Generacija Z u Srpskoj okreće leđa državnom poslu: Nećemo čekati 20 godina na napredovanje
FOTO: BL PORTAL/ILUSTRACIJA
Generacija Z u Srpskoj okreće leđa državnom poslu – Mladi rođeni od sredine devedesetih do ranih dvijehiljadith, poznatiji kao generacija Z, tiho ali sigurno mijenjaju pravila igre na tržištu rada u Republici Srpskoj. Dok su njihovi roditelji sanjali pečat državne firme i sigurnu platu do penzije, oni na to gledaju sasvim drugačije i sve više, kako kažu za BL portal, biraju privatni sektor, fleksibilnost i napredovanje po rezultatu, a ne po godinama staža.
Mit o “sigurnoj fotelji” za neke od njih ne samo da blijedi, već, kako kažu, postaje sinonim za “profesionalnu smrt”. S druge strane, ambicije, želja za brzim dokazivanjem i dinamično okruženje glavni su razlozi zbog kojih mladi i obrazovani ljudi biraju privatnike, kaže za BL portal Marko Janković, programer iz Banjaluke.
Objašnjava da za njega privatni sektor jedini logičan izbor za nekoga ko želi karijeru.
„U državnu firmu ne bih ušao ni da mi daju duplo veću platu od početne kod privatnika, jer tamo vlada potpuna profesionalna smrt. Kod privatnika je jednostavno, koliko grizeš i koliko znaš, toliko i vrijediš, projekti su moderni, a ako si kvalitetan, niko te ne pita ko ti je otac niti te tjera da čekaš 20 godina na napredovanje samo zato što neki predratni šef mora da ode u penziju da bi se oslobodilo mjesto“, kaže Janković za BL portal.
Slično razmišlja i maturantkinja banjalučke Gimnazije, Jelena Simić. U privatnom sektoru, kako kaže, vidi slobodu i finansijsku nezavisnost.
„Privatne firme danas nude neuporedivo bolje uslove, od modernih kancelarija, plaćenih edukacija, pa do bonusa za svaki dobro odrađen posao koji ti niko u javnom sektoru nikada neće isplatiti. Ne želim da gubim najbolje godine u sistemu gdje se cijeni samo podobnost i gdje svi imaju istu pločicu na stolu bez obzira na to ko koliko radi, jer kod privatnika sama krojim svoju sudbinu i napredujem brzinom kojom radim“, kaže Jelena za BL portal.
Ipak, među mladima ima i onih koji se vode isključivo pragmatizmom i trenutnom računicom. Da je lojalnost firmi prošlost i da odlučuju samo konkretni benefiti, u potvrđuje Milica Đurić, takođe maturantkinja gimnazije.
„Meni je apsolutno svejedno da li je na zgradi tabla privatne kompanije ili državnog ministarstva, jer me zanimaju isključivo uslovi koje dobijam u ugovoru. Ako mi privatnik ponudi fleksibilno radno vrijeme i veću platu, idem tamo, ali ako država sutra ponudi bolji paket benefita, bez problema bih radila i za njih, jer danas gledam samo svoj džep i ko nudi više za moje vrijeme“, jasna je Milica.
Kod dijela omladine i dalje živi stara škola razmišljanja i želja za mirnijim životom bez stresa. Oni u javnom sektoru vide idealan zaklon od surovog kapitalizma. Da je “sigurica” i dalje privlačna, ne krije Anja Tošić, ekonomski tehničar.
„Iskreno, ja svim silama težim ka državnoj firmi jer želim stabilnost, fiksno radno vrijeme od osam do četiri i posao kući da ne nosim. Kod privatnika te iscijede kao limun, stalno imaš neki pritisak i norme, dok u državnoj službi niko ti toliko ne visi nad glavom, plata je redovna, vikendi su slobodni i imaš tu neku mirnu siguricu koja mi je važnija od bilo kakvog ganjanja karijere“, zaključuje Tošićeva za BL portal.
Pritvoren jutjuber Amir Hadžić: Sumnjiči se za psihičko nasilje, uhođenje i prijetnje tužiocu
General iz Moskve, informatičar s Floride i matematičar iz Ljubljane opet zajedno
