Politika 26.07.2026.

Dodik: Garavice – jedno od najduže skrivanih i prećutkivanih srpskih stratišta

ČITANJE: 3 minute

Garavice kod Bihaća predstavljaju jedno od najvećih, ali i najduže prećutkivanih i skrivanih stratišta srpskog naroda tokom Drugog svjetskog rata, istakao je predsjednik Milorad Dodik.

Povodom sutrašnjeg obilježavanja 85 godina od ustaškog zločina nad 12.000 Srba, među kojima je bio veliki broj djece, u Garavicama kod Bihaća, Dodik je rekao za Srnu da je ovaj zločin nad srpskim življem, koji su izvršile ustaške snage Nezavisne Države Hrvatske /NDH/, dio njihovog sistemskog monstruoznog plana o potpunom istrebljenju ili protjerivanju Srba sa ovog prostora.

“O kakvom zločinu je riječ najbolje govore istorijski podaci prema kojima su uništena cijela srpska sela u i oko Bihaća, a kompletne porodice brisane iz knjiga rođenih da bi se sakrio svaki trag srpskog postojanja.

O brutalnosti i masovnosti ovog stravičnog zločina nad Srbima u Garavicama govori i podatak da je kompletan kraj za samo par sedmica ostao bez srpskog stanovništva”, naglasio je Dodik, dodavši da su i njemački vojnici bili zgroženi brutalnošću ustaša i njihovom spremnošću na razna zvjerska mučenja i ubistva nedužnih srpskih civila, posebno djece.

On je dodao da su dželati tjerali svoje žrtve da prije pogubljenja sami sebi kopaju grobnice, mučili i klali djecu pred majkama, roditelje pred djecom što potvrđuje da krvnicima ništa nije bilo sveto, čak su uživali u masovnom mučenju i ubijanju srpske nejači, žena i staraca.

“Nakon Drugog svjetskog rata prošle su decenije i decenije ćutanja i prikrivanja ovog zločina. Razmjere ove strašne tragedije nad srpskim narodom su skrivane u ime navodnog ‘bratstva i jedinstva’, jugoslovenske ideologije koja je skrivala i minimizirala srpske žrtve”, rekao je Dodik.

I opet su, kaže on, Srbi bili naivni i ćutali, prihvatajući istoriju koju su pisali komunisti, a u kojoj se nije jasno govorilo ko su žrtve, a ko dželati, nego se sve kvalifikovalo kao “žrtve fašističkog terora”, “stradali u Narodnooslobodilačkoj borbi”, “stradali za slobodu”…

Ti stradali, kaže Dodik, bili su Srbi, a njihov identitet se krio, a upravo zbog svog identiteta su i ubijani, mučeni, zaklani, živi spaljivani.

“Prava istina se prećutkivala, istorija falsifikovala, a srpske žrtve zanemarivale. I to nije bio slučaj samo u Garavicama, već na svim mjestima gdje su žrtve bile ko drugi nego Srbi – i u Jasenovcu, i Starom Brodu, Jadovnu, Prebilovcima… Sva ta mjesta koja smo danas oživjeli i otrgli od zaborava su srpske grobnice nevinosti, mjesta teških i najstrašnijih svjedočanstava stradanja našeg naroda i to samo zbog identiteta. Ni za šta nisu bili krivi, osim za to što su hrišćani, pravoslavni Srbi”, istakao je Dodik.

On je naglasio da nijedan Srbin nema pravo na zaborav svojih stradalih predaka, jer zaboraviti znači ponovo ubiti i pristati na to da zločin pobjeđuje život.

“Mi moramo očuvati sjećanje, moramo obilaziti mjesta stradanja i čuvati uspomenu. Hrišćanski je praštati, ali nije zaboraviti. Srpski narod je kroz vijekove mnogo propatio, mnogo izgubio i zato moramo i možemo njihovu žrtvu da sačuvamo od zaborava. Ne smijemo ih ponovo ubijati, jer su oni naša vječna opomena da čuvamo svoju Republiku Srpsku koja je garant naše budućnosti.

Kad god Srbi nisu imali svoju državu, bili su laka meta i plijen za zločince. Ne smijemo biti naivni, jer ta naivnost nas je mnogo puta koštala kako u ranijoj, tako i u skorijoj prošlosti. Zato danas moramo da znamo da samo jaki i jedinstveni možemo da se odupremo svakom zlu i moramo čuvati svoju otadžbinu Republiku Srpsku i njene institucije, te njegovati kulturu sjećanja da bi gradili svijetlu budućnost za sve nas i generacije koje tek dolaze da bi bili dostojni žrtve koja je položena za slobodu”, poručio je Dodik.