Zašto je predsjednik Južne Koreje iznenada proglasio vanredno stanje i šta se dalje dešava?
Foto: Screenshot
Predsjednik Južne Koreje šokirao je zemlju u utorak uveče kada je iz vedra neba proglasio vanredno stanje prvi put poslije skoro 50 godina. Sada je na stolu i mogući impičment.
Drastična odluka Jun Suk Jola, objavljena u kasnonoćnom TV prenosu, pominje “antidržavne snage” i prijetnju iz Sjeverne Koreje, ali ubrzo je postalo jasno da to nije bilo podstaknuto spoljnim prijetnjama, već njegovim sopstvenim očajničkim političkim nevoljama.
Ipak, to je podstaklo hiljade ljudi da se okupe u parlamentu u znak protesta, dok su opozicioni poslanici požurili tamo da proguraju vanredno glasanje za ukidanje te mjere.
Poražen, Jol se pojavio nekoliko sati kasnije da bi prihvatio glasanje parlamenta i ukinuo vanredno stanje. Sada se suočava sa mogućnošću impičmenta, pa čak i isključenja iz sopstvene stranke.
Kako se sve odvijalo?
Jol se ponašao kao predsjednik pod opsadom, kažu posmatrači. U svom obraćanju u utorak uveče, on je ispričao pokušaje političke opozicije da potkopa njegovu vladu prije nego što je rekao da proglašava vanredno stanje kako bi “slomio antidržavne snage koje prave haos”.
Njegovim dekretom je vojska privremeno bila zadužena – sa vojnicima sa šljemovima i policijom raspoređenim u zgradu Narodne skupštine gdje su primijećeni helikopteri kako slijeću na krov.
Lokalni mediji su takođe prikazali prizore maskiranih vojnika sa oružjem koji ulaze u zgradu, dok je osoblje pokušavalo da ih odvrati protivpožarnim aparatima.
Oko 23 časa po lokalnom vremenu u utorak, vojska je izdala dekret kojim se zabranjuju protesti i aktivnosti parlamenta i političkih grupa i stavljaju mediji pod kontrolu vlade, ali južnokorejski političari su odmah nazvali Junovu deklaraciju nezakonitom i neustavnom. Lider svoje sopstvene stranke, konzervativne Partije moći naroda, takođe je nazvao Junov čin “pogrešnim potezom”.
U međuvremenu, lider najveće opozicione stranke u zemlji, Li Je-Miung iz liberalne Demokratske partije, pozvao je svoje poslanike da se okupe u parlamentu kako bi izglasali deklaraciju. On je takođe pozvao obične Južnokorejce da se pojave u parlamentu u znak protesta: “Tenkovi, oklopni transporteri i vojnici sa puškama i noževima vladaće zemljom… Sugrađani, dođite u Narodnu skupštinu”.
Hiljade ljudi su poslušale poziv i požurile da se okupe ispred sada dobro čuvanog parlamenta. Demonstranti su uzvikivali: “Nema vanrednog stanja!” i: “Srušiti diktaturu”.
Lokalni mediji pokazali su neke tuče između demonstranata i policije na kapiji, ali uprkos vojnom prisustvu, tenzije nisu prerasle u nasilje. Poslanici su takođe mogli da se probiju oko barikada – čak i da se penju na ograde da bi stigli do glasačke komore.
Nedugo poslije jedan čas u srijedu, južnokorejski parlament, sa 190 od 300 prisutnih članova, odbio je tu mjeru. Proglašenje vanrednog stanja koje je predsjednik Jon proglasio nevažećim.
Koliko je važno vanredno stanje?
Vojno stanje je privremena vladavina vojnih vlasti u vrijeme vanrednog stanja, kada se smatra da civilne vlasti nisu u stanju da funkcionišu.
Posljednji put je u Južnoj Koreji proglašena 1979. godine, kada je tadašnji dugogodišnji vojni diktator te zemlje Park Čung-hi ubijen tokom državnog udara.
Na nju se nikada nije pozivalo otkako je zemlja postala parlamentarna demokratija 1987. godine, ali u utorak je Jun povukao okidač, rekavši u nacionalnom obraćanju da pokušava da spasi Južnu Koreju od “antidržavnih snaga”.
Jon, koji je zauzeo primetno tvrđi stav prema Sjevernoj Koreji od svojih prethodnika, opisao je političku opoziciju kao simpatizere Sjeverne Koreje – bez pružanja dokaza.
Prema vanrednom stanju, vojsci se daju dodatna ovlašćenja i često dolazi do suspenzije građanskih prava za građane i standarda i zaštite vladavine prava.
Uprkos tome što je vojska najavila ograničenja političkih aktivnosti i medija, demonstranti i političari su prkosili tim naredbama. I nije bilo znakova da je vlada preuzela kontrolu nad slobodnim medijima – Jonhap, nacionalni emiter i drugi mediji su nastavili normalno da izvještavaju.
Zašto se Jon osjećao pod pritiskom?
Jon je izabran na funkciju u maju 2022. kao tvrdolinijaški konzervativac, ali je bio hromi predsjednik od aprila kada je opozicija pobijedila na opštim izborima u zemlji.
Njegova vlada od tada nije bila u stanju da usvoji zakone koje je željela i svedena je na ulaganje veta na zakone koje je usvojila liberalna opozicija.
Takođe je primijetio pad rejtinga odobravanja, koji se kreće oko najnižih 17 odsto, pošto je ove godine bio zaglibljen u nekoliko korupcionaških skandala, uključujući onaj koji uključuje prvu damu koja je prihvatila dior torbu, a drugi oko navodne manipulacije akcijama.
Prošlog mjeseca bio je primoran da se izvini na nacionalnoj televiziji rekavši da osniva kancelariju koja će nadgledati dužnosti prve dame, ali on je odbio širu istragu, na koju su pozivale opozicione stranke.
Zatim je ove nedjelje opozicija predložila smanjenje velikog vladinog zakona o budžetu – na koji se ne može staviti veto.
U isto vrijeme, opozicija je takođe pokrenula postupak opoziva članova kabineta i nekoliko najviših tužilaca, uključujući šefa vladine revizorske agencije, zbog toga što nisu sproveli istragu protiv prve dame.
Šta sad?
Jonova izjava zatekla je mnoge nespremne i tokom perioda od šest sati Južnokorejci su bili u stanju zbunjenosti u pogledu toga šta znači naredba o vanrednom stanju, ali opozicija je bila u mogućnosti da se brzo okupi u parlamentu i imala je broj da odbije deklaraciju zajedno sa nekim članovima Jonove vladajuće partije Narodne moći.
I uprkos velikom prisustvu trupa i policije u glavnom gradu, preuzimanje od strane vojske nije se ostvarilo.
Prema južnokorejskom zakonu, vlada mora da ukine vanredno stanje ako većina u parlamentu to zahtijeva na glasanju. Isti zakon takođe zabranjuje komandi vanrednog stanja da hapsi poslanike. Nejasno je šta se sada dešava i kakve će posljedice biti po Ioona. Postoje izvještaji da poslanici namjeravaju da ga opozovu kao predsjednika.
Relativno jednostavan proces, ovo bi zahtijevalo više od dvije trećine glasova u Narodnoj skupštini od 300 poslanika za opoziv – najmanje 201 glas.
Kada se opoziv odobri, vodi se suđenje pred Ustavnim sudom – devetočlanim savjetom koji nadgleda ogranke vlasti u Južnoj Koreji. Ako šest članova suda glasa za podršku opoziva, predsjednik se smjenjuje sa funkcije.
Ukoliko se to dogodi, to ne bi bilo prvi put da je južnokorejski predsjednik opozvan. Prije osam godina, dakle 2016. godine, tadašnja predsjednica je smijenjena nakon što je optužena da je pomogla prijateljici u iznudi. Godine 2004. drugi predsjednik je smijenjen i suspendovan na dva mjeseca. Ustavni sud ga je kasnije vratio na funkciju.
Jonova nepromišljena akcija zaprepastila je zemlju – koja sebe smatra naprednom, modernom demokratijom koja je daleko odmakla od dana svoje diktature.
Ovo se posmatra kao najveći izazov tom demokratskom društvu u posljednjih nekoliko decenija.
Stručnjaci tvrde da bi to moglo biti više štetno po reputaciju Južne Koreje kao demokratske države nego čak i nemiri od 6. januara u SAD.
– Jonovo proglašenje vanrednog stanja izgledalo je kao i pravno prekoračenje i politička pogrešna procjena, nepotrebno rizikujući privredu i bezbjednost Južne Koreje – rekao je jedan stručnjak, Lejf-Erik Izli sa Univerziteta Eva u Seulu: “Zvučao je kao političar pod opsadom, vodeći očajnički potez protiv rastućih skandala, institucionalne opstrukcije i poziva na opoziv, koji će se sada vjerovatno intenzivirati”.
(Telegraf.rs/BBC)
Oznake: Jun Suk Jola, Južna Koreja
