Iran na ivici kolapsa: Zbog nastojanja da povećaju proizvodnju hrane sada suočeni sa nestašicom vode
Iran se suočava s krizom tolikih razmjera da je predsjednik predložio evakuaciju glavnog grada Teherana. Deseci brana gotovo su presušili, a stanovnicima prijeti opasnost da u roku od nekoliko nedjelja ostanu bez vode. Iako su rekordni nedostatak kiše i petogodišnja suša doveli zemlju na ivicu, korijeni krize leže u decenijama loših političkih odluka koje su iscrpile dragocjene vodne resurse u ime samodovoljnosti u proizvodnji hrane, piše Washington Post.
Kako bi ojačala domaću poljoprivredu i postigla nezavisnost o uvozu hrane, iranska vlada decenijama je donosila odluke koje su zemlju gurnule u vodnu krizu. Garantovali su otkup određenih usjeva, uključujući i one koji zahtijevaju mnogo vode poput riže i jabuka, subvencionisali su đubriva i obezbjeđivali jeftine zajmove poljoprivrednicima.
Vlada je takođe dopustila bušenje bunara koji su crpili ionako iscrpljene podzemne vode širom sušnih i polusušnih dijelova zemlje, a često nije mogla zaustaviti ni brojne ilegalne bušotine. Takve politike dovele su do toga da se površina navodnjavanog zemljišta u Iranu gotovo udvostručila od Islamske revolucije 1979. godine, na više od 22 miliona hektara.
“Vlada je efikasno prodala svoj prirodni kapital, vodu, plodnost tla i otpornost kako bi postigla neku vrstu kratkoročnog rezultata”, rekao je Nima Shokri, direktor Instituta za geohidroinformatiku na Tehnološkom univerzitetu u Hamburgu.
Unutar Irana, neki kritičari pozivaju zvaničnike na potpuno preispitivanje poljoprivredne politike, ali to bi, kažu stručnjaci, zahtijevalo i duboke promjene u odnosima zemlje sa spoljnim svijetom. Zbog zapadnih sankcija nametnutih zbog nuklearnog programa, Iran nije uspio razviti i diverzifikovati svoju ekonomiju. Stoga poljoprivreda ostaje ključan sektor koji, prema podacima projekta “Iran 2040” Univerziteta Stanford, u svakom trenutku osigurava čak četvrtinu ukupne zaposlenosti u zemlji.
“Trenutno uništavamo okolinu, trošimo prava sljedeće generacije, iz političkih razloga”, rekao je Isa Kalantari, bivši dugogodišnji iranski ministar poljoprivrede, u raspravi objavljenoj na YouTubeu prošlog mjeseca. “Ko je rekao da se moramo boriti s cijelim svijetom?”
Ideologija ispred resursa
Rezultati vladinih politika vidljivi su u iskustvu Sajjada, poljoprivrednika čija porodica uzgaja jabuke i grožđe u podnožju planina Zagros. Njegova porodica odlučila se za sadnju jabuka dijelom i zato što ih je na to podsticala vlada Mahmouda Ahmadinejada, nudeći im zajmove i sadnice.
Ahmadinejadova vlada, kaže, dopustila je i kopanje bunara, što je prije bilo zabranjeno. Kao i drugi, Sajjadova porodica iskopala je jedan kako bi navodnjavala svoje usjeve. Ali, bunar je presušio nakon samo godinu i po.
Iranski klerikalni vladari dugo su tvrdili da Iran ne može vjerovati spoljnom svijetu, posebno Zapadu, da osigura hranu za svoj narod. Ajatolah Ruhollah Khomeini, osnivač islamske vlade, jednom je rekao da iranska poljoprivreda “mora biti temelj svega”, dok je njegov nasljednik, ajatolah Ali Khamenei, poručio da Iran mora obezbjediti vlastitu hranu kako ne bi bio podložan hirovima “svjetskih nasilnika”.
“To je sankcionisana ekonomija u načinu otpora, a u načinu otpora sve što mogu učiniti je spaljivati resurse kako bi stvorili mogućnosti zapošljavanja”, rekao je Kaveh Madani, stručnjak za vode koji je 2018. napustio Iran i mjesto zamjenika direktora Odjeljenja za okolinu.
“Ako ne možete stvoriti radna mjesta u industriji ili uslugama, ako ne možete diverzifikovati svoju ekonomiju, onda ne možete odvojiti svoju ekonomiju od vode”, rekao je.
Godišnja potrošnja vode u Iranu – od čega oko 80 do 90 odsto otpada na poljoprivredu – veća je od ukupnih obnovljivih vodnih resursa. Iran je jedna od zemalja s najvećom potrošnjom podzemnih voda, tlo mu tone alarmantnom brzinom i postaje sve slanije.
Istorijska suša
Klimatske promjene dodatno su pogoršale krizu. Suša je ekstremna: najmanje 32 iranske brane su na manje od 5 posto kapaciteta, a padavine su tokom prvih 53 dana jeseni bile 83 posto niže od dugoročnog prosjeka.
“Jedan od vrlo važnih faktora je da nikada prije u novijoj istoriji nismo imali sušu ove magnitude ili dužine”, rekao je Madani. “Ne možemo reći da suša nije kriva. Moramo biti pošteni.”
Stručnjaci se slažu da suša samo pogoršava temeljne probleme. “Klimatske promjene i manje padavina definitivno igraju ulogu, ali jednostavno ne mogu objasniti razmjere vodne krize koju sada vidimo”, istakao je Mohsen Mesgaran, agroekolog sa Univerziteta Kalifornije u Davisu.
Propali usjevi i sve dublji bunari
Tamo gdje se vlada čini nespremnom promijeniti smjer, priroda bi mogla imati posljednju riječ. Sajjadova porodica sada za svoje voćnjake dovozi vodu cisternama, ali to nije dovoljno. “Navodnjavamo, ali bez obzira koliko vode damo, zemlja treba više vode. Zemlja je suva”, kaže on. Ove godine berba jabuka potpuno im je propala. Plodovi su bili sitni i preniskog kvaliteta za prodaju.
Čak i u relativno vodom bogatom sjevernom Iranu, poljoprivrednici pate. Hassan, uzgajivač pšenice u provinciji Gilan, kaže da se uzgoj pšenice na tom području gasi. Farhad, poljoprivrednik u blizini grada Takestana, ispričao je da su prije dvije decenije vodu mogli pronaći na dubini od 25 do 30 metara. Danas su prisiljeni bušiti i do 150 metara dubine.
“Gotovo svi šapuću da za dvije ili tri godine nećemo imati vode”, rekao je, prenosi index.hr.
Oznake: Iran
