Anadolija, prebrojavanje i neki novi ratovi: Kontinuitet i sveobuhvatnost ratnog huškanja
Izjava Bakira Izetbegovića o “prebrojavanju” izazvala je burne reakcije javnosti posljednjih dana. Lider Stranke demokratske akcije govoreći o “vojnoj snazi BiH u slučaju najgoreg scenarija” je naveo: “Prebrojali smo se – i koliko lovaca imamo, i koliko mladih ljudi, i koliko imamo instruktora na dronovima, i tako dalje. Neću dalje, ali samo da znate”.
Ratnohuškačka izjava, potpuno nepotrebna u konstalacijama koje vladaju u društvu, izazvala je reakciju Srba, Hrvata, ali i djela bošnjačke javnosti i međunarodne zajednice. I čini se da je Izetbegović postigao cilj. Međutim, najveće izneneađenje predstavlja ta šokiranost Izetbegovićevom izjavom. Niti je to prva Bakirova takva izjava, niti je Bakir jedini u bošnjačkom korpusu koji pominje rat, oružje ili prebrojavanje.
Iako postoji mnogo njegovih izjava koje pozivaju na mobilizaciju, vjerovatno ona koja je izazvala najviše pažnje je iz novembra 2020. godine. On je tada, prilikom obilaska tvornice oružja i streljiva “Binas” kod Bugojna, rekao da “Bosna i Hercegovina ima na raspolaganju ‘strahovito oružje’ i da bi o tome trebali razmisliti svi oni koji imaju kakve zle namjere prema toj zemlji”.
– Prisustvovali smo prezentaciji nove granate proizvedene u ‘Binasu’ u Bugojnu dometa preko dvije tisuće metara i koja puca vrlo frekventno i rafalno. Dakle, strahovito oružje u rukama BiH. Ovo je jedna obeshrabrujuća poruka za sve one koji eventualno imaju loše namjere u odnosu na BiH”, kazao je tada Izetbegović.
Mada smo navikli da Džaferović ponavlja sve što mu stranačke šef kaže, ipak i on je pokazao sav raskoš svog bogatog ratnog iskustva, pa mu tako nijedna izjava nije sporna, već je to “pravo Bošnjaka da se brane”.
Poziv iz Memorijalnog centra na “Anadoliju ili neki novi rat”
Najava da će Kristijan Šmit nametnuti izmjene Izbornog zakona BiH, a koje idu u prilog Hrvatima u FBiH, na površinu je izbacila upakovanu građansku platformu o kojoj često slušamo iz političkog Sarajeva. Nevjerovatno da je da tolika odbrana “građanske ideje i multietničkog karaktera BiH” u sebi sadrži toliko netrpeljivosti i mržnje prema drugim narodima.
Jedan od eklatantnih primjera je i direktor Memorijalnog centra u Potočarima Emir Suljagić, koji je u danima sveopšte histerije oko odluke Kristijana Šmita rekao da bi takav Šmitov potez predstavljao “legalizovanje ropstva”.
“Ostaju nam dva izbora: Anadolija ili neki novi rat”, napisao je Suljagić.
Dok se Izetbegović pokušao jeftino oprati, Suljagić se nije ni trudio, jer je svjestan da nijedna “građanska stranka”, blok okupljen oko prefriganog SDP, neće osuditi njegovu izjavu. Prvo, jer on nije konkurent na izborima. Drugo, jer je direktor Memorijalnog centra, pa bi kritika njega vjerovatno bila upakovana u priču o “ponižavanju žrtava”. A sporno je baš to, što na Anadoliju i neke nove ratove poziva čovjek koji je upravo na poziciji s koje bi trebalo da propagira pomirenje. Suljagiću bi, očigledno, jedina utjeha za bošnjačke bile srpske žrtve.
Ako je ovo što sam uspio saznati o izmjenama Izbornog zakona tačno, mi – Bošnjaci, Bosanci, Ostali – poslije toga kao grupa nemamo šta tražiti u Bosni i Hercegovini, jer će naša egzistencija biti legalizovano ropstvo. Ostaju nam dva izbora: Anadolija ili neki novi rat.
— Emir Suljagić (@suljagicemir1) July 19, 2022
“NEVLADIN SEKTOR”, ANALITIČARI I MEDIJI
Kolika je želja da se u BiH izmjeni njena dejtonska struktura i sprovede ono što je SDA usvojila kao svoje programske ciljeve najbolje pokazuje i to da se svaki put kada je ugrožen taj put unitarizacije BiH naprasno aktiviraju brojne nevladine organizacije, mediji, analitičari i stručnjaci. I uvijek po istom šablonu – malo priče o antifašizmu, “novom genocidu”, “multietnočnosti” i “odbrani evropskih tekovina i vrijednost”.
Tako među brojnim perjanicama isplivaju Reuf Bajrović, Dino Mustafić, omiljeni “Srbin” u Sarajevu Dragan Bursać, “nezavisni novinar” Avdo Avdić i mnogi drugi, a njihove zaključke zdušno prenose “objektivni” mediji, a u toj kolektivnoj histeriji brzo uzmu učešće brojni botovi, ali i građani.
Za Bajrovića “svako onaj ko promoviše pacifizam i defetizam direktno radi na tome da BiH” nestane, a oružje, iako nije
Svako onaj ko promoviše pacifizam i defetizam direktno radi na tome da BiH nestane.
“Već sam ovo neki dan govorio, i treba opet: ako je oružje tako loše, što ga sve zemlje imaju?”, pita se samoproglašeni propagator evropskih vrijednosti.
Svako onaj ko promoviše pacifizam i defetizam direktno radi na tome da BiH nestane.
Već sam ovo neki dan govorio, i treba opet: ako je oružje tako loše, što ga sve zemlje imaju?
— Reuf Bajrović (@ReufBajrovic) July 28, 2022
Tokom trajanja sage oko nametanja izmjena Izbornog zakona BiH, Bajrović je više puta pozivao na oružje i potrebu da se “Bošnjaci brane svim silama”. Bajrović, međutim, jedini pominje oružje i perfidno ratnohuškačke izjave pakuje u celofan odbrane “Bošnjaka”. I njemu, kao i gorenavedenim “novinarima i analitičarima”, priča o genocidu služi kao platforma koja je na tragu onog Suljagićevog “novog rata” i Izetbegovićevog “prebrojavanja”.
Svako onaj ko promoviše pacifizam i defetizam direktno radi na tome da BiH nestane.
Već sam ovo neki dan govorio, i treba opet: ako je oružje tako loše, što ga sve zemlje imaju?
— Reuf Bajrović (@ReufBajrovic) July 28, 2022
ŠTA JE CILJ?
Ako uzmemo u obzir da se na protestima ispred OHR-a, koji su mnogi definisali kao “mobilizaciju u odbrani BiH”, u gradu od 250.000 ljudi okupilo oko 7.000 ljudi, jasno je da takav narativ koji plasiraju perjanice političkog korupsa nije najbolje prošao u narodu, postavlja se pitanje u čije ime i s kojim ciljem takve poruke u javnost plasiraju Izetbegović i svi njegovi gorepomenuti podanici? Od koga i od čega oni to brane BiH?
Izetbegoviću bi bilo bolje da prestane da liječi komplekse, ispravlja neuspijehe i provodi ideologiju svog oca, da pogleda u ljude oko sebe kako mu se više ne bi priviđali roboti. Džaferović bi možda konačno trebao da se ponaša kao pravnik, a ne ratni službenik. Bajrović bi samo trebao prestati biti licemjeran i da se mane tastature i Twittera. Bursać, ako već neće kod sveštenika, neka ode kod hodže da se liječi od svoje mržnje. Suljagić… Samo bi trebao početi poštovati žrtve čijim mezarjem rukovodi.
(Aleksandar Stojanović)
