Svijet počiva na promjenama
FOTO: ILUSTRACIJA
Piše: Prof.dr Vlastimir Vlatković
O tempora, o mores!
Svako vrijeme ima svoje običaje. A ljudi u vremenu u kome žive, stvaraju nove običaje. Obično je novo i bolje, naprednije i savremenije. Trebalo bi da donese napredak i da nas podstakne da idemo u pravcu uzdizanja i usavršavanja. Da budemo ponosni na sebe, snažni i odvažni. Da iskoračimo hrabro svaki put kada naiđemo na prepreku koja se možda čini nepremostiva.
Da ne ustuknemo pred izazovima modernog doba, punog lakih i površnih iskušenja, kojima je teško odoliti. Da učinimo napor da naučimo teško naučljivo i da savladamo na izgled nesavladivo. Da se ugledamo na bolje od sebe! A sve to da uradimo i da sačuvamo sebe, čast, poštenje, ljudskost … Trebalo bi.
Nekada Dobar dan, kako ste? a danas Zdravo! i skrenut pogled, ili čak samo emotikon u SMS poruci. Skraćenice svega i svačega! Lijepe riječi, koje nose pozitivnu energiju i emociju, zamijenile su hladne i bezlične skraćenice. Toplinu pogleda, osmijeh i empatiju zamijenili su video klipovi i poruke, objave na mreži i lajkovi. Novo doba i novi običaji!
U vremenu u kome živimo imperativ je biti mlad, lijep, uspješan i zdrav. Nekako baš tim redom. A mladosti je sve manje, pa i kad je ima, brzo prolazi. Ljepota se kupuje novcem (ona duhovna nije više bitna), a novac donosi uspjeh. Zdravlje je nekako na kraju. Dobro je da ga se ima. A kada ga nema, opet sve drugo nije više važno. Život je igrokaz koji ide u krug.
U domovima zdravlja i bolnicama nepregledni redovi. Dijagnostika je sve bolja, lijekovi su sve efikasniji, bolesnih je sve više, a doktora sve manje. Ono od čega se nekada umiralo, danas je dijagnoza sa kojom se živi. I dok je Hipokrat svoje bolesnike liječio vještinom, lijepim riječima, biljkama i znanjem, a doktori u Staroj Grčkoj, birani iz uglednih porodica, uživali status nobila, danas su novi običaji.
Visoka tehnologija i surova birokratija iscrpljuju holistički pristup bolesniku i ostavljaju vremena da se liječi samo ono što boli, ili smeta. Žao mi je, ali za više vremena nema.
Doktor treba da popuni obrazac i upiše podatke u računar. Novo vrijeme, novi običaji i novi status doktora! A zdravlje je stanje fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja i ne sastoji se samo u odsustvu bolesti.
Još uvijek!
Jesmo li izgubili snagu da se borimo za bolje? Jesmo li se olako predali, ili nas je umor savladao da se borimo za ono što se nekada podrazumijevalo: više vremena za bolesnika, bolje uslove njege i rada i bolji status u društvu? Uostalom, zašto i kako je to nestalo? Svijet počiva na promjenama. Evolucija, biološka ili socijalna, ne prašta. Ako se mi sami ne trgnemo i ne promijenimo, drugi nas neće čuvati. Za kim zvona zvone, gromko i snažno!
Zbog čega naša najbolja i najljepša mladost traži svoj put van društva u kome su stasali? U svakoj generaciji studenata medicine upoznajem izvanredne mlade ljude, još uvijek pune energije i entuzijazma, lijepo vaspitane i ambiciozne, koji žele da promjene stvari i da zavrte krug ka boljem. Oni se ne troše na nepotrebno, oni vjeruju u sebe.
Oni ne praštaju i nisu spremni da trpe i čekaju. Oni su nosioci nove energije, novog vremena i novih običaja. I žele ih sada i ovdje. Odmah!
U protivnom, samo malobrojni će ostati. A trebaju nam! Više nego ikada! Trebaju nam njihovo znanje i sposobnosti, njihova energija i njihovi upozoravajući glasovi. Silno želim da ostanu i dožive sudbinu Hipokratovih učenika.
Da budu doktori umjetnici. Ars medici! Da se razvijaju u ovom društvu, gdje su i ponikli, da razmahnu krila i budu nobili svoga posla i ovog društva. Svjetionik u svojim sredinama, koji modernu tehnologiju i naučna dostignuća medicine koriste sa lakoćom i umijećem, a da pri tome ne izgube ljudskost i empatiju.
Da donesu novo doba i nove, bolje običaje!
Čini mi se da nikada nije bilo manje vjere da će se to desiti i nikada više želje i potrebe da se to desi. A trebalo bi!
Oznake: vlastimir vlatković
