“Politico” o posljedicama dramatičnog samita: Ko je profitirao, a ko izgubio u Briselu?
Evropa je navikla na dramatične preokrete na samitima u posljednji trenutak, ali ovaj je podigao ljestvicu. Nakon maratonskog sastanka koji je potrajao 16 sati, čelnici Evropske unije postigli su dogovor o planu za finansiranje Ukrajine koji se temelji na zajedničkom dugu, uprkos tome što su tri zemlje odbile da se pridruže.
Iako ovo nije bilo rješenje koje je većina zagovarala – korištenje zamrznute ruske imovine za pomoć Kijevu – Ukrajina je napokon dobila svoj novac, piše Politico koji donosi analizu ko je na ovom ključnom samitu za Evropu izašao kao pobjednik, a ko kao gubitnik.
POBJEDNICI
Bart De Vever
Belgijski premijer održao je majstorsku lekciju stoičkog otpora planu korištenja ruske imovine, kojem se protivio od samog početka. Većinu vremena bio je usamljen u svom stavu, sve dok Italija i još nekoliko zemalja nisu kasno tokom dana izrazile sumnje.
Njegova ključna taktika? Nakon nedjelja otpora ideji o korištenju zamrznute imovine, tvrdeći da bi to njegovu zemlju izložilo masovnoj ruskoj odmazdi, De Weverov tim je na pregovore sa zvaničnicima Evropske komisije došao sa zahtjevom za “neograničenom” podrškom drugih članica EU. To se pokazalo kao prevelik zalogaj za ostale, čime je Plan B – zajedničko zaduživanje – postao jedina opcija, ona koju je malo ko želio, ali s kojom se većina mogla pomiriti.
Đorđa Meloni
Italijanska premijerka pokazala se kao ključna figura samita. Diktirala je tempo u vezi s trgovinskim sporazumom EU-Mercosur i savršeno tempirala svoju intervenciju o finansiranju Ukrajine.
Nakon sedmica provedenih u sjeni, dok se Belgija borila protiv korištenja zamrznute ruske imovine, Meloni je pustila druge da iscrpe svoje mogućnosti. Nježno je intervenisala tek kasno naveče, kada je plan o takozvanim reparacijskim zajmovima već propao. Diplomate EU rekli su za Politico kako Meloni tokom prvog dijela samita nije ni uzela riječ, ali je na kraju upravo ona bila ta koja je zaključila dogovor.
Antonio Košta
Ako je pronalazak dogovora bio težak, postići ga u jednom danu graničilo je s nemogućim. Ipak, to je bio cilj portugalskog premijera: svesti samit EU na samo jedan dan. Dok je većina čelnika već računala na drugi dan, pa čak i na radni vikend, Košta je posao završio. Nikada se nije u potpunosti priklonio nijednoj opciji, ostao je iznad sukoba i na kraju ipak osigurao sporazum.
Svi uključeni u rat
Koliko god zvučalo čudno – budući da rat, a pogotovo ovaj, ne stvara prave pobjednike – svaki glavni akter uključen u sukob u Ukrajini otišao je s nečim. Vladimir Zelenski dobio je novac koji mu je bio potreban, što je bilo najvažnije. Evropa je ispunila obećanje o podršci Ukrajini. Zamrznuta imovina Vladimira Putina neće biti iskorištena protiv njega, a Donald Tramp i dalje ima mogućnost da koristi tu imovinu kao polugu u budućem mirovnom sporazumu.
GUBITNICI
Fridrih Merc
Teško je sjetiti se neuspješnijeg samita za njemačkog kancelara. U samo nekoliko sati pretrpio je dva velika poraza: odgađanje sporazuma s Mercosurom i, što je još važnije, potapanje plana o korištenju zamrznute imovine koji je snažno zagovarao.
Nedjeljama su Njemačka i njeni nordijski saveznici insistirali da je korištenje zamrznute imovine jedina opcija, tvrdeći da je zajednički dug nemoguć zbog potrebe za jednoglasnošću i mađarskog veta. Ishod je dokazao suprotno: dogovoren je zajednički dug uz izuzetak tri zemlje. Bio je to podsjetnik da u Briselu “nemoguće” često znači samo da još ne postoji politička volja. Merc je uložio velik rizik, putujući u Brisel kako bi pomogao Ursuli von der Leyen u lobiranju kod De Wevera te pišući brojne komentare o prednostima korištenja zamrznute imovine. Činjenica da plan o reparacijskim zajmovima nije formalno odbačen, već se na njemu tehnički nastavlja raditi, slaba je utjeha.
Ursula fon der Lajen
Predsjednica Komisije pala je zajedno s Mercom u pokušaju da se zajedničko zaduživanje drži izvan rasprave, iako je njen vlastiti tim pripremio alternativne opcije. Na kraju je u srijedu, u govoru u Strazburu, otvorila vrata zajedničkom dugu, ali bilo je prekasno da bi preuzela zasluge za dogovor koji je na kraju postignut. Do tada se zamah već promijenio, a ishod su usmjeravali drugi.
Mete Frederiksen (i Nordijci)
Danska premijerka uglavnom se držala po strani u onome što se predstavljalo kao borba predvođena Njemačkom. Ipak, Frederiksen, čija zemlja drži rotirajuće predsjedništvo Savjetom EU, kao i širi nordijski blok, tiho je podržavala narativ o “jedinoj opciji”. Ponovno je isplivala poznata linija podjele: štedljive zemlje protiv zajedničkog duga, ovaj put prelomljena kroz spor o tome kako iskoristiti zamrznutu rusku imovinu. Na kraju je jedan tabor jasno prevladao. Čelnici su se složili oko zajedničkog zaduživanja kako bi pokrili finansijske potrebe Ukrajine za sljedeće dvije godine, gurnuvši u stranu alternativne šeme koje su nedjeljama dominirale raspravom.
Mađarska, Slovačka i Češka
Ovaj trojac, Viktor Orban, Robert Fico, i Andrej Babiš, osigurao je kratkoročnu i uglavnom finansijsku pobjedu izbjegavanjem direktnih obaveza slanja novca Ukrajini. Ali ta bi se pobjeda mogla pokazati skupom. Novac će svejedno teći, a ovakav potez gura ih bliže statusu parija unutar Evropske unije. Hoće li biti posljedica od ostatka EU? Vrijeme će pokazati, prenosi index.hr.
Oznake: Evropska unija
