Kako se satira prilagođava drugom dolasku Donalda Trampa
Foto: Screenshot
Nakon predsjedničkih izbora u Americi prošle godine, satirični list The Onion, poznat po liberalnim stavovima, objavio je naslov: „Tramp zove Harisovu da bi sebi čestitao pobjedu“. Tehnički gledano, ova šala je gotovo savršena – ima svega osam riječi, a jedna od njih elegantno preokreće značenje preostalih sedam. Ipak, ima ozbiljan nedostatak: niko ne bi bio iznenađen da je istinita.
To oslikava ogroman problem za satiričare u doba Donalda Trampa. On bi trebalo da bude lak za ismijavanje – ali nije. Jedan od razloga je taj što stvarnost često nadmašuje satiru. Skot Dikers, osnivački urednik Oniona, kroz smijeh priča kako mnoge šale iz Trampove knjige koju je objavio 2017. sada djeluju kao novinski izvještaji. Na primjer, “Trampova mapa svijeta” prikazuje Kanadu kao “sljedećih 50 država”. U izmišljenom govoru Nacionalnoj fondaciji za nauku, Tramp kaže: “Bićemo strogi prema nauci” i “Nekoliko štrebera će dobiti otkaz. Velika stvar.”
Pisac Filip Rot definisao je satiru kao “moralni bijes pretvoren u komični izraz”. Ona bi trebalo da posrami metu. Ali kako to funkcioniše kad meta nema stida? “Njegova lična sujeta je… nepokolebljiva,” kaže Jan Hislop, urednik britanskog satiričnog časopisa Private Eye. Takođe, “istina ga jednostavno ne zanima.” Zato uobičajeni satirični trik – razotkrivanje licemjerja političara – gubi na snazi. “I dalje to možete raditi, ali to vam je kao da kažete da je nebo plavo ili da je voda mokra,” kaže Luk Gordon Fild, urednik kanadskog satiričnog portala The Beaverton.
Iznenađujuće, satiričari koji se danas bolje snalaze s Trampovim drugim mandatom često nisu liberali koji ga preziru, već konzervativci koji gaje određene simpatije prema njemu, iako prepoznaju njegove ogromne mane, piše Economist.
Primjer za to je The Babylon Bee, konzervativni satirični portal osnovan 2016. Njihov pogled na svijet je suprotan većini sekularnih komičara – postojanje Boga se podrazumijeva. (Tipičan naslov: “Jesu li vaša djeca opsjednuta demonima ili su samo normalni mališani?”) Njihovi čitaoci vjerovatno su glasali za Trampa, ali primjećuju kada se ponaša na način koji se ne bi dopao Isusu. Kada je, recimo, objavio AI-generisanu sliku sebe kao pape, Bee se narugao njegovoj umišljenosti predlažući promjene koje bi uveo u Vatikanu – poput toga da naslika svoje lice preko Adamovog u Sikstinskoj kapeli, ili da izda mišićave papske dekrete: “Svaki svetac koji je umro kao mučenik gubi svetost jer je kukavica: Tužno!”
Iako simpatišu Trampove politike, autori Bee-a često ismijavaju njegovu samovolju (“Tramp izvlači imena zemalja iz šešira da odluči kome će uvesti carinu”) i njegove krajnosti. Jedna priča navodi da je naredio uklanjanje crnih figura iz šahovskih setova jer su “uvijek korak iza drugih figura. Potpuni promašaj. To su DEI kadrovi i moraju biti otpušteni.” Kada je Trampova administracija najavila da će izbaciti kineske studente iz SAD-a, Bee je reagovao naslovom: “Američki studenti ne znaju od koga da prepisuju nakon što Tramp ukine kineske vize.”
Demokratama bi koristilo da češće čitaju Bee, jer on razotkriva njihovu zamornu samodopadljivost (“Katastrofa: Liberal putuje kroz vrijeme da ubije Hitlera, ali sad nema koga da poredi s njim”), njihove površne ideje o obrazovanju (“Otkazi odloženi jer Ministarstvo obrazovanja ne zna šta je pedeset posto zaposlenih”), kao i njihov skepticizam prema tržišnim zakonima (“Sada joj je jasno: Žena koja je otišla na komunističku zabavu trebalo je da zna da neće biti hrane”).
Portal Bee je i dobar pokazatelj podjela unutar MAGA pokreta. Mnogi Trampovi fanovi su bijesni što nije objavio “spisak” klijenata Džefrija Epstajna, uprkos obećanjima iz kampanje. Njegova naredba 18. jula da se objavi više dokumenata možda neće donijeti ništa, jer nije ni sigurno da takav spisak postoji. MAGA vjernici osjećaju se izigrano. Bee je ponudio “7 potpuno uvjerljivih objašnjenja” zašto Trampova savezna tužiteljka Pam Bondi još nije objavila dosije o Epstajnu, uključujući: “Zaista je imala spisak, ali ga je pas pojeo. Onda su Haitańi pojeli psa.”
Tramp je poznat duže nego što većina Amerikanaca živi – njujorški tabloidi ga ismijavaju još od 1980-ih. Zato šale na njegov račun često djeluju otrcano (dosta više o njegovoj frizuri i boji kože). Svježije zvuče dosjetke na račun njegovih saradnika i politika. Onion je pogodio mračnu notu kad je ismijavao antivakserskog ministra zdravlja: “RFK junior obećava da će smrt od malih boginja postati toliko česta da više neće uzrujavati nikoga.” Ili priča o deportacijama: “ICE agent odlučuje da želi djecu nakon što vidi ljubav i odanost roditelja koji ga mole da im ne uzme dijete.”
Bee je u junu imao 4,2 miliona posjeta, prema podacima platforme Semrush. Onion, koji za sebe tvrdi da ima “4,3 triliona čitalaca dnevno”, imao je stvarnih 3,1 milion.
Ponekad izgleda kao da su Onionovi autori toliko ogorčeni i iscrpljeni da više ne znaju kako da reaguju. Naslov “Republikanci se spore da li je Trampov zakon zgodan ili lijep” je prosječna šala. Nakon što je Trampov savjetnik za bezbjednost greškom uključio urednika Atlantica u grupni čet s planovima za napad, Onion je objavio: “‘Opet sam zeznuo na poslu,’ potišteni Majkl Volc piše ženi i redakciji National Geographica.” Bee je, s druge strane, bio mnogo duhovitiji: “Genije Tramp otkriva ratne planove Atlanticu, jer zna da ih tamo niko neće pročitati.”
Naučiti šta druge ljude nasmijava je vrijedno – naročito one s druge strane političkog spektra. Pomaže da ih razumijemo, ali i da sagledamo vlastite slabosti onako kako ih drugi vide. Šteta je što Tramp ne obraća pažnju na amaterskog komičara (i profesora ekonomije) koji je možda dao najbolju šalu o carinskoj politici. Džastin Volfers s Univerziteta Mičigen rekao je za BBC: „Tramp ima problem s zamjenicama. Kaže da uvodi carine njima (they/them), ali ih u stvari uvodi nama.“
Otkriven narko-tunel ispod granice SAD i Meksika: Zaplijenjena tona kokaina VIDEO
