Nosači (ili Neutješni) drama Zorana Todorovića na Sceni “Petar Kočić”
Foto: Duško Gajanović
U okviru pratećeg programa Teatar festa na Sceni „Petar Kočić“ izvedeno je čitanje drame „Nosači (ili Neutješni)“ autora Zorana Todorovića.
Ovo izvođenje imalo je poseban značaj jer je prilagođeno i osobama koje su slijepe i slabovide, čime NPRS nastavlja posvećenost inkluziji i čini teatar dostupan svima.
Upravo su slijepe i slabovide osobe činile najveći dio publike tokom čitanja drame. Emocije nisu skrivali, a Pozorište je na ovaj način u okvire svog festivala uključilo one kategorije stanovništva kojima sadržaji iz kulture najčešće nisu dostupni.
Režiju čitanja drame „Nosači (ili Neutješni)“ potpisuje Nikola Bundalo, a stručni pedagog za govor na probama bila je Biljana Đurović, profesor scenskog govora na AUBL.
Dramu su čitali: Bojan Kolopić, Dana Poletan, Vladimir Đorđević, Senad Milanović, Nataša Perić, Radenka Ševa, Goran Jokić, Sandra Pravuljac, Danilo Kerkez, Anando Čenić.
Zoran Todorović osnivač je Studija za kreativno pisanje, scensku produkciju i režiju “Teatrolog” u Istočnom Sarajevu. U najmlađem teatru Republike Srpske, Narodnom pozorištu Istočno Sarajevo obavalja funkciju umjetničkog direktora, a njegova prethodna drama “Miro(pomazani)“ nagrađena je kao prvoplasirana na Javnom konkursu za izbor najboljeg neobjavljenog domaćeg dramskog teksta Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske 2023. godine, te postavljena na scenu Gradskog pozorišta Gradiška.
Zapravo, najprije ga upoznajemo u bici sa birokratijom i ljudima, pozvanim i nepozvanim, koji upadaju u njegov stan i narušavaju njegovu dinamiku. Njegova usamljenost je uzrokovana nečim mnogo jačim od površne mrzovolje i netrpeljivosti. Poslije saznanja o istini, moramo se zapitati koliko postoji ljudi u našem okruženju koji svoje breme nose prikriveno spoljašnjim manifestacijama koje su samo maska i mehanizam samoodbrane. To su ljudi koji utjehu pronalaze obmanjujući sami sebe nadajući se da će tako lakše podnijeti duboke nemire u sebi, ali utjeha ne nalaze. (Ne)utješni su, ma koliko da se trude. U stvarnosti svi oni kroz život sami nose teret koji niko ne vidi. Ili ne želi da vidi. Otud zapravo potiču dva naslova ove drame. Oba su pristajala tako dobro, da sam odlučio da oba i ostanu.
Naravno, legitimno je koristiti bilo koji pojedinačno. Ja lično, kada bih imao priliku da je postavim, opredijelio bih se za naslov „Nosači“. U suštini, mene zanimaju ljudi koji postoje negdje među nama i zato volim da pišem o njima, odnosno, da kroz pojedinačne primjere pokušam čitaoca/gledaoca ponukati na razmišljanje u kontekstu šire slike. Ako možemo reći da postoje „mali obični ljudi“, ne možemo reći da postoje „male i obične“ tragedije jer svakome je njegova tuga najveća i najteža. Osjećaj krivice, griža savjesti i neprihvatanje realnosti takođe su bitna psihološka linija u podtekstu ove drame ali ne bih dalje ništa da otkrivam zbog onih koji će je tek čitati ili nekad možda gledati na sceni“ , zaključuje Todorović.
Marina Majkić Miletić
Banski dvor u junu: Više od 30 kulturnih događaja, počinje koncertna sezona u Art dvorištu