ANALIZA: Godinu dana SPS-a od „pobunjenika“ do najvećeg iznenađenja izbora
Goran Selak SPS/ Ustupljena fotografija
Posljednje u nizu cijepanja Socijalističke partije (SP) nije prošlo baš po ustaljenom receptu. Umjesto da se ugase, da dožive debakl na prvim izborima ili da „prelete“ u druge partije, što je do sada uglavnom bio slučaj, novoosnovana Socijalistička partija Srpske – SPS je za godinu dana postojanja uspjela da prevari u procjenama analitičare i poznavaoce političke scene u Srpskoj. I to ne jednom, nego više puta.
Kao nesporno zanimljiva pojava na političkoj sceni Banjaluke i Srpske, SPS svakako zaslužuje poseban osvrt i analizu.
Izlazak poslanika iz SP-a
Socijalistička partija Srpske, čiji je predsjednik i zaštitno lice narodni poslanik Goran Selak, nastala je nakon sukoba narodnih poslanika SP sa predsjednikom partije, odnosno nakon što su poslanici uputili zvaničnu inicijativu da Petar Đokić bude smijenjen sa mjesta ministra rudarstva i energetike, a sve to nakon afera „Diploma“, „Grebak“ i drugih, koje, ruku na srce, ne nedostaju kada je u pitanju još uvijek aktuelni ministar Đokić.
Uslijedilo je izbacivanje poslanika iz SP, formiranje novog političkog subjekta i masovan prelazak nezadovoljnih članova SP u novu partiju u kojoj su rukovodstvo činili narodni poslanici Goran Selak, Maksim Skoko, Savo Vulić i Andrea Dorić.
Formiranje nove partije dočekano je sa podsmijehom, pogotovo u vrijeme samog početka pandemije i u izbornoj godini. Po mnogima to je bilo „političko samoubistvo“ a SPS -u su predviđali brz raspad ili utapanje u neku od većih stranaka. SPS je sa četvoro narodnih poslanika ostala u vladajućoj koaliciji, a vrlo brzo, umjesto „raspadanja“, novoj ekipi su počeli da prilaze ne samo bivši Đokićevi socijalisti, nego i članovi drugih partija, a u velikom broju i mlađi ljudi bez prethodnog političkog iskustva. Ipak, sa samo nekoliko mjeseci do Lokalnih izbora, malo ko je ozbiljno shvatao Selaka i SPS i njihove najave da će biti najveće iznenađenje izbora.
40 mandata u lokalnim skupštinama
Kampanja za vrijeme pandemije, za mnoge stranke je bila nerješiva situacija, a prilagođavanje novim pravilima za većinu njih još uvijek traje. Sa druge strane Selakov SPS je nastao u vrijeme pandemije i kampanju su dočekali više nego spremni, koristeći do maksimuma društvene mreže i komunikacione tehnologije koje mladima odavno nisu nepoznanica.
Najzanimljivije je da su u većini istraživanja javnog mnijenja, naručenih i nenaručenih, SPS redovno svrstavali ispod ili malo iznad crte cenzusa, uključujući i najrelevantnije agencije iz okruženja. Ali kada su počeli da stižu rezultati izbora, pogotovo sa banjalučkih biračkih mjesta, ispostavilo se da je SPS postigla sve ono što su i najavljivali tokom kampanje – da će biti najveće iznenađenje izbora i po rezultatu druga partija u koaliciji u Banjaluci, odnosno treća po rezultatu od svih stranaka. SPS je osvojio ukupno 40 mandata u lokalnim parlamentima i 30.000 glasova, što je bez obzira na sve, rezultat za respekt, pogotovo ako se uzme u obzir da su osnovani u martu, a da su izbori održani u novembru iste godine.
Pored toga što su bili najveće iznenađenje po rezultatima, prava iznenađenja tek su uslijedila i to dan nakon izbora. Kandidat vladajuće koalicije Igor Radojičić poražen je na izborima za gradonačelnika Banjaluke od kandidata opozicije Draška Stanivukovića, a SNSD je, prije nego što su prebrojani glasovi, za debakl Radojičića jutro nakon izbora okrivio Selakov SPS.
Optužbe SNSD-a nisu oslabile SPS
Sljedeći korak bilo je izbacivanje iz koalicije i demonstriranje sile na opšte zadovoljstvo koalicionih partnera. Smijenjeni su svi kadrovi SPS uključujući i predsjednika partije, a istovremeno, iz SPS osim odbacivanja optužbi danima nije bilo odgovora ili reakcija. I dok je opozicija već uveliko računala na SPS u svojim kalkulacijama, a vladajuća koalicija da će uspješno rasparčati najmlađu političku partiju i po(t)kupiti što valja, SPS je odigrao mimo ustaljenih pravila. Nisu, poput DNS-a, preko noći postali perjanice opozicije, a sa druge strane ni jedan od njihovih kadrova nije prihvatio polujavne ponude dojučerašnjih partnera da napuste partiju i tako ostanu na funkcijama. Mnogo veće, starije i iskusnije stranke i savezi su se raspadali i još uvijek se raspadaju u sličnim situacijama, pa je bilo logično očekivati da će se to desiti i neiskusnim SPS-ovcima.
Međutim u SPS nisu ušli u otvoren sukob ni sa kim, nisu odgovorili na otvorene provokacije i demonstracije sile, ostali su na okupu i mirno nastavili da rade ono što očigledno veoma dobro znaju. Nakon izbora, za jedan dan su u Banjaluci učlanili još 100 omladinaca, a u pojedinim lokalnim zajednicama pristupili su im odbornici drugih stranaka, koji su nakon postizbornih unutarstranačkih trvenja od svih ponuđenih političkih subjekata izabrali SPS.
Mladi prepoznali SPS
Na kraju, da povratak na scenu bude potpun, klub poslanika SPS u Narodnoj Skupštini Republike Srpske porastao je sa četiri na pet poslanika i već sada čine mnogo značajniji faktor u najvišem zakonodavnom tijelu. Nakon sukoba Milana Tubina sa rukovodstvom SDS, ovaj narodni poslanik je napustio SDS i na opšte iznenađenje izabrao SPS. Pokušali su ga odmah nazvati preletačem, ali se to nije baš primilo, s obzirom da je izabrao stranku koja niti je dio vlasti, niti ima resurse i pozicije za čim su do sada obično „preletali“ bivši opozicionari.
Za razliku od ostalih stranaka, koje se nakon izbora po ustaljenoj praksi „zaključaju“ do naredne izborne godine, SPS je nastavio da radi punom parom. Njihove akcije i aktivnosti su redovni i posjećeni, na društvenim mrežama su i dalje među najprisutnijim i nosioci aktivnosti su im uglavnom mladi ljudi, kao vidljiv kontrast „isluženim“ facama kojima uglavnom raspolaže većina ostalih stranaka.
Na prezasićenoj političkoj sceni Republike Srpske, za osam mjeseci postojanja i u jeku korone, Selak i ekipa su uspjeli mimo svih prognoza, ne prateći ustaljene načine političkog djelovanja. Iako su posmjenjivani i izbačeni iz vladajućih struktura, pokazali su da ih to nije ni uzdrmalo, a kamoli nokautiralo. Biće svakako interesantno vidjeti da li će ostati „ničiji“ ili će se ipak prikloniti jednom od dva politička bloka u Republici Srpskoj. Takođe će biti zanimljivo vidjeti koliko mogu postići sa tri puta više vremena nego što su imali za svoje prve izbore.
(N.Sp.)
Oznake: Goran Selak, SPS
