Rukometna legenda: U Banjaluci predstavljena knjiga o Abasu Arslanagiću
U Banjaluci je promovisana knjiga “Abas Arslanagić, tehnikom i brzinom bio je daleko ispred svog vremena.”
Autori Milica i Fadil Pelesić su kroz seriju tekstova predstavili sjajnu karijeru legendarnog čuvara mreže koji je svojom tehnikom donio novi stil odbrana.
Arslanagić je imao impresivnu karijeru čija je kruna zlato na Olimpijskim igrama 1972. godine, te klupska titula šampiona Evrope s Borcem 1976. godine. Bile su to još dvije bronze sa Svjetskog prvenstva.
– Ako je postao prepoznatljiv širom svijeta, neko ko je poznat po svojim odbranama i inovacijama je bio broj jedan u svijetu. Postoje ljudi koji ostave neizbrisiv trag. Ovo je priča o talentu koji je postao istinska veličina rekao je promotor Dušan Popović.
Autor Milica Pelesić je pročitala odlomke iz inostranih članaka koji su govorili o kvalitetu sjajnog golmana.
O njemu su pisali njemački, danski, francuski mediji koji su bili zadivljeni njegovim stilom.
– Arslanagić je rukometni div. Neko ko je Jugoslaviji donio sigurnost na golu, ko je bio ključ uspjeha, navodili su njemački mediji.
Tadašnji selektor Vlado Štencl je pružio šansu legendarnom Aki bez kojeg više nije mogao da zamisli tim.
– Arslanagić nije bio samo naš golman već i lider ekipe, produžena ruka trenera, koja je donosila sigurnost u ključnim momentima.
Autor Fadil Pelesić je napomenuo da ne može da se odluči da li je Abas bio bolji sportista ili čovjek.
– Priča o poklonjenom džemperu je samo jedna. Svi koji ga poznaju kažu da se teško odlučiti da li je bolji sportista ili čovjek. A svi znamo šta je napravio u sportskoj karijeri. Prvi je dobitnik nagrade “Derventsko srce”. Bio je za ekipu pasoš koji je otvarao sva vrata – istakao je autor.
Arslanagić se prisjetio svojih početaka.
– Branio sam kao student za Željezničar, ali nisam dobio pravu šansu. Ali nisam odustajao. Trenirao sam u Bosni, prvi sam dolazio, a zadnji odlazio. I onda me Borac doveo i sve je nakon pauze krenulo kako treba. Debitovao sam protiv Njemačke na turniru “Četiri nacije”, a godinu dana kasnije sam proglašen za najboljeg na svijetu. Na naslovnoj strani knjige je odbrana i tehnika kojom se i danas služe najbolji golmani. A slika je stara 52 godine. Ovo je knjiga o vremenu kad je Banjaluka bila centar zbivanja. Borac bio najbolja ekipa na svijetu, kao i naša reprezentacija. Moja generacija iz Minhena je igrački i kasnije trenerski napravila zlatni period jugoslovenskog rukometa.
Najbolji meč
Arslanagić se prisjetio i utakmica koje su bile prekretnica, prenosi Glas Srpske.
– Nakom serije loših mečeva igrali smo protiv Mađarske i morali smo da dobijemo taj meč, inače bi status selektora Vlade Štencla bio neizvjestan. Imao sam 20 odbrana i slavili smo 11:10. Nakon toga smo igrali protiv Danske koja je bila vicešampion. Selektor Štencl je naveo da ću braniti čitav meč, ali nije bilo potrebe. Dobili smo ih 17 razlike, a izašao sam deset minuta prije kraja. Primio sam samo osam golova, a naslov u novinama je bio “Desetka i poljupci za Arslangića”. Udarili smo temelj iz kojeg je došlo do zlata u Minhenu.
Oznake: Abas Arslanagić
