Kultura 11.09.2025.

Den Braun objavio novi roman i otkrio: “Više se ne plašim smrti” FOTO/VIDEO

ČITANJE: 5 minuta

Najnoviji triler slavnog Dena Brauna “Tajna nad tajnama” objavljen je ove nedjelje.

Zapleti u romanima Dena Brauna imaju toliko obrta da čak i autor mora da se pobrine da sve bude organizovano.

“Svako ko piše triler mora da ima plan. Postoji sjajna izreka da pisac trilera koji počne da piše knjigu, a da ne zna kuda ide, samo laže”, rekao je Braun za Asošijejted pres, prenosi B92.

“I svakako su ove knjige veoma komplikovane. Jedan od načina na koji se borim, pokušavajući da sve držim u redu, jeste da pišem svaki dan, samo da bih ostao svjež. Ako prođem kroz dva ciklusa spavanja, bez pisanja, ideja počinje da isparava. I, naravno, imam i nešto što izgleda kao detektivska tabla u policijskoj stanici. Imam fotografije, konac, bilješke i ljepljive papiriće, sve to na mom zidu mi pomaže da sve organizujem”.

Braunova “Tajna nad tajnama” objavljena je ove nedjelje, triler od 650 stranica i uzbudljiva priča autora poznatog širom svijeta po “Da Vinčijevom kodu”, “Anđelima i demonima” i drugim milionski prodatim knjigama. Braun ponovo kombinuje neizvjesnost, filozofske digresije i putopise, zajedno sa šiframa i zagonetkama i tajnim društvima dok šalje omiljenog protagonistu Roberta Langdona u Prag i uvlači ga u smrtonosnu, međunarodnu trku za ključem krajnje mudrosti – “Šta se dešava kada umremo”.

Pored Lengdona, harvardskog simbologa koji je pronalazio avanturu i nevolje svuda od Pariza do Vašingtona, Braun je vratio ljubavnicu – naučnicu u nevolji Ketrin Solomon i urednika knjiga iz Njujorka sa veoma stvarnim kolegom – “Džonas Fokman“ je anagram za Braunovog urednika u Dabldej Buksu, Džejsona Kaufmana, koji je radio sa autorom više od 20 godina. Autor i urednik su dobri prijatelji, kažu, iako to nije spriječilo Brauna da podvrgne Fokmana otmicama i drugim neknjiževnim iskustvima u svojoj najnovijoj knjizi.

“Uvijek uživam kada dobijem rukopise od Dena i vidim kuda ide”, nedavno je Kaufman rekao agenciji AP. “Moram da ga zamolim da mi ne kaže unaprijed šta ima na umu. On uvijek pronalazi nove načine da me iznenadi”.

“Ne postoji tema veća od svijesti”

Braun je takođe razgovarao sa agencijom AP o tome kako bira teme, o svojim razmišljanjima o smrtnosti i zašto je Prag savršeno mjesto za nekoliko zavjera. Ovaj intervju je izmijenjen radi jasnoće i kratkoće.

“Nije tajna da volim da pišem o velikim temama i zaista ne postoji tema koja je veća od svijesti. To je sočivo kroz koje vidimo sebe. Zato je pravi izazov bio kako napraviti konkretan, hitan, moderni triler o nečemu što je tako eterično”, otkrio je Braun, pa dodao:

“Prije osam godina, moja mama je preminula otprilike u vrijeme kada sam razmišljao da pišem o svijesti, i počeo sam da se pitam: ‘Šta se dešava kada umremo?’ i da ste me pitali prije osam godina, reko bih ništa. To je potpuni mrak. Tokom osam godina koliko mi je trebalo da napišem ovu knjigu i svih razgovora koje sam vodio s filozofima, fizičarima i noetičkim naučnicima, izašao sam na drugu stranu sa potpuno drugačijim načinom razmišljanja. I zapravo, zvuči ludo. Više se ne plašim smrti”.

Braun je oktrio i kako doživljava sebe kroz prizmu religije.

“Odrastao sam kao hrišćanin, episkopalac, ali sam se udaljio od organizovane prirode religije. Oduvijek sam bio duhovan i osjećao sam da postoji nešto drugo, ali sam takođe bio skeptičan i govorio: ‘Pa, taj osjećaj da postoji nešto drugo može biti samo pusta želja’. Možda je to zato što je tako teško zamisliti da nema ničeg drugog da jednostavno kažemo: ‘Osjećam da postoji nešto drugo’. A sada i vjerujem da postoji nešto drugo. I to je sa intelektualne tačke gledišta. Nisam imao religiozno iskustvo, duhovno iskustvo, iskustvo spoljašnjeg tijela ili iskustvo bliske smrti. Ova promjena mišljenja dolazi od posmatranja nauke koja se trenutno dešava u svijetu fizike i noetike”.

“Odgajan sam da budem muzičar”

Otkrio je i neke nepoznate detalje iz djetinjstva.

“Moja mama je bila profesionalna muzičarka. Odgajan sam da budem muzičar. Mislio sam da ću biti muzičar. I dalje sviram klavir svaki dan. Studirao sam muzičku kompoziciju na univerzitetu i imao sam to iskustvo i sa muzikom. Ta vrsta trenutka muze kada nešto teče, to je drugačije između pisanja i muzike. Pisanje se nekako osjeća kao pronalaženje prave Lego kockice koju ćete ubaciti…  Skoro je kao slaganje slagalice, uklapa se, a muzika je malo fluidnija. To je kao da pravite veliki potez četkicom. I melodija jednostavno ulazi i pronalazi put do vaših ruku, i onda postoji”, naveo je Braun.

Dotakao se i izbora gradova u kojima se dešavaju radnje njegovih bestselera.

“Postoji nekoliko njih koje neću pomenuti jer ne želim da ljudi istrče, a oni su nekako van utabanih staza, poput Praga. Volim da koristim lokaciju kao lik. Želim da budem siguran da, koja god knjiga da je, može biti smještena samo tamo. ‘Izgubljeni simbol’ bi mogao biti smješten samo u Vašingtonu jer je riječ o simbolici Vašingtona. ‘Da Vinčijev kod’ bi mogao biti smješten samo u Parizu jer se radi o Zemlji ruža. ‘Tajna nad tajnama’, o ljudskoj svijesti, mogla bi biti smještena samo u Pragu. To je mistična prijestonica Evrope otkako je car Rudolf II krajem 16. i početkom 17. vijeka doveo sve mistike, pisare i alhemičare u Prag. A kao lik, Prag je savršen za Lengdona. Pun je tajnih prolaza i katedrala i manastira i svega toga, to je njegov svijet”.