Novica Bogdanović, DIS Teatar: Pozorište vam daje štit da istražujete sebe
Povodom Sretenja, Dana državnosti Srbije i Republike Srpske, zaslužnim pojedincima i organizacijama dodijeljena su odlikovanja. Ordenom Njegoša III reda predsjednik Republike Srpske odlikovao je DIS Pozorište mladih iz Banjaluke, povodom 33 godine postojanja. Za portal Banjaluka.net govorio je osnivač i reditelj DIS Tetra, Novica Bogdanović, koji je, između ostalog, najavio i festival „Keza fest“, koji će ove godine biti održan u Banjaluci od 26. marta do 1. aprila.
Pozorište pokazuje izuzetnu posvećenost širenju pozorišne kulture i njenom približavanju mladima iz svih krajeva Republike Srpske, kaže se u obrazloženju, povodom odlikovanja. Kako doživljavate ovu vrstu priznanja kao neko ko je osnivač i reditelj DIS Teatra?
Obradovala nas je ova odluka. Nagrade su potvrda onoga što uporno radimo već tri decenije i siguran su znak da je neko, makar na trenutak, prepoznao trag koji smo pokušali da ostavimo u pijesku vremena. Ovo odlikovanje nije samo priznanje Pozorištu, već je i priznanje idejama koje su prolazile kroz nas, priznanje ljudima koji su svojim rukama oblikovali nevidljivo i svim onim energijama koje su se utkale u Dis-Pozorište.
Nošeni optimizmom i željom da budemo ne samo svjedoci već i aktivni učesnici epohe u kojoj trajemo, uspjeli smo ostati svoji – poput onih rijetkih scenskih sanjara. Možda će vrijeme jednog dana obrisati naše tragove, ali nam prija misao da smo, makar na tren, u ovom prozaično pahuljastom poslu utkali nešto što neće iščeznuti u zaboravu.
Tokom svog postojanja ovo pozorište imalo je više od stotinu premijera, preko 1.800 izvođenja, gostovalo na različitim scenama širom Evrope i osvojilo značajan broj nagrada i priznanja. Više od hiljadu mladih glumaca prošlo je kroz ansambl DIS-a. Da li je teško razvijati amatersko pozorište u našem društvu?
Da, ovo je veoma specifično pitanje i trebalo bi mnogo vremena i truda da shvatimo odnos sredine prema bilo kojoj vrsti entuzijazma i zanosa. Zatekli smo se u procjepu tranzicije koja je obrisala način funkcionisanja amaterskih pozorišta, a nije ponudlia alternativu. Urušio se jedan sistem funkcionisanja, a nismo dorasli za nove načine organizovanja. U moru svih nepoznanica koje smo imali, uspjeli smo da prepoznamo nešto što se identifikuje kao „pozorište mladih“ i koje nije nužno bilo „amatersko“, a u savremenoj teatrologiji se prepoznaje i kao nagovještaj „trećeg teatra“. Ono što je specifikum je da je kreativnost i nesputana sloboda stvaranja doprinijela da se lakše prolazi kroz sve predsrasude, potencijalne probleme, koje smo mi doživljavali kao izazove.
Ta ljubav i zanos koju možete osjetiti na našim predstavama, uz svu energiju kojima vas zapljuskuju mladi kreativci je najljepši pokazatelj da je ova vrsta pozorišta pronašla svoj prostor u ovom društvu.
Disovci su često na točkovima, poznajte svaku salu u Republici Srpskoj i BiH, nastupali ste gdje god je bilo prilike da se izvede predstava, u manjim i većim salama. Koliko teatarskih grupa djeluje na prostoru RS i BiH, koliko je zapravo mladih ljudi uključeno u tetar, književnost, kulturu?
Proputovali smo mnogo i igrali na neočekivanim i neobičnim mjestima. Osjetili smo svaku salu i iskoristili svaku mogućnost da prenesemo našu ideju i odigramo predstavu. Sretan sam što smo na tim mjestima imali drage prijatelje i saborce, jer je želja da se stvara neodvojivi dio čovjeka. Značajan je broj organizovanih pozorišnih grupa u Republici Srpskoj i BiH. Dobar dio njih opstaje entuzijazmom i magijom i čarolijama pojedinaca, koji se dovijaju na razne načine da održe svjetlo. Uspjeli smo da organizujemo respektabilnu Asocijaciju omladinskih scena Republike Srpske, koja broji 33 (eto simbolike uz naših 33 godine rada). U BiH sarađujemo i uspješno funkcionišemo sa 15 tak sličnih grupa i pozorišta. Mladi kreativci imaju želju da stvaraju, da izbace iz sebe svoje vizije, ideje, strahove – Pozorište je idealan način da se to uradi. Ne bih ovom prilikom da kritikujem sve one koji mogu da doprinesu da se stvore optimalniji uslovi za mlade koji sebe vide u umjetnosti, koji žive uz umjetnost i koji su spremni na sva odricanja. Dovoljno je da se pažljivo okrenete oko sebe i vidjećete brojnu rijeku mladih autora, glumaca, kreativaca.
Zanimljivo je i da ste svojevremeno dobili i nagradu za trajni doprinos razvoju dramskog odgoja u Bosni i Hercegovini. Čemu teatar uči mladog čovjeka?
Baviti se pozorištem je misija, ideja, želja, ali baviti se dramskom pedagogijom je privilegija. Pozorište je mjesto gdje možete, pod sigurnim uslovima, da se okušate u nekim drugačijim svjetovima, možete isprobati „tuđe cipele“ i „tuđe živote“. Pozorište vam daje štit da istražujete sebe, da se mijenjate na bolje, da napredujete, da istražite svoje granice i da na sve to pokušate da ostanete svoji, doslijedni. Pozorište uči i vještinama komunikacije, oslobađa vas nepotrebnog stida od javnog nastupa, brusi vaše komunikacijske sposobnosti i svakako otvara prostor za empatiju. Pozorište je mjesto koje okuplja različite umjetničke discipline i daje prostor za multidisciplinarno djelovanje. Pozorište traži svu vašu energiju, vrijeme, ali vraća neopisivo više.
Vaša dva sina krenula su rediteljskim vodama, Milan trenutno režira diplomsku predstavu u NPRS-u, inače student je FDU u Beogradu, a Ognjen uveliko režira u DIS-u. Da li ste kao roditelj oduševljeni tim izborom, koji je čini se za njih bio prirodan put razvoja?
Dopada mi se misao da su pronašli svoj put. Svako od njih je individua za sebe i evidentno imaju različite senzibilitete. Uspješni su i raduju se svakoj prilici da nešto kreiraju. Valjda je tako bilo prirodno, jer su od malih nogu bili u pozorištima, odrastali su sa predstavama, knjigama, glumcima.
Prije 14 godina pokrenuli ste festival “Aplauz fest” koji je izrastao i postao prepoznatljiv festival koji ima svoj koncept, da li već planirate ovogodišnje izdanje, kada bi trebao biti održan? Koliko je zahtjevno iznijeti cjelokupnu organizaciju, s obzirom na zahtjevna finansijska sredstva?
Festival “Aplauz fest” je nastao kao želja da u naš Grad dovedemo one predstave koje smo „sreli“ na različitim festivalima i on je smješten uz 27.mart, Svjetski dan pozorišta. Imali smo prilike da gledamo sjajna ostvarenja ovih godina i festival se profilisao kao mjesto susreta publike i savremenih predstava. Od prije tri godine, odlučili smo da festival nazovemo Keza fest – Festival optimizma. (Keza je glumac Dis-teatra koji je stradao kao borac VRS u svojoj 23.godini u zadnjim danima rata, a publika ga je zapamtila po ulozi pilota u Malom princu i bio je oličenje dobrote i optimizma).
Festival je godinama bio prepoznatljiv i po tome što se finansirao isključivo od prodanih pretplatnih ulaznica, međutim u protekle četiri godine uvršten je u “Manifestacije od značaja za Grad Banja Luku”. Ove godine će se održati od 26.3. do 1.4. a počeće, sad već tradicionalno, premijernom izvedbom verzije “Malog Princa”.
Marina Majkić Miletić
