Svijet 25.11.2024.

Kalin Đorđesku, nova zvijezda evropske desnice

ČITANJE: 4 minute

PIŠE: Dejan Rauš

Kalin Đorđesku, neočekivana politička figura u Rumuniji, očekivano ili ne, prošao je u drugi krug predsejdničkih izbora. Osim njega u drugi krug ide i liderka opozicije Elena Laskoni – pokazuju to rezultati prvog kruga koji je održan u nedjelju. Đorđesku je osvojio 22,95 odsto glasova, a Laskoni 19,2 odsto. A zašto očekivano ili ne!? Đorđesku je još jedan u nizu evro političara koji pripadaju desno orijentisanim političkim strujama, pa je poprilično neočekivano da je neko kome nisu davali šanse da se nađe u drugom krugu, iz trke izbaci aktuelnog rumunskog premijera Marsela Čolakua. Osim toga što je desničar, u Briselu se zdušno nadaju da Đorđesku neće biti pobjednik drugog kruga jer je ovaj 62-godišnji političar, poznat po svom proruskom stavu, skepticizmu prema NATO-u i antivakserskim izjavama.

A zbog svega toga došao je u centar pažnje uprkos tome što ne pripada nijednoj političkoj partiji i nije učestvovao u tradicionalnim debatama. Njegov meteorski uspon oslanja se na viralnu prisutnost na TikToku i druge društvene mreže, koje su mu omogućile direktnu komunikaciju s nezadovoljnim Rumunima, posebno mladima koji dominiraju ovim mrežama. Osim toga, kao i brojni drugi evroskeptici igrao je na sigurnu kartu – vraćanje tradicionalnim vrijednostima, kritike prema Briselu, nejednak odnos prema državama članicama EU. I to je za sada urodilo plodom.

“Teret” ka predsjedničkoj fotelji

Ipak, ono što bi mu mogao biti teg oko vrata je veličanje pojedinih istorijskih ličnosti iz Drugog svjetskog rata koji su sarađivali sa nacistima. Poseban problem moglo bi biti to što simpatiše ruskog predsjednika Vladimira Putina, ističući da je Volodimir Zelenski taj koji nanosi štetu svojoj državi u ratu sa Rusijom. To posebno smeta EU i NATO-u, jer je Rumunija strateški važan član NATO saveza i strateški partner EU u logističkoj podršci Ukrajini.

Đorđesku kao dio evropskog trenda

Uspon Đorđeskua nije izolovan slučaj. On je deo šireg fenomena porasta desničarskog populizma u Evropi, posebno u zemljama pogođenim ekonomskim krizama, migrantskim talasima i padom povjerenja u vladajuće strukture. Primjeri iz drugih evropskih zemalja ukazuju na slične trendove.

Tako je Gert Vilders, lider Partije za slobodu nedavno trijumfovao na holandskim parlamentarnim izborima. Njegova kampanja, bazirana na antimigrantskoj retorici i kritikama EU, osvojila je podršku velikog dijela biračkog tela, uključujući mlade. Vilders koristi sličnu strategiju kao Đorđesku – direktnu i jednostavnu komunikaciju koja naglašava “zaštitu holandskih vrijednosti”.

Slično je i u Italiji gdje je premijerka Italije, Đorđa Meloni nastavila tradiciju italijanskog nacionalizma. Njena politika usmjerena na očuvanje tradicionalnih vrijednosti i kontrolu migracija donijela joj je popularnost među Italijanima koji su razočarani globalizacijom i političkom nestabilnošću u Evropskoj uniji.

U Briselu se najviše pribojavaju njemačke desnice. Alternativa za Njemačku bilježi kontinuirani rast, posebno među mladim biračima u istočnom dijelu zemlje, koji smatraju da nije jednak odnos prema ovom dijelu Njemačke. Fokus na migracije i evroskepticizam omogućili su ovoj stranci da privuče birače nezadovoljne politikama vlade i centralizacijom EU.

Društvene mreže omogućile su liderima poput Đorđeskua da direktno dopru do birača, koristeći viralne sadržaje za širenje svojih poruka.

Rumunija i budućnost Evrope

Iako je rano govoriti, jer Rumuniju čeka i drugi krug predsjedničkih izbora, Đorđesku se pozicionirao kao simbol novog talasa populističke desnice u Evropi. Njegova politička agenda potencijalno bi mogla promijeniti kurs Rumunije u odnosu na NATO i EU. A budimo sigurni, zapadni saveznici neće baš skrštenih ruku sjediti u svojim foteljama čekati 8. decembar i rezultate izbora.

Rumunija je previše važna i jako blizu Rusije da bi se ishod izbora prepustio volji građana. Do tada možemo očekivati političke napade na Đorđeskua, isticanje u javnosti njegovog nepoštovanja antifašističkoj borbi i „prljav veš” iz njegove prošlosti. Slično kao i u Holandiji, Italiji i Njemačkoj, pobjeda desničara kao što je Đorđesku pokazuje da desnica više nije marginalna, već ključni dio političkog pejzaža Evrope.

U vremenu ekonomske neizvijesnosti, desničari nude jasna, iako često populistička rješenja koja obećavaju stabilnost i zaštitu. A na takva obećanja, birači su najosjetljiviji.

A onda se postavlja logično pitanje – kako će ostale proevropske partije reagovati na ovaj izazov i da li će uspjeti da povrate povjerenje birača prije nego što desnica postane dominantna sila u evropskoj politici.