Senad Milanović: Svako igranje je utakmica u kojoj postajete bolji

Iskren, strastven i bez dlake na jeziku, glumac Narodnog pozorišta Republike Srpske, Senad Milanović, samostalno je utabao svoj put do brojnih uloga – kako na pozorišnim daskama, tako i na velikim i malim ekranima.

“Još kad bi se Senad malo potrudio oko toga, pa pronašao agenta, učlanio se u neku agenciju, malo to ozbiljnije shvatio, ihhh… gdje bi mi kraj bio…”, šali se na spostveni račun u intervjuu za Banjaluka.net.

Rođen u Boljkovcu, Milanović je studirao u Sarajevu, a diplomirao na Akademiji umjetnosti u Banjoj Luci. Od 2022. godine stalni je član glumačkog ansambla Narodnog pozorišta Republike Srpske.

Vrijedan, uporan i s ogromnom strašću prema glumi, već se dokazao kroz brojne zapažene pozorišne uloge. Izdvajaju se predstave “Majstori, majstori“, “Arapska noć“, “Švabica“, “Zlatno doba“, “Vitez iz Vilsonove“, “Put po svijetu na trotinetu“, “Ne igraj na Engleze“ i mnoge druge.

Na velikom platnu imao je priliku sarađivati s renomiranim rediteljem Slobodanom Šijanom, dok je u kratkom filmu “Victory” reditelja Zulfikara Filandre, u kojem tumači glavnu ulogu, pokazao svoj puni glumački potencijal. Film je proglašen za najbolji bh. kratki film u 2024. godini.

Završila se pozorišna sezona, za Vas plodna, s obzirom da ste samo u NPRS-u  ostavrili uloge u tri premijere. Radili ste ove sezone sa Dušanom Petrovićem, Markom Misiračom i mladim Milanom Bogadanovićem, koliko ste zadovoljni ostvarenim ulogama?

“Osjećam da su sve tri uloge u kodu igre koji je reditelj tražio, oživljene i da mi publika vjeruje dok ih igram. Kao što ste rekli, u pitanju su premijerne predstave, a iz izvođenja u izvođenje te uloge će rasti, jer se mi glumci ne prestajemo baviti njima sve dok predstava živi. Za svako izvođenje tražiš novo, neko osvježenje okolnosti, istina u tebi sazrijeva, nešto se iznutra igranjima i igranjima armira i postaje čvrsto. Nekad su se predstave radile po šest mjeseci, te su i premijerne uloge sigurno bile isklesanije. Današnji procesi  traju oko dva mjeseca, pa smo nužni da naše uloge klešemo u repriznim izvođenjima. Naravno, neke vas odmah pronađu i „nalegnu“ vam, oko drugih se morate malo više napatiti… Kao u svakoj majstorskoj radionici. Postoje lakši i teži kvarovi”.

FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Zadnja premijera u ovoj pozorišnoj sezoni bila je predstava “Majstori, majstori“, u režiji Marka Misirače, a prema filmu Gorana Markovića, koji je i boravio u Banjaluci tih dana. Kakva iskustva nosite sa rada na ovoj predstavi?

“Jedno veliko i zasigurno nezaboravno iskustvo, a to je: rad na ansambl predstavi. Nas 19 glumaca je igralo. Tako je prekrasan osjećaj dolaziti na probu i gledati drugih 18 kolega kako rade, kako stvaraju, kako se suočavaju sa izazovima ispred sebe. Marko je došao spreman, mi smo ga dočekali spremni i mislim da je to rezultiralo sjajnom predstavom. Meni kao glumcu, rad na ansambl predstavi je bio pravi praznik!!!”

Zanimljivi su i Vaši počeci u Banjaluci, predstava “Ne igraj na Engleze“, koja i danas igra, nastala je iz potrebe da zaradite za život. Sada kada pogledate svoj put unazad i kada ste stalni član ansambla NPRS-a šta savjetujete mlađim kolegama koji kreću da plove glumačkim vodama?

“Drage moje kolege, samo radite! Nemojte sjediti za šankom i kukati kako nema posla nego uzmite svoju umjetnost u svoje ruke. Napravite monodramu, duodramu, nešto sitno što staje u automobil. Krenite da zovete kulturne centre, da prodajete svoje djelo. Svako igranje je utakmica u kojoj postajete bolji. Svaki projekat je masterclass za sebe. Vucite ljude za rukav da rade sa vama. Nudite svoje ideje. Čitajte, stalno čitajte da ostanete u formi. Glumci kad ne rade, brzo kržljaju. Forma je bitna. Nakon akademije, ne ispadajte iz nje. Evo, zovite mene da radim sa vama, vrlo rado ću se odazvati svakome ko ima volju da svoju ideju realizuje. I naravno, u svemu navedenome, uživajte! Ne dajte da vam sujeta izglođe srce. Samo se sjetite onog osjećaja i one ljubavi kad ste prvi put osvojili scenu…”

FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Vrlo ste aktivni i kada je u pitanju serijski i filmski set. Gdje Vas publika uskoro može gledati?

“Da, da. Uspio sam da snimim dvadesetak televizijskih i filmskih projekata što, za još uvijek mladog glumca, nije loša cifra. Serija “Sumpor“ od  velikog i na žalost odnedavno pokojnog kolege Milorada Milinkovića, treba uskoro da izađe. Kao i  film “Budi Bog s nama“ reditelja Slobodana Šijana. U pitanju je i serija “Tvrđava“ našeg dragog Saše Hajdukovića. Kao i još dva filma koja se trenutno snimaju, pa nisam siguran da li da ih spomenem. Uglavnom, radi se. Kažu kolege da me voli kamera, još kad bi se Senad malo potrudio oko toga, pa pronašao agenta, učlanio se u neku agenciju, malo to ozbiljnije shvatio, ihhh… gdje bi mi kraj bio”

FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Pomenuli ste film Slobodana Šijana, rekli ste na jednom mjestu da Vas je fascinirao njegov odnos prema umjetnosti, na koji način Šijan radi?

“Znate kako Šijan radi. Predano! Do kraja je u tome. Kao svaki pravi majstor. Tu nisu prepreka godine. Tolika želja i volja, pa i znanje, da se snimi film nadjačava sve živo. Inspirisao me i nadahnuo za čitav život. Volio bih i ja ostati tako ostrašćen i predan svojoj umjetnosti sve do poslijednjeg daha.”

Prošle godine snimili ste film “Victory” u režiji Zulfikara Filandre, ovo ostvarenje dobilo je nagradu za najbolji bh kratki film u 2024. godini, a govori o Velidu radniku u fabrici iz okoline Goražda, koji biva otpušten zajedno s nekoliko svojih kolega. Kolika je moć filma danas da ukaže na probleme u društvu?

“Mogu slobodno reći da je Zulfikaru i meni ovo prvi zajednički film, jer osjećam da će ih biti još. A moć filma je zasigurno dosta veća nego li moć pozorišta, iz prostog razloga jer dobacuje do većeg broja ljudi. Film utiče na svijest ljudi, a na nama je kakve ćemo filmove snimati i šta ćemo ljudima emitovati. Bilo bi super da krimi teme malo sjašu sa tv scene, narodu je potrebna ljepota.”

Stvarate i u Bugojnu, sa mladim ljudima pravili ste predstavu “Ulica“, po čuvenom Šekspirovom komadu “Romeo i Julija“, kakva iskustva nosite?

“Sjajno iskustvo. Divni, mladi, talentovani, posvećeni ljudi. Tu su svi iz čiste ljubavi i stvarne želje da nešto istinski nauče i stvore. Uživali smo radeći. U ovoj adaptaciji dvije porodice koje se mrze su dva navijačka kluba, crveni protiv zelenih, otud i da se predstava zove “Ulica“.

FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Ljeto je u punom jeku, sezona je godišnjih odmora, da li biste preporučili čitoacima portala Banjaluka.net neku knjigu i film?

“Skoro je u Banja Luci bio Imperativ fest, imali su akciju koju sam podržao “Čitajmo Bekima“. Eto i preporuke. Dame i gospodo, Bekim Serjanović. Šta god da uzmete, prijat će vam. A film, za ove ljetne dane neka bude “Za danas toliko“ reditelja Marka Đorđevića i jedan iranski film, zove se “Hit the road“ …

Marina Majkić Miletić

Koja je tvoja reakcija?

0% Srećno

0% Ravnodušno

0% Zabavno

0% Smiješno

0% Bijesno

0% Tužno