Zašto je Vrhovni sud smanjio kaznu Mandiću za ubistvo Bogdanovića
BANjALUKA – Ključni razlog zbog kojeg je Dalibor Mandić pravosnažno osuđen za obično, a ne teško ubistvo Ariela Bogdanovića jeste činjenica da tužilaštvo nije dokazalo elemente svireposti i podmuklosti, stoji u obrazloženju presude.
Vrhovni sud Republike Srpske osudio je Mandića na 20 godina zatvora za ovo krivično djelo, preinačivši presudu sa teškog na „obično“ ubistvo i smanjivši kaznu za 10 godina.
Nema dokaza o svireposti i podmuklosti
Kako se pojašnjava u odluci Vrhovnog suda RS, ni u optužnici ni u prvostepenoj presudi nisu opisane radnje optuženog koje bi ukazivale na svirepost i podmuklost.
– Nema dokaza da je optuženi bio svjestan da oštećeni trpi bol i patnju visokog intenziteta, niti da je htio da trpi takve bolove. To se potkrepljuje i činjenicom da je, nakon što je optuženi s leđa zadao udarac oštećenom u predjelu gornjeg dijela trupa, on počeo bježati, a optuženi ga je stigao. Nanošenje preostalih osam ubodnih rana trajalo je 24 sekunde, što nesumnjivo upućuje na zaključak da je umišljaj učinioca bio ograničen na lišavanje života oštećenog, odnosno da ga dokrajči – stoji u presudi Vrhovnog suda.
Sud je utvrdio da broj ubodnih rana, ukupno devet, kao i bol koji je žrtva trpjela tokom kratkotrajnog napada od 24 sekunde, ne prelaze uobičajene patnje koje prate svako ubistvo.
Nezakoniti dokazi i stav suda
Sud je kao nezakonite dokaze ocijenio zapisnike o pokazivanju lica mjesta, odnosno lokacije na kojoj je optuženi odbacio odjeću i nož u rijeku Vrbas, koji nije pronađen. Ovi dokazi su ocijenjeni nezakonitim jer su pribavljeni bez prisustva branioca, što je obavezno za teška krivična djela.
S druge strane, sud je odbio prigovore odbrane da je ispitivanje u policiji bilo nezakonito i bez branioca. Navedeno je da je optuženi u Tužilaštvu potvrdio ranije datu izjavu policiji, čime ju je učinio valjanom. U toj izjavi je priznao djelo i opisao način izvršenja, dok je kasnija tvrdnja da to nije učinio odbačena kao neosnovana.
Vještačenja i priznanje
Sud je odbacio prigovore odbrane na utvrđeno činjenično stanje kao neosnovane. Prihvaćen je nalaz vještaka koji je analizirao brojne snimke i utvrdio da se, na osnovu kretanja tijela, sa vjerovatnoćom od 84,5 odsto može zaključiti da je optuženi osoba sa snimka.
– To se ne može dovesti u sumnju kod činjenice da je optuženi priznao radnje izvršenja ubistva – stoji u odluci Vrhovnog suda.
Takođe je prihvaćeno psihijatrijsko-psihološko vještačenje, prema kojem Mandić ima poremećaj ličnosti sa šizo-paranoidnom strukturom i da je djelo počinio vođen „projektivnom ljubomorom“ i povrijeđenom sujetom prema kolegi. Sud je ocijenio da je riječ o svojevrsnom „zločinu iz strasti“.
Sud je, u skladu sa stepenom krivične odgovornosti i pobudama, izrekao maksimalnu kaznu za krivično djelo ubistva.
Tok postupka i presuda
Mandić je 18. jula prošle godine u banjalučkom Okružnom sudu nepravosnažno osuđen na 30 godina zatvora za teško ubistvo, odnosno za ubistvo počinjeno na svirep ili podmukao način.
Na tu presudu žalili su se i odbrana i tužilaštvo. Vrhovni sud RS odbio je žalbu Okružnog tužilaštva u Banjaluci, a djelimično uvažio žalbu optuženog i njegovog branioca, nakon čega je presuda preinačena i kazna smanjena za 10 godina.
Detalji zločina
Nema dokaza o svireposti i podmuklosti
Kako se pojašnjava u odluci Vrhovnog suda RS, ni u optužnici ni u prvostepenoj presudi nisu opisane radnje optuženog koje bi ukazivale na svirepost i podmuklost.
– Nema dokaza da je optuženi bio svjestan da oštećeni trpi bol i patnju visokog intenziteta, niti da je htio da trpi takve bolove. To se potkrepljuje i činjenicom da je, nakon što je optuženi s leđa zadao udarac oštećenom u predjelu gornjeg dijela trupa, on počeo bježati, a optuženi ga je stigao. Nanošenje preostalih osam ubodnih rana trajalo je 24 sekunde, što nesumnjivo upućuje na zaključak da je umišljaj učinioca bio ograničen na lišavanje života oštećenog, odnosno da ga dokrajči – stoji u presudi Vrhovnog suda.
Sud je utvrdio da broj ubodnih rana, ukupno devet, kao i bol koji je žrtva trpjela tokom kratkotrajnog napada od 24 sekunde, ne prelaze uobičajene patnje koje prate svako ubistvo.
Nezakoniti dokazi i stav suda
Sud je kao nezakonite dokaze ocijenio zapisnike o pokazivanju lica mjesta, odnosno lokacije na kojoj je optuženi odbacio odjeću i nož u rijeku Vrbas, koji nije pronađen. Ovi dokazi su ocijenjeni nezakonitim jer su pribavljeni bez prisustva branioca, što je obavezno za teška krivična djela.
S druge strane, sud je odbio prigovore odbrane da je ispitivanje u policiji bilo nezakonito i bez branioca. Navedeno je da je optuženi u Tužilaštvu potvrdio ranije datu izjavu policiji, čime ju je učinio valjanom. U toj izjavi je priznao djelo i opisao način izvršenja, dok je kasnija tvrdnja da to nije učinio odbačena kao neosnovana.
Vještačenja i priznanje
Sud je odbacio prigovore odbrane na utvrđeno činjenično stanje kao neosnovane. Prihvaćen je nalaz vještaka koji je analizirao brojne snimke i utvrdio da se, na osnovu kretanja tijela, sa vjerovatnoćom od 84,5 odsto može zaključiti da je optuženi osoba sa snimka.
– To se ne može dovesti u sumnju kod činjenice da je optuženi priznao radnje izvršenja ubistva – stoji u odluci Vrhovnog suda.
Takođe je prihvaćeno psihijatrijsko-psihološko vještačenje, prema kojem Mandić ima poremećaj ličnosti sa šizo-paranoidnom strukturom i da je djelo počinio vođen „projektivnom ljubomorom“ i povrijeđenom sujetom prema kolegi. Sud je ocijenio da je riječ o svojevrsnom „zločinu iz strasti“.
Sud je, u skladu sa stepenom krivične odgovornosti i pobudama, izrekao maksimalnu kaznu za krivično djelo ubistva.
Tok postupka i presuda
Mandić je 18. jula prošle godine u banjalučkom Okružnom sudu nepravosnažno osuđen na 30 godina zatvora za teško ubistvo, odnosno za ubistvo počinjeno na svirep ili podmukao način.
Na tu presudu žalili su se i odbrana i tužilaštvo. Vrhovni sud RS odbio je žalbu Okružnog tužilaštva u Banjaluci, a djelimično uvažio žalbu optuženog i njegovog branioca, nakon čega je presuda preinačena i kazna smanjena za 10 godina.
Detalji zločina
Ariel Bogdanović ubijen je 2. decembra 2022. godine oko 19.35 časova na Bulevaru Srpske vojske, a zločin su zabilježile kamere video-nadzora.
Prema optužnici, Mandić ga je pratio u namjeri da ga ubije, nakon što je Bogdanović krenuo iz pravca Tržnog centra „Delta planet“ prema Rabrovačkom mostu. Sustigao ga je u blizini studentskog kampusa i nožem ubo u predjelu gornjeg dijela trupa. Bogdanović je pokušao da pobjegne, ali ga je optuženi stigao i nanio mu još osam ubodnih rana.
Obdukcijom je utvrđeno da je zadobio povrede u predjelu lica, vrata i grudnog koša.
Nakon zločina, Mandić je, prema rezultatima istrage, pobjegao u krug Kampusa, presvukao se i otišao kući. Istog dana u 21.16 časova pojavio se u teretani „For life“, gdje su ga zabilježile nadzorne kamere.
Odnos žrtve i optuženog
Ubijeni Ariel Bogdanović i optuženi Dalibor Mandić bili su zaposleni u firmi „DDC MLS“.
Kritične večeri Bogdanović je nakon smjene krenuo kući. Odbio je ponuđeni prevoz od koleginice, navodeći da želi da prošeta. Sa majkom Dijanom Bogdanović razmjenjivao je poruke u kojima je naveo da ide kući i da pripremi kafu.
Kući nije stigao jer je ubijen na putu.
Detalji akcije ”Kandidat”: Uhapšeni članovi komisije, među njima i Miloš Radonjić
