Mladi virtuoz Konstantin Kosanović: Putovanje od Banjaluke do svjetskih scena
Konstantin Kosanović je ime koje već odjekuje kao simbol mladalačke energije, strasti i talenta u svijetu klasične muzike Republike Srpske, ali i šire. Njegov umjetnički put, započet sa devet godina, vodi nas kroz svjetske koncertne dvorane i veliki svijet umjetnosti, a sa snažnom posvećenošću klaviru, svaka nota koju svira nosi sa sobom ambiciju da se probije do samih vrhova klasične muzike, i to ne samo kao pijanista, već i kao ambasador svog naroda.
Kroz intervju za Banjaluka.net otkrio nam je kako su disciplina, posvećenost i borba s izazovima svakodnevnog života oblikovali njegov put, ali i kako se nosi s odgovornošću koju nosi talenat, kako prema sebi, tako i prema publici koja očekuje da čuje nešto više od obične melodije. Iako su nagrade i priznanja stigli gotovo odmah, Konstantin je ostao skroman, fokusiran na svoju misiju da bude originalan i da ostavi lični trag u svijetu klasične muzike.
Kazao nam više o tome kako je počeo njegov interes za klavir, koliko je bilo teško uskladiti školu, svakodnevne obaveze i vježbanje, ali i kako se nosi sa izazovima i mogućnostima koje donosi ovakva muzika. S obzirom na to da mu predstoji školovanje u Rusiji, za šta je dobio i podršku Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, Konstantin nam je otkrio i šta očekuje od svoje muzičke budućnosti i koje su mu ambicije na svjetskoj sceni.
Razgovarala: Neda Vukadin
Kada je počelo Vaše interesovanje za muziku i kada ste shvatili da je to put kojim želite ići? Koliko je to bilo zahtjevno za tadašnjeg dječaka?
KOSANOVIĆ: Moje interesovanje za klavir i muziku je počelo u januaru 2016. godine kada sam imao devet godina. Inspirisala me je muzika Ludviga van Betovena, tačnije njegova kompozicija “Za Elizu”. Od tog momenta sam se zaljubio u zvuk klavira i znao sam da mi je to put. Svaki početak je težak, pa tako i za mene kada sam počinjao učiti prve note na klaviru. Međutim, imao sam jaku želju, volju i ljubav prema učenju klavira koja je ostala do danas.
Iza sebe imate na desetine nagrada, većinom ste odnosili maksimalan broj bodova, a Republici Srpskoj samim tim donosili najveće nagrade. Koliko je tu bilo odricanja, koju nagradu biste izdvojili kao najveće priznanje truda i talenta?
KOSANOVIĆ: Odricanja je bilo dosta, od toga da provodim sate za klavirom i ostajem kući dok se moji drugari igraju vani, do toga da sam otišao sa nepunih 15 godina u Zagreb bez roditelja. I do danas se odričem slobodnog vremena da bih ga proveo što više za klavirom. Što se tiče mojih nagrada koje sam osvajao na takmičenjima, da budem iskren, one same po sebi meni nemaju neki prevelik značaj. Najveća mi je nagrada da sviram i oduševljavam publiku, kao i to da su moj trud i rad prepoznati i da se podržavaju, baš kao što je prijem kod predsjednika. Tu su i pozivi da nastupim na Rotari balu, humanitarnoj večeri pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Srpske i tako dalje.
Vaši planovi za budućnost su veliki, a put se nastavlja od Banjaluke, Zagreba, pa sve do Rusije. Šta očekujete od školovanja u Rusiji, kako će to izgledati?
KOSANOVIĆ: Moja želja za studijama u Rusiji se javila još kada sam bio u osnovnoj muzičkoj školi. Rusija generalno ulaže dosta u kulturu i umjetnost, a to se može uočiti u svim veliki koncertnim dvoranama, velikim muzejima, pozorištima, arhitekturi i slično. Očekujem da ću prvenstveno steći još bolju disciplinu rada. Nivo obrazovanja u Rusiji je visok pa i ne sumnjam da ću naučiti jako puno novih i korisnih stvari vezanih za moju profesiju. Vjerujem da će se moj radni dan bazirati na radu od jutra do večeri.
Koliko je izazovno biti mladi umjetnik koji se bavi klasičnom muzikom u današnjici kod nas? Kakve su reakcije vršnjaka, možda i drugih umjetnika?
KOSANOVIĆ: Prema mom mišljenju, biti klasični umjetnik kod nas nije jednostavan posao iz više razloga: niži nivo obrazovanja, slabija koncertna aktivnost, manji prihodi od takve vrste profesije, kao i nedovoljno cijenjena vrsta umjetnosti. Reakcije mojih vršnjaka, kao i drugih umjetnika su pozitivne. Dobijam podršku, riječi hvale i motivaciju.
Ko Vam je uzor kada je u pitanju Vaša profesija i čiji put biste voljeli slijediti? Osim toga, čija djela volite izvoditi?
KOSANOVIĆ: Uzora nemam. Trudim se da se ne ugledam ni na koga, želim da budem što originalniji i da ostavim svoj trag u istoriji klasične muzike. Volim različite izvedbe različitih pijanista, što od starijih što od mladih. Volio bih biti uspješan poput čuvenog Ive Pogorelića, Vladimira Horovica, Artura Rubinštajna i mnogih drugih, koji su držali brojne koncerte u najvećim svjetskim dvoranama i snimali za najveće izdavačke kuće. Volim izvoditi djela različitih kompozitora. Moj repertoar se sastoji od Baha, Betovena, Mocarta, Šopena, Šumana, Lista, Prokofjeva.
Kako izgleda jedan Vaš dan kada su u pitanju pripreme za neko, na primjer, takmičenje ili nastup?
KOSANOVIĆ: Kada se pripremam za neko takmičenje ili nastup, izostajem iz škole da bih proveo što više vremena vježbajući. Vježbam detaljno, sporo, odvojeno lijevu i desnu ruku te se trudim da pravim što manje grešaka i da se popravljam. Taj dan kad izostajem iz škole i spremam se za nastup ili takmičenje, imam puno vremena, pa dnevno znam provesti do šest sati za klavirom.
Za svoje dalje fakultetsko obrazovanje u Rusiji dobili ste podršku i od predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika. Koliko Vam takva podrška znači i uopšteno činjenica da neko i u tom smislu ima sluha za Vaš talenat i potrebe kao mladog umjetnika?
KOSANOVIĆ: Podrška predsjednika ima značajnu ulogu u mom daljem školovanju. Sama činjenica da me je predsjednik lično primio u svoj kabinet i pružio mi podršku govori o tome da generalno trud, rad i rezultati mladih i talentovanih ljudi neće ostati neprimijećeni. Veoma sam zahvalan predsjedniku što mi je pružio podršku te me dodatno motivisao da se još više usavršavam. Mogu slobodno reći da mi je podrška predsjednika najznačajniji događaj u 2025. godini.
Kakvi su Vaši planovi za budućnost, koji su Vaši ciljevi i gdje se vidite za nekoliko godina? Postoji li neka scena na kojoj biste voljeli zasvirati?
KOSANOVIĆ: Moji planovi za budućnost su da upišem i završim studije u Rusiji, da odem na neka značajnija takmičenja, da se pokušam probiti do svjetske scene i da predstavljam svoj narod i Republiku Srpsku. Volio bih svirati u mnogim svjetskim dvoranama poput Karnegi hola u Njujorku, Rojal Albert hola u Londonu, Suntori hola u Tokiju, Muzikferajna u Beču, hola Berlinske filharmonije u Berlinu, Sidnej opera Haus u Sidneju i u mnogim drugim širom svijeta.
Oznake: Konstantin Kosanović, pijanista, Republika Srpska
