Amerikanci objavili mapu: Evo šta će Ukrajinci moći da gađaju ako dobiju moćne rakete
Foto: Američki Institut za proučavanje rata
Američki institut za proučavanje rata (ISW – Institute for the Study of War) objavio je mapu koja prikazuje ruske vojne i bezbjednosne lokacije koje bi bile u dometu različitih verzija raketa tomahavk ukoliko bi Ukrajina dobila taj sistem. Mapa vizuelno prikazuje koliko bi duboko u ruski prostor Kijev mogao da djeluje koristeći te rakete.
Prema procjeni instituta, tomahavk sa dometom od oko 2.500 km zahvatio bi približno 1.945 poznatih ruskih vojnih lokacija, uključujući 76 vazduhoplovnih baza. Slabija varijanta, sa dometom od oko 1.600 km, mogla bi da dosegne najmanje 1.655 vojnih objekata, uključujući oko 67 aerodroma, piše Mondo.rs.
“Potencijalne mete”
Mapa razdvaja i kategorizuje tipove objekata koji bi mogli postati mete: stalne vojne baze, komandni centri, skladišta goriva i municije, arsenali, radio i komunikacione instalacije, položaji protivvazdušne odbrane, baze za popravku, pogoni za proizvodnju oružja i pogoni za proizvodnju dronova.
Među označenim lokacijama je, na primjer, fabrika dronova Šahed u Jelabugi, Tatarstan. Američki institut za proučavanje rata posebno ističe vazduhoplovnu bazu Engels-2 i niz drugih aerodroma čije bi uništenje značajno smanjilo operativne sposobnosti Rusije.
Mapa takođe prikazuje zone teritorija koje je Rusija zauzela unutar Ukrajine, kao i granice dometa kraćih raketnih sistema (npr. ATACMS sa dometom od približno 300 km) i dvije varijante Tomahavka (oko 1.600 km i oko 2.500 km) – što jasno vizuelno pokazuje koliko duboko bi u ruski prostor Ukrajina mogla da djeluje koristeći te rakete.
Tehničke i operativne implikacije dometa
Razlike u dometu nisu samo suve brojke: verzija od 1.600 km bi već omogućila udare na važna logistička čvorišta i komandne punktove u zapadnoj i centralnoj Rusiji, dok bi verzija od oko 2.500 km dovela mnogo udaljenije infrastrukturne tačke u domet – uključujući ključne baze i industrijske komplekse u istočnijim regionima zemlje. Ukratko: što je domet veći, to je veća lista mogućih ciljeva, a procjena od skoro 2.000 objekata upravo to ilustruje.
Tomahavk, podsjećanja radi, je krstareća raketa dugog dometa – precizna, konvencionalno vođena i pogodna za pogađanje fiksnih ciljeva kao što su skladišta goriva, skladišta municije, tehnički centri i fabrike.
U kombinaciji s visokokvalitetnim obavještajnim podacima i preciznim navođenjem, ovaj sistem može dugoročno i sistematski da naruši rusku logistiku i lance snabdijevanja.
Politički i bezbjednosni rizici
Međutim, imati listu od skoro 2.000 potencijalnih meta i imati mogućnost da se one gađaju – nije isto što i politička odluka da se to zaista i učini. U Vašingtonu postoje značajne sumnje u vezi sa kontrolom upotrebe raketa ako bi bile poslate preko NATO kanala, o čemu je sinoć govorio i predsjednik Donald Tramp.
Predsjednik Tramp je rekao da je “donekle donio odluku” o slanju tomahavka, ali je dodao da želi da zna koje će mete Ukrajinci ciljati i jasno je stavio do znanja da ne želi eskalaciju. Rekao je da ta pitanja treba razjasniti prije nego što se rakete isporuče.
Administracija koja bi trebalo da isporuči ovo moćno oružje pokušava da održi kontrolu nad načinom njegove upotrebe. Prenos tomahavka Ukrajini preko NATO partnera pokreće brojna pitanja – o mehanizmima nadzora, mogućem preusmjeravanju municije i ko će na kraju odlučivati o izboru meta.
Koje bi ciljeve Ukrajina najvjerovatnije ciljala i zašto bi to naštetilo Rusiji? Mapa sugeriše da su najozbiljniji ciljevi oni koji direktno podržavaju ruske borbene operacije: skladišta goriva i municije koja održavaju tempo sukoba, baze za popravku oštećene opreme, vazduhoplovne baze iz kojih se pokreću napadi i proizvodni objekti – na primjer, za dronove. Sistematski napadi na takve objekte mogli bi smanjiti operativnu fleksibilnost ruske vojske i usporiti njenu sposobnost da sprovodi velike ofanzive.
Institu dodatno upozorava na ranjivost komunikacionih i logističkih koridora. Prekidi u snabdijevanju gorivom i popravkama brzo se odražavaju na terenu: manje goriva i manje rezervnih dijelova znači sporije kretanje, manje patrola i manju vatrenu moć.
Vođenje operacija
Ako bi SAD i NATO dozvolili Ukrajini pristup tomahavcima, i ako bi Kijev, oslanjajući se na pouzdane obavještajne podatke, počeo da napada neke od tih skoro 2.000 meta, sukob bi mogao da se proširi dublje u stratešku pozadinu Rusije.
To bi Moskvi znatno otežalo sprovođenje operacija. Ali takav korak nosi i visoku političku cijenu: povećava rizik od direktnog sukoba, pokreće pitanje kontrole naoružanja i otvara debate o tome gdje se granica ne smije preći.
