Ranko Debevec, predsjednik Suda BiH: Cijepanje optužnica za ratne zločine zadaje glavobolje sudu

Sud BiH se našao u nezavidnoj situaciji, nakon što je u Tužilaštvu BiH došlo do cijepanja pojedinih optužnica za ratne zločine, da za jedno lice ima više razdvojenih postupaka koje nikako nije mogao da spoji.

I danas se osjećaju posljedice toga, ali će biti organizaciono prevaziđene, rekao je predsjednik Suda BiH Ranko Debevec u intervju “Glasu Srpske”, prvom koji je dao nakon što je u januaru stupio na tu dužnost.

O Sudu BiH u RS postoji slika da je jednostran, selektivan i nepravedan prema pripadnicima srpskog naroda. Kako to komentarišete?

DEBEVEC: Svjestan sam da postoji određeno javno mnjenje koje ne mogu da komentarišem posebno precizno. Kao sudija, sudio sam u vijeću Odjela 2 za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju, gdje nisam stekao dojam o takvoj percepciji Suda BiH. S razlogom ne mogu da komentarišem situaciju u vezi sa ratnim zločinima, ali naglašavam da će jedan od fokusa mog djelovanja biti stvaranje uslova za nezavisno i nepristrasno donošenje odluka i od strane sudija koji sude za ratne zločine.

Hoćete li raditi, i kako, na promjeni te loše slike?

DEBEVEC: Sud BiH je državni sud sa jurisdikcijom na cjelokupnoj državnoj teritoriji, dakle to nije sud jednih protiv drugih, ili jednog dijela protiv drugog. Sud BiH je sud svih građana i naroda i nema razloga da se prave neke podjele u tom smislu, da se formira javno mnjenje na konfrontaciji i konfliktima. Ovo je moj prvi intervju otkad sam stupio na dužnost predsjednika i odlučio sam se da to učinim za vaš medij, upravo iz tog razloga, jer želim na pravilan način pristupiti i građanima u RS kad je u pitanju predstavljanje Suda.

Kako gledate na stav bivše predsjednice Suda BiH Meddžide Kreso u vezi sa nalazima iznesenim u izvještaju britanskog sudije Džoane Korner u vezi sa procesuiranjem ratnih zločina na nivou BiH da je Tužilaštvo BiH u mnogim složenim predmetima koji se odnose na ratne zločine podizalo više pojedinačnih optužnica i na taj način umanjivalo značaj i težinu takvih predmeta?

DEBEVEC: Bez namjere da komentarišem izjave svoje prethodnice, poznato je da je u jednom dijelu rada Tužilaštva BiH došlo do takozvanog cjepkanja optužnica. Struka je to ocijenila i ukazala na efekte takvog postupanja Tužilaštva, a i sama sudija Korner to eksplicitno navodi u svom izvještaju. Sud BiH se našao u situaciji da je za jedno lice imao više razdvojenih postupaka koje zbog različitih faza postupka nikako nije mogao spojiti u jedinstven postupak. To je izazvalo prilično iskorištavanje kapaciteta suda u tom periodu, a i danas se osjećaju određene posljedice koje će organizaciono biti prevaziđene.

Da li Sud i Tužilaštvo BiH eskiviraju sprovođenje odluke Evropskog suda za ljudska prava kojom je naloženo da odgovorni za ratne zločine budu procesuirani na osnovu Krivičnog zakona SFRJ kada osuđuju Srbe tako što ih optužuju i osuđuju za zločin protiv čovječnosti, odnosno krivično djelo koje ne postoji u Krivičnom zakonu SFRJ?

DEBEVEC: Suđenje za zločin protiv čovječnosti je međunarodna obaveza BiH kao i drugih država, te je inkriminisano Krivičnim zakonom BiH iz 2003. godine. U slučaju tog krivičnog djela zaboravlja se činjenica da načelo zakonitosti propisuje da nikom ne može biti suđeno za djelo koje, prije nego što je učinjeno, nije bilo zakonom ili međunarodnim pravom propisano kao krivično djelo. Prema tome, treba razlikovati zločin protiv čovječnosti koje je posebno krivično djelo i na koje se odluka Evropskog suda u predmetu “Maktouf i Damjanović” ne odnosi direktno, te s druge strane ratne zločine i genocid na koje se ta odluka odnosi. Sud BiH se u ogromnoj većini predmeta i zločina protiv čovječnosti pridržava principa iz odluke “Maktouf i Damjanović” nakon njenog donošenja, iako nije neposredno usmjerena na to krivično djelo. Dakle, izriču se kazne kao što su zaprijećene, a po principima koje propisuje Krivični zakon SFRJ, odnosno do maksimuma od 20 godina. Što se tiče optužnica i pravne kvalifikacije djela u optužnici, to je pitanje na koje treba da odgovori Tužilaštvo BiH, jer tužilaštvo tuži, a sud sudi. Ne može Sud BiH po službenoj dužnosti pokrenuti nijedan postupak. Sudska vijeća za ratne zločine Suda BiH pridržavaju se odluka Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda BiH.

Kako tumačite činjenicu da je Sud BiH godinama u predmetima ratnih zločina sudio na osnovu retroaktivne primjene strožeg Krivičnog zakona BiH, umjesto Krivičnog zakona SFRJ, što je pogrešnim označio i Evropski sud za ljudska prava u predmetu “Maktouf i Damjanović”?

DEBEVEC: To je vrlo kompleksno pitanje. Mi se moramo držati zakona i procedure, ostajući strogo u okvirima sudskog odlučivanja kako je propisano zakonom, odlukama Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava. Sud BiH je prije odluke “Maktouf i Damjanović” u svom postupanju slijedio standarde odlučivanja Haškog tribunala i odluke Ustavnog suda BiH. Dakle, ono kako je Sud BiH presuđivao od odluke Ustavnog suda iz 2007. do presude Evropskog suda za ljudska prava iz 2013. godine bila je posljedica obaveze Suda BiH da poštuje odluke Ustavnog suda. Tek nakon odluke Evropskog suda za ljudska prava od 18. jula 2013. godine i Ustavni sud mijenja svoju praksu. I to je završena priča. Sada je situacija takva da se ne izriču kazne veće od opšteg maksimuma propisanog Krivičnim zakonom SFRJ, odnosno 20 godina za krivična djela genocida i ratnih zločina, te za ogromnu većinu zločina protiv čovječnosti. Navešću kao primjer predmete u Sudu BiH za zločin protiv čovječnosti protiv Petra Kovačevića i Olivera Krsmanovića, koji su presuđeni nakon odluke Evropskog suda za ljudska prava. U oba predmeta imamo primjenu opštih pravila za odmjeravanje kazne iz Krivičnog zakona SFRJ, iako su formalnopravno presuđeni po Krivičnom zakonu BiH. U presudama Suda BiH je navedeno da kazna koja se izriče prema odredbama Krivičnog zakona BiH za djela ratnih zločina ne može biti stroža od kazne koja je bila propisana Krivičnim zakonom SFRJ koji je vrijedio u vrijeme izvršenja krivičnog djela. Dakle, hajde da pravilno razumijevamo kompleksne pravne fenomene, koristeći se argumentima i lako provjerljivim činjenicama, bez uprošćavanja i banalizovanja.

Vaše imenovanje pratila je oštra politička polemika u kojoj je najdalje otišla SDA koja je saopštila da članovi Visokog sudskog i tužilačkog savjeta koji su tu odluku inicirali i podržali moraju snositi odgovornost za posljedice koje će nastati njenim donošenjem. Kako gledate na otvoreno miješanje politike u taj proces i iznesene prijetnje?

DEBEVEC: Ne komentarišem izjave političkih stranaka, kojih u slučaju izbora čelnih ljudi u pravosuđu ne bi smjelo uopšte biti. Ja sam predsjednik Suda BiH i u globalu vodim računa o efikasnom, zakonitom i pravilnom radu ovog suda, ne pokušavajući da utičem na osnovna načela pravosuđa koja se ogledaju u nepristrasnom, nezavisnom i zakonitom odlučivanju svakog sudije Suda BiH ponaosob. Sudu nije mjesto u političkoj areni, već je dužan da se drži po strani, sve vrijeme čuvajući svoju nezavisnost i nepristrasnost. S druge strane, smatram da je Visoki sudski i tužilački savjet BiH u postojećem sastavu i kapacitetu, profesionalno i nezavisno tijelo, koje podržava i sprovodi takve principe postupanja.

Pritisci

Ima li pritisaka na Vas i na sudije Suda BiH?

DEBEVEC: Sud je uvijek pod pojačanom lupom javnosti, političara i stranaca, a sve se odvija kroz medije. Otvoreni smo za konstruktivan dijalog posvećen unapređenju rada Suda i njegovoj reformi. Za sve druge implikacije, pogotovo nosilaca izvršne i zakonodavne vlasti, upućujem apel i pozivam ih da ostanu u granicama javnog komuniciranja koje dolikuje navedenom cilju. Različite interesne grupe i pojedinci objavljuju tendenciozne, a sve češće lažne i izmišljene naslove i tekstove i postoje i zakonski načini da se zaštitimo od tog. Sud BiH će u granicama svoje nadležnosti postupati efikasno, pošteno i zakonito.

(Glas Srpske)