Jovan Rosić za Banjaluka.net: “Sport i fakultet mogu da se kombinuju, bitno je postaviti prioritete”
Foto: Ustupljena fotografija
Višestruki seniorski viceprvak BiH na 800 metara i viceprvak Balkana u kategoriji mlađih juniora, Jovan Rosić, osim sportskih niže i akademske uspjehe. Na ovogodišnjoj dodjeli priznanja za najbolje studente Univerziteta u Banjaluci, Rosić je ponio laskavu titulu studenta generacije Fakulteta fizičkog vaspitanja i sporta.
Za Banjaluka.net govorio je o svojoj karijeri, paraleli sporta i fakulteta, trenerskom poslu, ali i daljim planovima za karijeru koja je tek, kako kaže, na početku.
Banjaluka.net: Završio si u roku fakultet i u isto vrijeme si radio kao trener u klubu i na profesionalnom nivou trenirao atletiku. Kako si postigao sve?
Rosić: Jako sam se trudio da održim dobre ocjene i diplomiram u roku i na kraju sam uspio. Nisam to radio ciljano da bih bio student generacije, ali eto to je došlo kao neka velika nagrada za sav trud koji sam uložio. Moralo je dosta stvari sa strane da ispašta ali na to sam već navikao kao neko ko se godinama bavi sportom. Organizacija je uvijek na prvom mjestu i postavljanje prioriteta. Onda sve ide lakše.
Banjaluka.net: Na sve to, uspio si da izboriš plasman i na Svjetske univerzitetske igre za koje je uslov bio da izboriš normu i budeš redovan student. Koliko ti je to značilo?
Rosić: Jako sam bio ponosan sam na sebe kada sam saznao da sam se kvalifikovao jer je to dokaz da radim dobru stvar i na akademskom i na sportskom putu. Bilo je ljudi koji su imali velike sportske rezultate, ali nisu se toliko posvetili fakultetu pa zbog obnovljenih godina nisu imali plasman. Za jedno takvo takmičenje ipak se gleda sve i zbog toga mi je izuzetno drago što sam uspio da se kvalifikujem jer i samo učešće je velika stvar.
Banjaluka.net: Spomenuo si da su neke stvari morale da ispaštaju da bi postigao sve spomenute rezultate. O čemu je tačno riječ?
Rosić: Ja sam u toku studija i radio i trenirao, a i izlazio, mada to najmanje. Navikao sam već da tokom sezone naravno nema opuštanja i da su izlasci gotovo nezamislivi ako želiš da postigneš rezultat. Naravno, postoji bazični period, predtakmičarski kada sebi možeš da dozvoliš makar jedan dan opuštanja sa društvom jer sportista mora da ima “izduvni ventil” kao i bilo koji drugi čovjek. Možda bih i ja sam imao veće rezultate da sam se još više žrtvovao, ali mislim da sam svakako napravio dobar balans jer sam zadovoljan postignutim i na akademskom i na sportskom planu.
Banjaluka.net: Uzimajući u obzir da većina sportista prestane da trenira kada dođe do seniorske kategorije, šta je tebe onda održalo u atletici?
Rosić: Održala me ljubav prema atletici i želja da napravim neki uspjeh, a moj fakultet mi je omogućio da treniram, da se takmičim i idem na pripreme jer su svi imali razumijevanja za moju sportsku karijeru i izlazili su mi u susret kad god je bilo potrebno. Da sam studirao bilo koji drugi fakultet vjerovatno bih prestao trenirati.
Banjaluka.net: Da li ti je Fakultet fizičkog vaspitanja i sporta pomogao da sebe kao sportistu izgradiš? Da li si nešto mogao da primijeniš u svom performansu?
Rosić: I te kako. Fakultet mi je prije svega pokazao da sportisti apsolutno ništa o sebi ne znaju, o svom tijelu. Uz to sam naučio kako biti i trener, što će biti nastavak moje karijere sigurno. Dosta sam naučio i o sportskoj psihologiji, kao izuzetno važnom segmentu svake karijere profesionalnog sportiste. Nismo ni svjesni koliko i to utiče na sam performans a koliko generalno malo o tome znamo, a na fakultetu smo i o tome učili. Anksioznost i pad koncentracije mogu da utiču na performans. Tu je i ta fizička strana. Naučiš kako tijelo u stvari funkcioniše, koje su ti prednosti i mane, a onda to primijeniš na samom sebi.
Banjaluka.net: Kakvi su dalji ciljevi što se sportske karijere tiče?
Rosić: Želim da oborim republički rekord na 800 metara koji iznosi minut i 48 sekundi, što nije nerealno jer mi treba samo sekund i po do toga. Taj rezultat bi me doveo na korak od balkanske seniorske medalje jer momci u mojoj kategoriji trče minut i 46. Za sada, to mi je limit jer uzimajući u obzir uslove u kojima treniramo u ovoj državi i to bi bilo odlično.
Banjaluka.net: Kada bi opisao sebe u par rečenica kako bi to izgledalo? Da li bi stavio akcenat na sportske uspjehe ili akademske?
Rosić: Uvijek će to biti sportski, takmičarski uspjesi, barem dok ne završim takmičarsku karijeru. Kasnije bih volio da se fokusiram na trenerski posao i da se tome maksimalno posvetim. Uvijek bih više volio da me posmatraju kao dobrog sportistu ili trenera nego kao diplomiranog profesora fizičkog vaspitanja. Atletika je ipak moja ljubav.
Banjaluka.net: Koji su ti ciljevi u bližoj budućnosti?
Rosić: Upisao sam master studije koje želim da završim u roku sa što višom ocjenom. Od sljedeće godine na naš fakultet u Banjaluci uvodi se treći ciklus studija. Ako ostanem raditi na fakultetu ili kao profesor u školi, onda bi bilo lijepo da nastavim i školovanje na najvišem nivou, ali ići ću korak po korak jer je to ipak malo dalja budućnost. Za sada ću se fokusirati samo na master.
Banjaluka.net: Da li imaš želju da osnuješ svoj atletski klub u budućnosti ili ćeš nastaviti tamo gdje si stao u svom bazičnom klubu?
Rosić: Volio bih da nastavim tradiciju svog kluba, Borca. Bavim se već tri godine aktivnim treniranjem djece, a polako preuzimam i juniorske i seniorske grupe. Nažalost, seniora je sve manje tako da se sve u suštini bazira na škole altetike za najmlađe.
Banjaluka.net: Šta bi savjetovao nekome ko u isto vrijeme trenira i studira na Fakultetu fizičkog vaspitanja i sporta?
Rosić: Ništa ne mora da ispašta, ni društvo, ni fakultet, ni trening. Čak ni izlasci, ali moraju biti u baš maloj mjeri jer veliki rezultati zahtijevaju veliku žrtvu. Što se tiče akademskog dijela, savjetovao bih studentima da koriste sve prilike, čak i kada nisu dobro plaćene. Praksa je za posao profesora fizičkog ili trenera najbitnija i tu se najviše nauči. Ja sam radio za satnicu od 4-5 maraka, ali vremenom može da se napreduje. Ako radiš i studiraš naučićeš mnogo više, nego ako radiš samo jedno od to dvoje.
Milka Đumić/Banjaluka.net
