vrijednosti, institucije, školstvo…ukratko život sa pravilima. Podstaći mlade da samo razmisle o tome, biće savršen poduhvat i cilj za ovu predstavu. A nakon toga, ko zna, priča za portal Banjaluka.net reditelj predstave.

U to ime Bogdanović dodaje i jedan odlomak iz romana:  “Stalno zamišljam mnogo male djece kako se igraju u jednom velikom polju žita. Na hiljade male djece, a nikoga u blizini… nikog odraslog, mislim… osim mene. A ja stojim na samom rubu jedne grozne provalije. Šta mi je zadatak, trebam uloviti svakoga ko se zaleti prema provaliji, hoću da kažem, ako neko trči ne gledajući kuda ide, ja ga trebam uloviti. To je sve što bih trebao raditi čitavog dana. Da budem takav neki lovac u žitu. Znam da je to ludo, ali je to jedino što bih zaista želio biti. Znam da je ludo.”

Festivalski život

Festivalski život predstave  planiran je za čitavu iduću godinu, a počinje već tri dana nakon premijere na „Festivalu omladinskih kazališta“ u Žepču.

Banjalučka pozorišna scena

Za mladog reditelja važno je da ima od koga i gdje učiti, važno je i da ima gdje pogledati kvalitetne pozorišne komade. Pozorišni život u Banjojluci na putu je da postane idealan, ističe Bogdanović. „U posljednjih par godina doživljavamo ekspanziju predstava i sadržaja, ali se susrećemo sa posljedicama pandemije nakon koje sve manji broj ljudi ide u pozorište. Naravno i to se popravlja i za to treba vremena, ali da ide ka boljem, to je istina. Ono na šta bi trebali malo kolektivno da obratimo pažnju jeste da nisu uvijek sva gostujuća pozorišta i “poznati glumci” vrijedniji i bolji od onoga što imamo ovdje – vrlo neodređeno sa moje strane, ali dovoljno specifično da se zakači poenta“, zaključuje Bogdanović.

(Marina Majkić Miletić)

Koja je tvoja reakcija?

0% Srećno

0% Ravnodušno

0% Zabavno

0% Smiješno

0% Bijesno

0% Tužno