Analiza: Rusi žele zimom uništiti moral Ukrajinaca, zaboravljaju jednu važnu stvar

Piše: Mario Galić

Građani Kijeva barem za sada mogu mirnije živjeti – potvrđena su prva djelovanja protivzračnog raketnog sstemaIRIS-T SLM. Doduše, ne službeno, već snimkama uništavanja ruskih krstarećih projektila te – još važnije – fotografijama ostataka njemačkih projektila snimljenih u Kijevu i njegovim predgrađima.

Sad kad je Kijev dodatno zaštićen od napada ruskih krstarećih projektila oni će biti preusmjereni na druge ciljeve. Ministar energetike Ukrajine Herman Galuščenko u petak je u intervjuu za Reuters priznao da je u ruskim napadima pogođena najmanje polovica generatora u ukrajinskim termoelektranama, što je prouzrokovalo više milijardi dolara štete.

Rekao je da je 30 do 40 posto ukupne nacionalne elektroenergetske infrastrukture bilo meta napada koje je on opisao kao namjeru da se uništi ukrajinski energetski sistem. Zbog ruskih napada ministar Galuščenko je najavio da će se Ukrajina od izvoznice premetnuti u uvoznicu električne energije. Naravno, Ukrajina će moći uvesti električnu energiju jedino pod uslovom da ruski napadi ne onesposobe cjelokupnu elektroenergetsku infrastrukturu.

Evropa se zbog nestašice plina i sama bori s problemom kako proizvesti dostatne količine električne energije. Dodatni ukrajinski pritisak na snabdijevanje zasigurno neće olakšati situaciju.

S obzirom na to da ruska vojska troši stotine miliona dolara vrijedne krstareće projektile da bi uništila ukrajinske elektrane, nikakvo iznenađenje nije vijest da su minirali branu hidroelektrane Kahovka snage 357 MW. Ako je budu morali napustiti, Rusi će je potpuno onesposobiti. Hoće li pritom uništiti i sisteme te pustiti Dnjepar nizvodno, ponajviše će ovisiti o taktičkoj situaciji. To jest, hoće li se i koliko ruskih snaga nalaziti nizvodno od brane jer će naglo puštanje vode i njima onemogućiti prelazak preko Dnjepra.

Što se tiče ciljeva u Kijevu, s obzirom na to da su napadi krstarećim projektilima na njih postali neučinkoviti, za očekivati je da će ih ruski generali početi napadati oružjem protiv kojeg IRIS-T SLM ne može djelovati – balističkim projektilima.

Ruskoj vojsci ponestaju balistički projektili pa je Moskva s Teheranom dogovorila isporuku projektila Fateh-110 i Zolfaghar. Prvi ima domet od 300 a drugi čak 700 kilometara, što znači da ih Rusi mogu lansirati na Kijev iz dubine ruskog i bjeloruskog teritorija.

Još puno gora činjenica je da oba projektila imaju bojeve glave mase 500 kilograma. Za usporedbu, često spominjan dron Shahed 136 nosi bojnu glavu mase od 40 do 50 kg. Stoga će svaki udar iranskih balističkih projektila Fateh-110 i Zolfaghar biti deset puta razorniji od pogotka drona Shahed 136.

Ako su tvrdnje zapadnih medija da je isporuka projektila Fateh-110 i Zolfaghar već dogovorena točne, onda njihovu prvu borbenu upotrebu možemo očekivati vrlo brzo. Jer, za razliku od zapadnih država koje još uvijek ne žele slati instruktore u Ukrajinu, Iranci nemaju takvih problema. Iranska revolucionarna garda poslala je instruktore i tehničare koji su na licu mjesta otklonili sve probleme s upotrebom dronova Shahed 136. Brzo i efikasno.

Doduše, kako tvrdi Bijela kuća, nisu izravno sudjelovali u napadima. To vjerojatno znači da nisu određivali ciljeve niti su stisnuli prekidač kojim se započinje lansiranje. Po tom istom principu iranski instruktori će doći zajedno s projektilima Fateh-110 i Zolfaghar te ih pripremati za napade, dok će Rusi određivati ciljeve i pokretati lansiranja. Na taj način prvi projektili mogu početi pogađati ciljeve u Kijevu i ostatku Ukrajine nekoliko dana nakon isporuke.

Napadima na sistem proizvodnje i prenosa električne energije Rusija želi ako ne slomiti, onda značajno oslabjeti ukrajinsku volju za obranom. U Moskvi se nadaju da će najavljene zimske temperature od -15 ili čak -20 stepeni Celzijusovih Ukrajince natjerati da još jednom preispitaju isplativost nastavka pružanja otpora.

Pritom u Moskvi, već po tko zna koji put, zanemaruju da će iste te temperature imati negativan učinak i na ruske vojnike kojima će silni minusi uništiti i ono malo preostale volje za borbom. I još važnije, smrznuto ukrajinsko tlo ponovno će postati tenkoprohodno, što znači da će omogućiti velike ukrajinske ofenzive.

Jedna od ofanziva o kojoj se zadnjih dana najviše govori je hersonska. Za razliku od dosadašnje prakse ukrajinskih najava, ovog puta o hersonskoj ofanzivi puno više govore ruski nego ukrajinski izvori. Tako su izjave ruskog zapovjednika za ukrajinsko ratište, generala armije (isti čin ima ruski ministar obrane Sergej Šojgu, a viši je samo maršal) Sergeja Surovikina da je situacija u Hersonskoj regiji jako teška neki doživjeli kao najavu ruskog povlačenja s desne obale Dnjepra.

Iako se izjava generala Surovikina prije svega odnosila na teško stanje civila, protumačena je puno šire, pa se već traže dokazi kako je počelo rusko povlačenje. Činjenica je da ruski blogeri i YouTuberi najavljuju teška vremena za tamošnje ruske snage. Ponajviše jer je, po njihovim tvrdnjama, ukrajinska vojska na ratištu i u neposrednoj blizini do sada nagomilala oko 100 hiljada vojnika.

Neki tvrde i da su prvi put od početka  na ratište dovedene snage koje su do sada bile u Odesi i oko nje te su trebale odbiti ruske pokušaje desantnog napada. S obzirom na to da ruska mornarica više nema ni teoretske šanse da izvede takav napad (između ostalog jer su Ukrajinci dobili velike količine protubrodskih projektila Harpoon), nije nevjerovatno da su te snage zaista poslane prema Hersonu.

Međutim, isto je tako činjenica da je ruska logistika, usprkos svim problemima s mostovima preko Dnjepra logistički izdržala. Pontonskim mostovima, motornim skelama i baržama, pa i brodovima te transportnim zrakoplovima ruska je logistika do sada uspijevala dopremiti dostatne količine streljiva i goriva. Doduše, pritom dopremanje hrane nije uvijek bilo prioritet, a zasigurno ne potrepština potrebnih stanovništvu.

U mogućnost da se Rusi samo tako povuku nisu uvjereni ni u samom vrhu ukrajinske vojske. Tako je visoki dužnosnik Glavnog stožera vojske Oleksij Hromov izjavio da je “zadatak broj jedan ruskih snaga držati južnu liniju bojišnice. Rusi se ukopavaju i šalju više resursa u nadi da će zadržati ukrajinske snage koje guraju prema Hersonu.” Ustvrdio je i da “neprijatelj planira ispuniti ovu zadaću uz pomoć prvog vala djelomične mobilizacije i povećanjem broja svojih trupa na lijevoj obali rijeke Dnjepar”.

Tome se juče ujutro pridodao i Glavni centar ukrajinske vojske objavom da je Rusija poslala do 2000 mobiliziranih vojnika u Hersonsku oblast. Ukrajinska vojska tvrdi da su mobilizirani vojnici stigli u Herson kako bi ojačali postrojbe na južnoj bojišnici, na kojoj Ukrajina provodi protunapad. Sve to baš ne navodi na zaključak kako se Rusi spremaju za povlačenje.

Nema ni logike da se ruske snage povuku jer Ukrajinci ovog puta neće moći ostvariti nikakvo iznenađenje, kao što je bilo u harkivskoj ofanzivi. Rusi očekuju napade i dobro su se utvrdili. Na skoro svim mjestima obrana se proteže u tri ili više crta. Iskopali su i rovove za tenkove. Artiljerija ima unaprijed zadane parametre gađanja.

Ovog puta Ukrajinci će morati brojnošću i odlučnošću nadvladati rusku odbranu. Napasti istovremeno na cijelom ratištu te se nadati da će na nekim mjestima ruska obrana popustiti i na kraju se urušiti. Ako do ofanzive dođe, bit će to krvave borbe s tisućama mrtvih i ranjenih na obje strane.

Iako organizovano povlačenje ima smisla prije svega kako bi se ograničili gubici i sačuvale snage, istovremeno ima i snažan protivargument. Naime, ruskim povlačenjem na desnu obalu Dnjepra ukrajinska vojska bi odjednom na raspolaganju imala više od stotinu hiljada vojnika spremnih za ofanzivna djelovanja na drugim dijelovima ratišta. Proukrajinski blogeri i youtuberi već mjesecima najavljuju, bolje rečeno priželjkuju, veliku zaporižansku ofanzivu.

Koja bi jednim malim krakom oslobodila nuklearnu elektranu Zaporižje, a glavnim pravcem udara došla do obala Azovskog mora. Na taj bi se način do sada jedinstveno ratište rascijepilo, a ruske snage raspoređene zapadno osudile na snabdijevanje preko Krima i tamošnjeg mosta. Do sada ukrajinska vojska nije imala snage da istovremeno s borbama u harkivskoj i hersonskoj oblasti pokrene i treću ofanzivu. No ako se Rusi povuku preko Dnjepra, sve ukrajinske snage iz hersonskog džepa bit će slobodne za novu ofanzivu.

Sve dok dobro ukopane ruske snage vežu ukrajinske u hersonskom džepu velika zaporižanska ofanziva nije moguća.