Švedska plaća migrantima da se vrate kući, dio gradova i opština ne želi da sarađuje
Od 1. januara 2026. godine Švedska će izbjeglicama koje se odluče vratiti kući isplaćivati do 350.000 kruna (32.000 evra) za pojedince, odnosno do 600.000 kruna (55.000 evra) za porodice s djecom. Radi se o pokušaju stimulacije povratka izbjeglica i njihovih porodica koje se nisu uspjele etablirati i osamostaliti u Švedskoj.
“Podrška je namijenjena ljudima koji se dobrovoljno žele vratiti u zemlje iz kojih su izvorno došli u Švedsku”, rekao je ministar migracija Johan Forssell još krajem 2024. godine, prilikom predstavljanja podrške za repatrijaciju (återvandringsbidraget), dodavši kako program nije usmjeren ni na koju konkretnu zemlju nego na pojedince.
Prethodna podrška nije bila dovoljno privlačna
Ali kako izbjegličku populaciju u Švedskoj čine mahom imigranti s Bliskog istoka i sjeverne Afrike, jasno je od koga se očekuje da prihvati ponudu. Tačne brojke nisu objavljene, ali procjenjuje se da u Švedskoj trenutno boravi oko 300.000 osoba koje bi mogle ispunjavati uslove za ovu podršku.
Program podrške za repatrijaciju postoji u Švedskoj još od 1984. godine, ali dosadašnji iznosi nisu bili stimulativni – samo 900 evra za pojedince i 3600 evra za porodice. Ukupno je od 2019. do 2023. naknadu zatražilo tek 166 osoba, a samo devet ih je dobilo traženi iznos.
Naime, postoje brojni otežavajući uslovi. Podnosilac zahtjeva ne smije biti švedski državljanin ili biti izbjeglica iz Ukrajine, mora biti državljanin zemlje u koju odlazi, ne smije imati dugove, biti pod krivičnom istragom ili se seliti u drugu zemlju Evropske unije, Norvešku ili Švajcarsku. I još nešto, ako se pokaže da ima dovoljno svog novca za povratak, takođe neće dobiti podršku.
Švedska vlada desnog centra ambiciozno je krenula u ovaj projekat i posljednjih nedjelja pozvala gradonačelnike i opštinske načelnike na saradnju. Međutim, u samo nekoliko dana stigle su odbijenice iz tridesetak opština i najvećih švedskih gradova u kojima je na vlasti opozicija. Odbijenica je stigla i iz Borgholma na švedskom ostrvu Ölandu, a potpisao ju je gradonačelnik Ilko Ćorković, Hrvat rodom iz Banjaluke.
“Ovdje su oduvijek svi dobro došli, od nas koji smo pristigli 1993. godine, preko izbjeglica koje su 2015. i 2016. došle iz Sirije i Afganistana, do posljednjeg talasa iz Ukrajine. Naša iskustva s pridošlicama generalno su vrlo pozitivna i takve osobe čine veliki dio zaposlenih u javnom i privatnom sektoru”, rekao je Ćorković za Index.hr i dodao:
“Imamo populaciju koja je u prosjeku sve starija. Trebamo više mlađih ljudi radne dobi u našoj opštini, a nikako manje. Zato smo odbili sastanak s nacionalnim koordinatorom za dobrovoljnu repatrijaciju.”
Ćorković je i sam stigao u Švedsku kao izbjeglica. Objašnjava da je isprva prao suđe i čistio turističke kampove na Ölandu, ali zahvaljujući svom trudu i podršci zajednice s vremenom je pronašao svoje mjesto u švedskom društvu i postao gradonačelnik.
Svjestan je da integracija ne ide uvijek i svugdje glatko, posebno to vrijedi za velike gradove, ali smatra da se isplati investirati u imigrante: “U integraciju se mora ulagati, ne može se očekivati da će se ljudi snaći sami. Naravno, važna je i njihova volja, ali važna je i podrška zajednice. Možda je važnije od svega ne gledati na ljude kao na problem”.
Stručnjak upozorava na male efekte i visoke troškove
Do istog je zaključka došao i Joakim Ruist, nezavisni stručnjak za integracije i imigracije, kojeg je sadašnja švedska vlada zadužila da osmisli kako uvjeriti imigrante da napuste Švedsku. Ponajprije je trebao proučiti kojim su metodama druge zemlje uspjele podstaći remigraciju.
Ruist nije pronašao nikakve efikasne metode i na kraju je zaključio da će troškovi remigracije biti vrlo visoki, da će imati vrlo mali učinak i da će naštetiti integraciji. “Zaključio sam da nigdje nisu pronađene mjere koje bi dovele do značajnog povećanja povratne migracije”, rekao je Ruist za švedsku javnu televiziju.
Vlada švedskog premijera Ulfa Kristerssona, koja zavisi od glasova ekstremne desnice, ipak je ustrajala na svom projektu. Očekuje se da će godišnje emigrirati oko 1300 osoba, kojima će se tokom tri godine isplatiti oko 250 miliona evra.
“Naravno da je teško očekivati da se bilo ko integriše u švedsko društvo ako mu neprestano govoriš da je problem. Pod uticajem ekstremno desnih Švedskih demokrata, društvena klima u cijeloj zemlji pomakla se udesno, čak i u redovima mojih Socijaldemokrata, ali mislim da je to opasan put”, ističe Ćorković i nastavlja:
“Nemam problem sa smanjenom imigracijom, uostalom, Švedska je posljednjih godina praktično zaustavila dolazak izbjeglica, ali ne na ovakav način. Danas govorimo o dobrovoljnoj repatrijaciji, a šta će biti sutra? Hoće li i dalje naglasak biti na dobrovoljnosti? Imigranti u Borgholmu već su uznemireni i pitaju se što ih čeka sutra”.
“Dobro došli u voz za povratak. Imate kartu u jednom smjeru. Sljedeća stanica, Kabul!”, cinično je još u avgustu 2022. na X-u napisao parlamentarni poslanik Švedskih demokrata Tobias Andersson. Od 1. januara njegova objava postaće stvarnost. Zasad dobrovoljna, prenosi index.hr.
Oznake: Švedska
