Šmitova pravila
Foto: Centralna banka BiH
Piše: Žarko Marković
Kad je čovjek decenijama u ovom poslu, rijetko koji bezobrazluk, kojeg maltene ima na svim stranama u javnom životu, može da ga iznervira, ali i u toj priči postoje izuzeci.
Jedan takav zbio se u četvrtak, kada su nakon 15 dana, i to tek nakon urgencije iz naše redakcije, u “Glas” stigli odgovori na pitanja upućena Centralnoj banci BiH u vezi sa transferom novca predviđenog za SNSD i Ujedinjenu Srpsku kojima je Kristijan Šmit zabranio finansiranje iz budžeta. Na naše pitanje koliko se novca dosad slilo na poseban račun otvoren u CB BiH navedeno nam je da takvu informaciju banka može dati samo OHR-u, a sve u skladu sa Šmitovom odlukom.
Faktografije radi, sve parlamentarne partije na svim nivoima vlasti u ovoj zemlji imaju pravo na finansiranje iz budžeta u određenom procentu u skladu sa brojem mandata. Ako se nešto finansira iz budžeta, to znači da je iz narodnih para. Ako nas išta zapadnjaci i njihovi plaćenici ubjeđuju u ove tri decenije nakon rata, to je da narod mora da zna kako se troši njegov novac. Transparentno, rekli bi naši stari.
Ili ipak to vrijedi samo u nekim slučajevima.
Ako Šmit donosi odluke kako da se troši narodni novac, o tome narod ne mora ništa da zna. Samo Šmit. I Centralna banka, najvažnija finansijska institucija države, to prihvata bez pogovora. Jadna banko još jadnije države.
Nema, dakle, razlike između glavnih i odgovornih likova u Centralnoj banci BiH i sudija i tužilaca u pravosudnim organima BiH koji pristaju da sude i tuže po odredbama Krivičnog zakona koje je nametnuo Šmit. I jedni i drugi pristaju da budu kmetovi, sluge kolonijalnog upravnika čiji je legitimitet i više nego sumnjiv.
I u redu, ako već pristaju na to, nema smisla da bilo ko iz reda takvih, uključivši i sarajevske političare, priča o državotvornosti, suverenosti i sličnim gromoglasnim izrazima.
A naročito nema smisla da priča o evropskom putu, što ovih dana ponovo radi i opozicija iz Republike Srpske.
Pohod na sjednicu PIK-a opravdali su stavom da su došli na “mjesto gdje se odlučuje”. I izgleda da su bili u pravu. Šmit i PIK-ovci zaista odlučuju i kakvi će nam biti zakoni, i kome Centralna banka može da daje odgovore. Stvar je principa i stava da li to ignorisati i prećutati ili dići glas, reći da to jednostavno nije normalno.
Kome je to normalno, definitivno nije normalan. Ali u nenormalnoj državi to se uglavnom utopi, nestane u moru njenih besmislica.
Oznake: Kolumna
