Ljeto, bazeni i Vrbas: Instruktor plivanja upozorava na greške koje kupači najčešće prave
Visoke temperature građane su već izvele na bazene, obale i popularna mjesta za rashlađivanje, a u Banjaluci ljeto je gotovo nezamislivo bez Vrbasa. Ipak, upravo u sezoni kupanja stručnjaci podsjećaju da voda nije mjesto za dokazivanje, niti se znanje plivanja može svesti na nekoliko zaveslaja ili održavanje na površini.
Rijeka, jezero ili more, za razliku od bazena, donose promjenjive uslove, struju, hladniju vodu, klizavo dno i opasnosti koje se često ne vide sa obale. Zbog toga oprez moraju imati ne samo neplivači, već i oni koji smatraju da dobro plivaju.
U nekoliko posljednjih dana region su potresle vijesti o utapanjima na bazenima, jezerima, rijekama i moru, i još jednom su pokazale da opasnost ne bira ni mjesto ni uzrast, te da se nekoliko trenutaka nepažnje, pogrešna procjena ili precjenjivanje sopstvenih mogućnosti mogu završiti kobno.
O tome zašto je plivanje životna vještina, koje greške kupači najčešće prave i zbog čega Vrbas ne treba potcjenjivati, za Banjaluka.net govori Mihajlo Derkuća, instruktor plivanja.
Plivanje je prvo vještina, pa tek onda rekreacija
Derkuća ističe da plivanje ne treba posmatrati samo kao sport, trening ili ljetnu aktivnost, nego prije svega kao vještinu koja može spasiti život.
“Od velike je važnosti da plivanje posmatramo prvo kao vještinu a tek poslije kao sredstvo za trening i rekreaciju. Osnovna plivačka pismenost – održavanje na vodi, kontrola disanja i osnovne tehnike direktno spašavaju život. Utapanje je jedan od vodećih uzroka slučajnih povreda i smrti u svijetu, a savladana vještina plivanja je prva linija prevencije”, objašnjava on.
Dodaje da plivanje, posebno kod djece, otvara vrata i drugim aktivnostima na vodi i oko nje, poput ronjenja, sportova na vodi i vaterpola.
Strah od vode kod odraslih nije rijetkost
Iako se plivanje najčešće uči u djetinjstvu, mnogi odrasli nikada nisu naučili plivati ili se u vodi osjećaju nesigurno. Neki nisu imali priliku da pohađaju časove, neki imaju loše iskustvo, a neki jednostavno godinama izbjegavaju dubinu.
“Između 30% i 55% odraslih širom svijeta ne zna plivati, dok čak 46% odraslih osjeća strah ili anksioznost kada se nađu u dubokoj vodi”, kaže Derkuća.
Prema njegovim riječima, strah od vode ili dubine je izuzetno čest, a dodatni problem nastaje kada ljudi pokušavaju sami savladati plivanje i usvoje pogrešne navike.
“Ljudi koji samostalno uče plivati najčešće prave greške poput podizanja glave iznad vode, što uzrokuje potonuće kukova i povećava otpor, zadržavanja daha umjesto ritmičnog izdisanja, plivanja s pretjerano savijenim koljenima, tzv. ‘bicikl udarac’. Zbog ovih grešaka tijelo gubi horizontalan položaj na vodi i brže se umara”, ističe Derkuća.
View this post on Instagram
Šta znači znati plivati
Mnogi za sebe kažu da znaju plivati ako se mogu održavati na vodi ili preplivati kraću distancu. Međutim, instruktor objašnjava da to nije dovoljno, posebno ako osoba želi plivati u rijeci, jezeru ili moru.
“Znati plivati znači kontrolisano se kretati kroz vodu i disati, a ne samo plutati na mjestu. Održavanje na vodi je samo prvi korak. Pravi plivač posjeduje izdržljivost, snagu za savladavanje većih distanci i vještinu prelaska većih distanci bez panike”, kaže Derkuća.
On dodaje da bazen i otvorene vode ne mogu da se porede.
“Bazen je stabilno okruženje bez valova, struja, vjetra i sa konstantnom temperaturom, dok rijeke i more predstavljaju dinamične i nepredvidive uslove”, navodi on.
Da biste znali prelazite li sigurno iz bazena u otvorene vode, trebali bi sebe zapitati:
- Imam li rezervu snage? Mogu li bez problema preplivati 200-300 metara u bazenu?
- Mogu li plivati u opremi? Službe spašavanja ponekad zahtijevaju test plivanja u odjeći kako bi provjerili paniku.
- Plivam li s lakoćom na leđima? Leđno plivanje je ključno za odmaranje na pučini.
- Održavam li prisebnost? Mogu li ostati miran ako me val zapljusne ili ako slučajno dotaknem dno?
Vrbas je nepredvidiv
Vrbas je jedan od simbola Banjaluke, ali i rijeka koja zahtijeva oprez. Sa obale može izgledati mirno, ali u vodi uslovi mogu biti potpuno drugačiji.
“Najveća razlika između plivanja u bazenu i plivanja u otvorenim prirodnim vodama, kao što su rijeka Vrbas ili jezera, leži u nepredvidivosti okruženja, prisutnosti struja i otporu vode. Dok je bazen kontrolisano, sterilno i statično okruženje, rijeke i jezera su živi ekosistemi koji zahtijevaju znatno veću fizičku spremnost i oprez”, upozorava Derkuća.
Kako objašnjava, u rijeci poput Vrbasa kupači se mogu susresti sa vodenim tokovima, brzacima i skrivenim virovima, koji mogu promijeniti smjer kretanja i brzo iscrpiti plivača.
“Bazen ima ravno, čisto dno i prozirnu vodu, pa uvijek vidite dubinu i prepreke. U rijekama i jezerima voda je često mutna, a dno je prekriveno skliskim kamenjem, muljem, travom ili potopljenim granama na koje se možete spotaknuti ili se ozlijediti”, kaže on.
Poseban rizik su i snažne podvodne struje, virovi, nagle promjene dubine i temperature vode. Zato oprez moraju imati ne samo neplivači, već i dobri plivači koji često precijene svoje mogućnosti.
Djeca ne smiju biti bez nadzora
Tokom ljeta posebnu pažnju treba obratiti na djecu. Čak i ako dijete zna plivati, to ne znači da je potpuno sigurno u vodi, naročito na rijeci.
“Roditelji, iz najbolje namjere, često prave ključne greške kada su u pitanju djeca i boravak u vodi”, kaže Derkuća.
Kao najčešće propuste navodi preveliko povjerenje u pomagala na naduvavanje, nedostatak aktivnog nadzora, forsiranje i izazivanje straha.
“Pomagala na naduvavanje (mišići, šlaufi) nisu oprema za spašavanje”, ističe on.
Dodaje da djeca mogu lako iskliznuti iz šlaufa ili se prevrnuti glavom prema dolje, dok pomagala mogu stvoriti lažan osjećaj sigurnosti.
“Tehnika “baci ga u vodu pa će proplivati” stvara trajnu traumu”, upozorava Derkuća.
Šlauf i dušek nisu spas
Pomagala poput šlaufa, dušeka ili daske posebno su rizična kada ih koriste osobe koje ne znaju plivati. Na rijeci ih mogu odnijeti struja ili vjetar, a mogu se i probušiti ili prevrnuti.
“Opasno oslanjati se na napuhance ili dasku ako ne znate plivati jer oni nisu sigurna oprema. Mogu se lako probušiti, ispuhati, prevrnuti zbog vjetra ili vas struja može odnijeti u dubinu”, kaže Derkuća.
Davljenje često nije kao na filmu
Jedna od najopasnijih zabluda je da osoba koja se davi uvijek viče, maše i doziva pomoć. U stvarnosti, upozorava instruktor, to često izgleda potpuno drugačije.
“Za razliku od filmskih scena, stvarno utapanje je najčešće jezivo tiho. Osoba koja se bori za život troši sav kiseonik na disanje i nema sposobnost da viče ili maše”, objašnjava Derkuća.
Ako primijetimo da se neko u vodi bori da ostane na površini, najvažnije je ne reagovati panično.
“Odmah pozvati spasioce ili hitnu pomoć i nikada ne skakati u vodu bez procijene sopstvene sigurnosti. Jedno od glavnih pravila je da neko ko spašava unesrećenog mora prvo biti sposoban spasiti sebe u datoj situaciji”, kaže on.
Dodaje da osobi u vodi treba pružiti dugačak štap, granu, peškir ili joj dobaciti pojas, loptu za spašavanje ili neki plutajući predmet. Ako se mora ući u vodu, unesrećenom treba prilaziti s leđa i nikada mu ne dozvoliti da direktno zgrabi osobu koja pokušava pomoći.
Voda ne oprašta neopreznost
Na kraju, Derkuća poručuje da sezona kupanja treba da bude vrijeme uživanja, ali ne i neopreznosti.
“Poruka za građane je: budite oprezni i ne precjenjujte svoje mogućnosti. Voda ne oprašta neopreznost, zato rashlađenje potražite isključivo na uređenim kupalištima uz prisustvo spasilaca. Obavezno bez alkohola! Nikada ne ulazite u vodu pod uticajem alkohola ili opojnih droga”, poručuje Derkuća.
Vrbas jeste jedno od najljepših mjesta za ljetno rashlađivanje u Banjaluci, ali nije bazen. Upravo zato, i plivači i neplivači moraju znati da voda traži oprez, dobru procjenu i poštovanje.
Mještani Trna ogorčeni na banjalučki “Vodovod”: “Nemamo osnovne uslove za život!”
“Vodovod”: Namjerno isključena struja pumpnoj stanici Rekavice, slučaj prijavljen policiji
