“Andrija i Anđelka” uskoro na ATV: Na snimanju smo kao drugovi iz vojske

“Andrija i Anđelka” naziv je srbijanske humorističke serije koja je zaludila zemlje u regionu. Serija je nastala prema originalnom tekstu kanadskog scenariste Guya A. Lepagea “Un gars, une fille”, scenariju koji se fokusira na temu muško-ženskih odnosa, a koji je svoje adaptacije imao u zemljama širom svijeta.

Srbijanska verzija popularnog scenarija “Un gars, une fille”, koja nosi naziv “Andrija i Anđelka” je 27. po redu adaptacija ovog popularnog teksta koju je za domaće tržište uradio Vuk Ršumović, a režirao Marko Manojlović. Serija “Andrija i Anđelka” je nastala u produkciji Zorana Popovića i Filipa Đorića te producentskih kuća “Fresh production” i “Blekbuk”, koji su dobili prava od vlasnika licence za naš region i krenuli u avanturu sa glumcima Andrijom Miloševićem i Anđelkom Prpić te ostalim članovima ekipe.

Snimanje serije su počeli u septembru, a emitovanje u oktobru 2015. godine. Andrija i Anđelka su ubrzo zaludili i nasmijali čitav region, a serija će se od 10. februara početi emitovati i na programu ATV-a.

“Andrija i Anđelka su par u srednjim tridesetim. Godinama su u vezi i jedno drugom često idu na živce. On voli sebe, automobile, kompjutere i sport, ne zna njen konfekcijski broj, ne podnosi njenu majku, niti da ga neko remeti dok je na WC šolji. Obožava Anđelku.

Ona voli pričati, kupovati, sanjari o braku i djeci, ne podnosi Andrijinu aljkavost, njegovu zgodnu kolegicu, ni njegove glupe šale. Luda je za Andrijom!”

U nastavku čitajte intervju s Andrijom i Anđelkom.

Reakcije publike na seriju su odlične i ona je vrlo brzo doživjela veliku popularnost u zemljama bivše Jugoslavije. Prema vašem mišljenju, po čemu je to vaša serija jedinstvena i drugačija od svih dosadašnjih humorističkih koje smo imali priliku gledati na našim prostorima?

Anđelka: Bilo je mnogo sjajnih humorističkih serija na ovim prostorima, mnoge su ostale kultne i do danas. Jedna od njih koja je još uvijek aktuelna je svakako i “Lud, zbunjen, normalan”. “Andrija i Anđelka” grade svoje mjesto kod publike, zasad nam dobro ide, a po čemu će nas i da li će nas pamtiti, pokazat će vrijeme. Ono što je sigurno, drugačiji je format, specifičan je, poznat u svijetu i kao skeč-komedija, koji, mislim, do sad nije rađen na ovim prostorima. To je prvenstveno ono po čemu se ova serija razlikuje od ostalih. Nismo pretenciozni, vjerujemo da je humor dobar, te da nas ljudi zbog toga vole.

Smatrate li da su “žene sa Venere, muškarci s Marsa” u smislu njihovih različitosti? Da li su te različitosti možda upravo ono što nas čini kompatibilnima?

Andrija: Ima ona pjesma Zostera o tome odakle smo svi, sigurno znate na koju mislim! Šalim se, naravno. Ne znam da li su muškarci i žene sa različitih planeta, mada ponekad zaista izgleda da je tako. Uvijek i svuda će postojati to muško-žensko nerazumijevanje, ali će se uprkos tome, uvijek i svuda, muškarci i žene voljeti i neće biti u stanju da zamisle svoje živote jedni bez drugih.

Anđelka: Većina situacija koje igramo u našoj seriji su neka tipična ponašanja i žena i muškaraca, samo dovedena do krajnosti. Čini se, i u seriji, kao i u životu, da je ženski pogled na svijet u većini situacija potpuno drugačiji od muškog pogleda. I to je naravno osnovna tačka od koje počinju svi nesporazumi. Ali, pošto jedni od drugih ne odustajemo, čini se da u svoj toj igri ipak ima neke draži.

Mnogi misle da ste vas dvoje i privatno u vezi, kako je zapravo došlo do saradnje te zašto ste odlučili zadržati vaša prava imena?

Andrija: Ulogu u seriji sam, kao i Anđelka, dobio na audiciji na koju sam došao bez prevelikih očekivanja, jer nikad prije ove serije nisam na taj način dobio ulogu. Upravo zbog tih prethodnih iskustava nisam čak bio ni previše zainteresovan za odlazak na casting. Na sreću, producentica Zorana je bila uporna, kako samo producenti mogu biti uporni, i baš zahvaljujući njenom insistiranju došao sam, odigrao i… dobio ulogu. Anđelka i ja smo, nakon što smo izabrani na audiciji, uradili pilot i svi koji su imali veze s projektom bili su sigurni da će stvari funkcionisati odlično.

Anđelka: Da, kao što vam je Andrija i rekao, oboje smo prošli audiciju i dobili uloge. Što se tiče naših imena i samog imena serije nismo to znali od početka, bilo je nekoliko varijanti u igri, eto izabrana je ova. Zapravo, slijedio se recept već primijenjen u nekim zemljama gdje se radila adaptacija, i gdje se likovi zovu po imenima glumaca.

Koliko ste vas dvoje privatno drugačiji od karaktera koje igrate, ili koliko ste im možda sličmi?

Andrija: Likovi u seriji su dobrim dijelom napisani kao tipični predstavnici oba pola, zato se i žene i muškarci s njima lako identifikuju. Ja lično, govorim za sebe, vidim sličnosti, ali zapravo o tome najbolje mogu suditi ljudi koji nas poznaju. U kojoj sam mjeri ja tipičan muškarac, odnosno Anđa tipična žena, u toj mjeri i sličnost postoji.

Anđelka: Meni se od početka kod Anđelke dopao taj mali “nesklad” koji je prisutan u njenom liku. S jedne strane, ona je obična, mlada žena, sa čitavim nizom nesavršenosti, sa kojom se lako identifikovati jer je protkana osobinama svih nas, mislim na žene prvenstveno. A s druge strane postoje te neke sitne stvari i u karakteru i u načinu reagovanja, zbog kojih je zanimljiva i specifična, lako prepoznatljiva.

Serija je nastala prema tekstu koji je adaptiran u zemljama širom svijeta i postigao veliki uspjeh. Učestvujete li i vas dvoje svojim prijedlozima u kreiranju scenarija, postoji li slobodan prostor za improvizaciju i kako zapravo izgleda snimanje? Da li je zabavno kao i finalni produkt?

Andrija: Iako radimo po svjetski poznatom scenariju, prilagođavamo ga našem mentalitetu, jeziku, navikama. Reditelj Marko Manojlović nam je također dao određenu slobodu da u okviru te adaptacije improvizujemo u konkretnim scenama, kako nas trenutak ponese. Pošto je atmosfera na setu odlična, iako zaista puno radimo i snimamo nekad i po 10 sati dnevno, tih “momenata nadahnuća” ima dosta. Sve se dodatno uzburka, naravno na pozitivan način, kad imamo goste na snimanju, odnosno kad nam u epizodi gostuju naše kolege i prijatelji. Prema nekoj evidenciji, imali smo više od 180 “gostujućih likova” i sve to zapravo vrlo često liči na jedan dobar party. Vjerujemo da se to i osjeti u onom što gledaoci vide na ekranu.

Anđelka: Naravno da imamo tu mogućnost. Onog momenta kad uhvatite čvrsto likove koje igrate i znate u bilo koje doba dana i noći kako biste reagovali, tog momenta vi imate mogućnost i da improvizujete, adaptirate, dodajete svoj pečat i liku, ali i samoj radnji i situacijama koje igrate. U stvaranju ovog našeg “mezimčeta” kreativno učestvuju i naši producenti. Naravno, velike zasluge imaju i sam reditelj Marko Manojlović, ali i čitava ekipa na setu, koja funkcioniše kao jedna dobra družina.

Postoji li neka scena koja vam je posebno draga ili pak neka anegdota sa snimanja koju biste voljeli podijeliti s našim čitateljima?

Andrija: Nekoliko puta sam već rekao da će ta naša družina, odnosno ekipa koja radi na seriji, po završetku snimanja biti poput drugara iz vojske. Dijelimo mnogo toga, jer smo mjesecima zajedno na snimanju, a u vanjski svijet, vrlo često odlazimo samo da odspavamo i vidimo se sa svojim najdražima. U mom slučaju i da odigram i neke druge uloge koje imam u predstavama. Što se tiče anegdota, one, ovako izvađene iz konteksta, nisu zanimljive, ali o svemu tome možete više znati ili gledajući seriju ili prateći nas na društvenim mrežama, gdje se često vide ti “behind the scenes” trenuci, koje dijelimo sa našim fanovima.

Anđelka: Vjerujem da je svakom glumcu to teško izdvojiti, jer zapravo ta čarolija na samom snimanju pravi od raznih situacija nezaboravne momente. Ali to je samo među ekipom, koja je tu, u tom trenutku… Nažalost, većina tih situacija kada se prepriča nema dušu i gubi smisao… To vam je kao sa pričama iz maloprije pomenute vojske.

(Atv)