Aleksandar Balaban, planinarski vodič i član udruženja “Abonos”: “Treba naučiti uživati u čitavom putu”
Planinarenje je postalo apsolutni hit. Ne bez razloga. To je jedan od najjednostavnijih i najjeftinijih sportova u kojem mogu da uživaju sve generacije. Ali, da li je uvijek sve tako idealno kao što se čini? O tome smo razgovarali sa Aleksandrom Balabanom, licenciranim planinarskim vodičem i članom Planinarskog udruženja “Abonos”.
Od Srpske do Afrike
“Abonos” je jedno od najaktivnijih planinarskih udruženja u Republici Srpskoj i u BiH. Godišnje organizuju preko 40 planinarskih akcija i drugih tipova aktivnosti poput humanitarnih akcija, radnih akcija na pravljenju i održavanju staza, škole planinarstva…
Veliki broj tih akcija, osim u Srpskoj i BiH organizovan je na širem području Balkana. Uspješne akcije imali su i u Evropi, Aziji i Africi.
“Prije skoro devet godina kad smo mi pokrenuli ovu priču planinarenje je bilo popularno, ali ni približno kao danas. Puno veći broj ljudi želi da pobjegne od gradske gužve, obaveza, da doživi nešto novo, upozna nove, sebi slične ljude”, kazali su iz Planinarskog udruženja “Abonos”.
Korona bila prekretnica
Od perioda korone znatno se povećao broj ljudi koji istražuju brda i planine. Aleksandar kaže da je korona bila prekretnica koja je dovela veći broj ljudi u prirodu.
“Dobra i loša prekretnica. Dobra u smislu da je sve veći broj ljudi krenuo da provodi vrijeme u prirodi i da ‘istražuje’ prvenstveno svoju bližu i dalju okolinu. Međutim, pojavile su se i osobe koje su tu samo radi mode, fotografije i slično. Da problem bude veći, dosta tih osoba je sa nedostatkom osnovne kulture i kućnog odgoja, pa su se iza njih u prirodi krenule pojavljivati gomile smeća koje bi ostavili. Smeća je, da se ne lažemo, uvijek bilo, ali ne u tolikoj količini koliko je to postalo tokom pandemije na mnogim posjećenim lokacijama“, poručio je Aleksandar Balaban iz Planinarskog udruženja “Abonos” za Banjaluka.net.
Uvijek je pravo vrijeme za planinu
Svima je cilj vrh, ali treba znati uživati u čitavom putu, danu, vikendu provedenom na planini, pa čak i ako vrijeme ili pogled nisu idealni.
“Mi se trudimo da ljude naučimo da svako doba i skoro svi vremenski uslovi na planini mogu biti podjednako lijepi kao vedar i čist dan. Magla zna biti lijepa i mistična, snijeg romantičan, nekome i malo kiše čini uživanje… Sve je to dio prirode i planinarenja. Takvom stavu dosta su doprinijele društvene mreže gdje je gomila fotografija editovana, gdje su uvijek idealni uslovi, gdje je sve sjajno, bajno i krasno. A to nije bas uvijek tako. Na sreću često je mnogo bolje nego na fotografijama. Ali ne treba tugovati i ako nije, to je poziv da dođemo opet”, rekao je Balaban.
Veliki broj planinarskih staza u Srpskoj i BiH u potpunosti je obnovljen, prokrčen i markiran. Jedan od većih problema, u pojedinim mjestima predstavljaju zaostala neeksplodirana minsko-eksplozivna sredstva. U tom slučaju potrebno je dobro se informasati gdje idete.
“Mi iz PU Abonos do sada smo markirali tri staze, od toga dvije na planinama gdje do sada nisu postojale (Čemernici i Tisovcu), kao i jednu stazu na Ponir planini. U planu je jos par staza koje ćemo da uradimo u narednim godinama”, dodaje Balaban.
Susreti sa divljim životinjama
Kada idete u prirodu znajte da idete u nečiji dom. Aleksandar iz iskustva priča da su divlje životinje generalno plašljive i izbjegavaju ljude.
“Posebno ljude u velikim grupama kao što smo mi, tako da je zaista teško naići na vuka ili medvjeda. Mnogo veći problem u prirodi su miševi ili krpelji koji prenose zarazne bolesti koje mogu stvoriti mnogo veće probleme čovjeku nego divlje životinje“, naglasio je Balaban.
U prirodi nema razlike
U saradnji sa udruženjem za pomoć osobama sa autizmom “Djeca svjetlosti” organizovali su radionice za mališane, tokom kojih su slikali, učili o ekologiji, izrađivali fotoalbume, slike i ramove od materijala koje su pronašli u prirodi. Osim toga, vodiči, djeca i njihovi roditelji otkrivali su zajedno staze oko grada, uz dosta smijeha, zabave, druženja i igre.
“Za kraj ispred planinarskog doma ‘Šibovi’ posadili smo zajedno pet stabala javorolisnog platana”, priča Balaban.
Banjalučke staze
Potencijal Banjaluke i okoline je ogroman kada je u pitanju pješačenje i planinarenje. Planinarsko-šetački vodič oko Banjaluke, koji je izdao sa kolegom Srđanom Blagojevićem opisuje 33 staze koje se nalaze u blizini i na širem područuju Grada.
“Mi nemamo planine poput Maglića, Zelengore, Vranice i slično, ali ovo što imamo može se mnogo bolje iskoristiti. Moja neka lična preporuka kad nam treba šetnja, a nemamo previše vremena je Ponir, gdje je mali milion staza različitih dužina. A za one fizički spremnije sa više vremena naravno Čemernica i najviši vrh na području opštine – Goli Vis sa 1.339 metara nadmorske visine”, zaključuje Balaban za portal Banjaluka.net.
PIŠE: Marina Majkić Miletić
Oznake: Aleksandar Balaban
