Frilenseri nedavno oformili udruženje u Banjaluci
Frilens poslovanje u svijetu je u ekspanziji, a upućeni kažu da su mogućnosti za razvoj ovog načina rada i u RS veoma dobre.
Frilenseri, odnosno „nezavisni profesionalaci“ samostalno obavljaju poslove, uglavnom putem interneta, nisu striktno vezani za jednog poslodavca, a svoje usluge obično naplaćuju po satu ili po projektu. Ovako najčešće rade novinari, programeri, prevodioci, veb i grafički dizajneri, umjetnici, pisci, fotografi i arhitekte, dok je kod nas frilensing većinom ograničen na uzak krug ljudi iz IT sektora.
Kako bi promovisali ovaj način rada, frilenseri su nedavno oformili i udruženje u Banjaluci.
– Frilens tržište je otvorenog tipa, poslovne ponude se uglavnom pronalaze onlajn na različitim platformama, a klijent može da bude iz bilo kojeg dijela svijeta. Da li ćete dobiti posao ili ne, zavisi isključivo od vašeg kvaliteta, referenci i umijeća komunikacije sa klijentima. U svijetu je ovaj sistem poslovanja popularan u skoro svim strukama, od zanatlija do visoko obrazovanih stručnjaka, a u Americi danas posluje preko 53 miliona frilensera – kaže član Udruženja „Inicijativa“ Mladen Pešta.
U „Inicijativi“ smatraju da je RS konkurentna u odnosu na zapadne zemlje zbog jeftinijih životnih troškova i zakupa poslovnog prostora, a domaćim radnicima u prilog ide i dobro obrazovanje i prirodna inovativnost.
– Domaći klijenti, međutim, nisu uvijek spremni za ovaj vid saradnje i pretežno se pridržavaju tradicionalnih načina poslovanja. Razlog je vjerovatno nepovjerenje i nespremnost većeg dijela poslovne zajednice za transformaciju – ističe Pešta.
Udruženje će, najavljuje, nastojati da napravi i bazu frilensera u BiH, kako bi se konačno dobili podaci o broju i strukturi „slobodnjaka“, te njihovoj zaradi.
Honorarci nerado govore o prihodima, ali Dragana Dušanić (26), koja se bavi fotografisanjem, otkriva nam da može zaraditi od 50 do 300 KM. Posla najviše ima u proleće i ljeto.
– Biti frilenser je pozitivno jer si svoj gazda i radnik, nemaš standardno radno vrijeme, ali je s druge strane mnogo rizičnije, jer nemaš stabilne prihode kao ljudi u stalnom radnom odnosu- priča Dragana.
Ljupko Mišeljić dvije godine radi kao slobodni novinar, sarađuje sa domaćim medijima, uz po neki strani angažman, a sviđa mu se što kao frilenser ima priliku da radi i druge poslove koje voli i zna.
– Imate mogućnost da dogovorite ili odbijete ono što vam se ponudi, što na redovnom poslu baš i ne možete. Kao slobodnjak, koristite samo ono što posjedujete i većina troškova idu iz ličnog džepa, dok u redakciji imate sve potrebne resurse – pojašnjava Mišeljić.
Nema staža
Frilenseri uglavnom rade kroz autorske ili ugovore o djelu i plaćaju porez na prihod.
– Broj onih koji uplaćuju doprinose za radni staž i zdravstveno osiguranje je zanemariv, dijelom zato što nemaju dovoljno posla i kontinuirane prihode, a dijelom zbog neuređenog zakonodavstva u ovom segmentu, pa ljudi ne znaju kako to na najbolji način da regulišu – kaže Bojan Vučen iz „Inicijative“, dodajući da je važno izgraditi sistem za zaštitu „slobodnjaka“.
(blic.rs)
