Kako Peking kroji sudbinu svijeta

Najviši kineski zvaničnici se ove sedmice okupljaju u Pekingu kako bi zacrtali ključne ciljeve i ambicije zemlje za ostatak decenije. Naime, Centralni komitet Komunističke partije Kine, najviše političko tijelo u državi, održava svoj sedmicu dana dug sastanak poznat kao Plenum. Odluke donesene na ovom skupu činite temelj idućeg kineskog Petogodišnjeg plana, strateškog dokumenta koji će usmjeravati drugu najveću svjetsku privredu u razdoblju od 2026. do 2030. godine, piše BBC.

Iako cjeloviti plan neće biti objavljen prije iduće godine, očekuje se da će zvaničnici već sutra otkriti neke njegove naznake, dok bi više detalja moglo uslijediti sedmicu dana kasnije. “Zapadna politika funkcioniše na izbornim ciklusima, ali kinesko kreiranje politike djeluje na ciklusima planiranja”, objašnjava Neil Thomas, saradnik za kinesku politiku na Institutu za azijsku politiku.

“Petogodišnji planovi jasno definišu šta Kina želi postići, signaliziraju smjer u kojem vođstvo želi da ide i usmjeravaju državne resurse prema tim unaprijed definisanim zaključcima”, dodaje on.

Na prvi pogled, sastanci stotina birokrata u odijelima koji kroje planove mogu zvučati nezanimljivo, ali istorija pokazuje da njihove odluke često imaju ogromne posljedice za čitav svijet. Ovo su tri primjera u kojima su kineski petogodišnji planovi iz temelja preoblikovali globalnu ekonomiju.

1981 – 1984: “Reforme i otvaranje”

Teško je odrediti tačan trenutak kada je Kina krenula na put da postane ekonomska supersila, ali mnogi unutar Komunističke partije kao ključan datum navode 18. decembra 1978. godine. Gotovo tri decenije kineskom privredom je strogo upravljala država, ali centralno planiranje po sovjetskom modelu nije donijelo prosperitet, a velik dio stanovništva i dalje se borio sa siromaštvom.

Zemlja se još oporavljala od razorne vladavine Mao Cedunga. Njegove kampanje, Veliki skok naprijed i Kulturna revolucija, kojima je osnivač komunističke Kine pokušao preoblikovati nacionalnu privredu i društvo, rezultirale su milionima smrti. Na Trećem plenumu 11. Komiteta u Pekingu, novi vođa Deng Sjaoping objavio je da je vrijeme za prihvatanje elemenata slobodnog tržišta. Njegova politika “reformi i otvaranja” postala je ključni dio sljedećeg Petogodišnjeg plana, koji je započeo 1981. godine.

Stvaranje posebnih ekonomskih zona slobodne trgovine i strana ulaganja koja su uslijedila preobrazila su živote ljudi u Kini. Prema Neilu Thomasu, ciljevi tog plana ostvareni su iznad svih očekivanja. “Kina je danas izvan najluđih snova ljudi iz sedamdesetih”, kaže on. “U smislu obnove nacionalnog ponosa, kao i uspostavljanja svog mjesta među velikim svjetskim silama.”

Međutim, te su promjene iz temelja preoblikovale i globalnu privredu. Do 21. vijeka, milioni radnih mjesta u proizvodnji na Zapadu preselili su se u nove tvornice u kineskim obalskim regijama. Ekonomisti su taj fenomen nazvali “kineskim šokom”, a postao je jedna od pokretačkih snaga uspona populističkih stranaka u bivšim industrijskim centrima Evrope i Sjedinjenih Država.

2011 – 2015: “Strateške industrije u usponu”

Status Kine kao “svjetske radionice” učvršćen je nakon što se 2001. godine pridružila Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. Ali, vođstvo Komunističke partije već je tada planiralo svoj idući korak. Postojala je bojazan da Kina ne upadne u takozvanu zamku srednjeg dohotka. To se događa kada zemlja u usponu više ne može konkurisati izuzetno niskim platama, a istovremeno nema inovacijski kapacitet za stvaranje visokokvalitetnih proizvoda i usluga karakterističnih za napredne privrede.

Stoga je Kina, umjesto da se oslanja isključivo na jeftinu proizvodnju, morala identifikovati “strateške industrije u usponu” – termin koji je prvi put službeno upotrijebljen 2010. godine. Za kineske vođe, to je značilo zelenu tehnologiju, poput električnih vozila i solarnih panela. Kako su klimatske promjene postajale sve važnija tema u zapadnoj politici, Kina je mobilisala neviđene resurse u te nove industrije.

Danas Kina nije samo neosporni svjetski lider u obnovljivim izvorima energije i električnim vozilima, već drži i gotovo potpuni monopol nad lancima snabdijevanja rijetkim zemnim metalima potrebnim za njihovu proizvodnju.

Čvrsta kontrola nad tim ključnim resursima, koji su presudni i za proizvodnju čipova te razvoj vještačke inteligencije (AI), stavlja je u izuzetno moćnu poziciju na globalnoj sceni. Toliko moćnu da je nedavni potez Pekinga da pooštri kontrolu izvoza rijetkih zemnih metala Donald Tramp nazvao pokušajem “držanja svijeta u zatočeništvu”.

2021 – 2025: “Visokokvalitetni razvoj”

To možda objašnjava zašto su se kineski petogodišnji planovi u novije vrijeme usmjerili na “visokokvalitetni razvoj”, koncept koji je formalno uveo Si Đinping 2017. godine. Cilj je osporiti američku dominaciju u tehnologiji i postaviti Kinu na čelo tog sektora. Domaći uspjesi poput aplikacije za dijeljenje videa TikTok, telekomunikacijskog diva Huaweija, pa čak i AI modela DeepSeek, svjedoče o kineskom tehnološkom bumu ovog vijeka.

Međutim, zapadne zemlje sve više vide taj uspon kao prijetnju svojoj nacionalnoj bezbjednosti. Zabrane ili pokušaji zabrana popularne kineske tehnologije uticali su na milione korisnika interneta širom svijeta i izazvali oštre diplomatske sporove. Kina je dosad svoj tehnološki uspjeh velikim dijelom temeljila na korištenju američkih inovacija, poput naprednih poluvodiča kompanije Nvidia.

S obzirom na to da je Vašington sada blokirao njihovu prodaju Kini, očekuje se da će se fokus s “visokokvalitetnog razvoja” prebaciti na “nove kvalitetne proizvodne snage” – svježi slogan koji je Si uveo 2023. godine. Ovaj novi smjer stavlja veći naglasak na domaći ponos i nacionalnu bezbjednost. To podrazumijeva postavljanje Kine na čelo proizvodnje čipova, računarstva i vještačke inteligencije, nezavisno od zapadne tehnologije i imuno na buduće embarge.

Samodostatnost u svim područjima, a posebno na vrhu inovacija, vjerovatno će biti jedno od centralnih načela sljedećeg Petogodišnjeg plana. “Nacionalna bezbjednost i tehnološka nezavisnost sada su definišuća misija kineske ekonomske politike”, zaključuje Thomas. “Opet, to se vraća na onaj nacionalistički projekat koji podržava komunizam u Kini, kako bi se obezbijedilo da nikada više ne bude dominirana od strane stranih zemalja”, prenosi Index.

Koja je tvoja reakcija?

0% Srećno

0% Ravnodušno

0% Zabavno

0% Smiješno

0% Bijesno

0% Tužno