Priča iza kulisa NIN-ove nagrade: Dokumentarac Stefana Tomića o Stevi Grabovcu

U okviru zatvaranja 17. izdanja pozorišnog festivala “Zaplet“, banjalučka publika imaće priliku u subotu veče da premijerno pogleda kratki dokumentarni film “Poslije zabave”, reditelja Stefana Tomića.

Film prati desetodnevno iščekivanje pisca i radnika u maloprodaji Steve Grabovca, na objavu rezultata za jednu od najprestižnijih književnih nagrada u regionu, čuvenu NIN-ovu nagradu.

Produkciju filma potpisuje Nikola Đaković i njegova produkcijska kuća “Didaskalije“, u koprodukciji sa JU Službeni glasnik Republike Srpske.

O filmu, odnosu sa Stevom Grabovcem, snimanju, atmosferi na dan odluke, za portal Banjaluka.net, govorio je reditelj Stefan Tomić, autor čiji prethodni studentski rad “Korijeni” nosi Specijalno priznanje Sarajevo Film Festivala.

“Suština nije u nagradi, već u tome da čovjek ostaje vjeran stvaralaštvu, bez obzira na ishod“, kaže ovaj mladi reditelj.

Dokumentarni film “Poslije zabave“, koji prati danas nagrađivanog pisca Stevu Grabovca, započet je još prije nego što je bilo poznato da on radi na novom romanu, onom za koji će se kasnije ispostaviti da je i pobjednički.

Koliko Vam je, kao reditelju, bio važan upravo taj period Stevinog života,  vrijeme kada šira javnost još uvijek nije znala za njega, uprkos tome što je i njegov prvenac “Mulat albino komarac“ imao zapažen uspjeh među čitaocima i našao se u užem izboru za NIN-ovu nagradu?

“Nama je Stevina priča bila zanimljiva od samog početka. Jednostavno smo razmišljali kako je on ipak “jedan od nas”. On i sam to kaže za sebe, nema nekog uljepšavanja njegovog života i idealizovanja života pisca.  Bilo nam je apsurdno da javnost ne zna za njega, i prije nagrade. Ipak je bio u užem izboru za NIN-ovu nagradu i sa svojim prvim romanom. Svidjelo mi se to što je on čovjek kojem je pisanje sekundarna stvar, bar je bila u tom trenutku. Osjetio sam da je on neko ko svoj san i želju za stvaralaštvom nije zaboravio ili sklonio u potpunosti u stranu. Njegovo pisanje je bilo uvijek tu s njim, iako je radio poslove kao svi drugi. Povezao sam se s njim od samog početka zbog toga, jer mi je njegova životna priča bila veoma inspirativna, zapravo motivišuća”.

FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Filmska ekipa pratila je Stevu Grabovca i u trenucima proglašenja dobitnika NIN-ove nagrade. Sve se svelo na taj trenutak, hoće li telefon zazvoniti ili neće. To publika može da vidi u filmu, ali kako je izgledala atmosfera unutar ekipe tokom puta za Beograd i samog iščekivanja poziva? Da li je bilo nervoze, uzbuđenja, ili možda razmišljanja o tome kako se nositi s eventualnim “neuspjehom”?

“Počeli smo sa pripremama za film dosta prije izbora za NIN-ovu  nagradu i nismo imali za cilj da pravimo film o tome, međutim, tako su se stvari posložile da je Stevo izbacio knjigu, a ostalo već sve znate. Producent, i moj dobar prijatelj, Nikola Đaković, javio mi je da je knjiga ušla u uži krug, te smo zamolili da nam Stevo objasni  kako je to izgledalo i sa prvom knjigom. Rekao nam je da svi pisci  trebaju biti u Beogradu na dan odluke, a da će samo dobitnik da dobije poziv. Nešto je bilo jako tužno u tome, razmišljajući o piscu koji čeka poziv, ali ga ne dobije. Složili smo se da imamo  film u svakom slučaju, ako dobije, to je pobjednički film, ali i ako ne dobije nagradu, htjeli smo da bude pobjednički film, da kažemo da nije sve u nagradi, nego u tome kako se čovjek nosi sa  stvaralaštvom. Prvi put kada je Stevo prošao kroz istu situaciju, on nije dobio nagradu, ali ga to nije ni zaustavilo da nastavi da piše, pa je eto par godina poslije dobio poziv koji je tako dugo čekao.

Atmosfera tokom odlaska u Beograd i iščekivanja poziva je bila veoma uzbudljiva, za sve nas, a možda najmanje za Stevu, ili  bar to nije htio da pokaže. Iskreno, mi smo svi mislili da će dobiti. Opet, taj dan dok smo čekali poziv, prošlo je bilo previše vremena i nekako smo se Nikola i ja gledali kao da neće ni doći. To se može vidjeti u filmu, jer se čuje da ja testiram mikrofon, Stevo je zbunjen, i baš tad zazvoni telefon!  Sve vrijeme u Beogradu, i prije i poslije poziva, imali smo čast da se družimo sa Stevom i stvarno smo se zbližili i sprijateljili. Stevo je divan čovjek koji je bio dovoljno opušten da nas pusti da  dobijemo kratki uvid u njegov život, u njegovo djetinjstvo i  sjećanja.  Moram priznati da je isto tako bilo veoma uzbudljivo to što smo jedini mi znali za to da je Stevo dobio nagradu narednih par sati dok je javnost čekala proglašenje. Iskreno, siguran sam da pričam i za Nikolu, a i direktora fotografije Sašu Savičića, imali smo  osjećaj da smo počastvovani da snimamo djelić istorije”.

Filmski krugovi za Vas su čuli nakon nagrade na Sarajevo Film Festivalu 2020., gdje je film “Korijeni“ osvojio Specijalnu nagradu. U tom kontekstu koliko su bitne nagrade, priznanja i učešća na festivalima?

“Nagrada na Sarajevo film festivalu 2020. godine je bila prva  nagrada koju sam ikada dobio. To mi je mnogo značilo, jer baš specifično za taj film, ogolio sam se i uradio ličnu priču što je bilo veoma teško za izvesti u tim godinama. To je bio neki dokaz, da to šta radim, odnosno želim da radim u životu, dolazi do nekog  drugog i neko drugi reaguje pozitivno na to. Učestvovati na festivalu sa filmom je svakako uzbudljiva stvar, ali još da film dobije nagradu, stvarno pruži neku vrstu samopouzdanja. Opet mislim da nagrade ne trebaju biti mjerilo nečijeg rada, isto tako kako je taj film pozitivno reagovao, nekom se možda nije dopao na nekom drugom festivalu. To smo htjeli pričati i sa Stevinom pričom, nagrade nas trebaju ohrabriti, ali i kad ih ne dobijemo, ne smijemo odustati od  stvaralaštva. Ne radimo mi to zbog nagrada, nego da ispunimo dušu”.

Kakav je plan za festivalski život filma “Poslije zabave“?

“Film “Poslije zabave” želimo slati na festivale, puštati ga i na revijalnim događajima, jer nam je stalo da ljudi vide Stevu i iz tog ugla pred sam poziv. Mislim da je iskrenost tog trenutka ono šta je zlatno u ovom filmu”.

Za sada radite dokumentarne i igrane filmove kratke forme uglavnom, ali kakav je generalno ambijent i u kakavim uslovima nastaju filmovi u Repubici Srpskoj?

“Trenutno stanje u Republici Srpskoj što se tiče filmskog svijeta je svakim danom sve pozitivnije. Dosta više je školovanih ljudi i moram da pohvalim rad Akademije umjetnosti u Banjoj Luci koju sam i sam završio, a koja unazad koliko već godina pruža sposobne i veoma talentovane ljude. Zanimljivo je što Republika Srpska ima  tvarno mnogo priča i specifičnih situacija koje može pružiti svijetu. Ipak treba ostati realan i naći kreativan način da se te priče  ispričaju, odnosno treba biti domišljat. Ne trebamo pretjerivati sa skupim i komplikovanim scenama, istorija filma nas je naučila da za neke od najboljih filmova, jednostavnost je glavni sastojak”.

Da li trenutno radite na novom projektu bilo da je u pitanju dokumentarni ili igrani film?

“Trenutno završavamo kratki igrani film pod nazivom “Zdrave ruke” koji će biti moj prvi rad nakon studiranja. Očekujemo premijeru već početkom iduće godine. Pored tog, radim na više scenarija za dugometražne filmove sa svojim bliskim prijateljem Đorđem Blažićem i očekujemo da ćemo sa jednim filmom ući u neku vrstu priprema isto tako početkom iduće godine, a o čemu se radi u filmu i kakav  je tekst u pitanju, neka ostane tajna još neko vrijeme”.

Piše: Marina Majkić Miletić

Koja je tvoja reakcija?

0% Srećno

0% Ravnodušno

0% Zabavno

0% Smiješno

0% Bijesno

0% Tužno