ANKETA (VIDEO) Promjena ili zadržavanje prezimena nakon udaje, gube li se tradicionalne vrijednosti
Foto: Ilustracija
Upis kod matičara prilikom vjenčanja posljednjih godina zna biti i zbunjujući. Nije rijetkost da žena ne želi promijeniti svoje prezime pa na svoje doda i muževo. Dešava se i da želi zadržati samo svoje, ali i da muž želi uzeti ženino prezime.
Ranijih godina “podrazumijevalo” se da žena prilikom vjenčanja sa svojim izabranikom prihvati muževo prezime. Danas je više mogućnosti da se odluči kako će se prezivati i kako će njeni dokumenti izgledati.
Dosta je žena koje ne mogu zamisliti da se prezivaju drugačije, ima i onih koje su po svom prezimenu prepoznatljive, a kod nekih ima i uticaja od strane roditelja ukoliko nemaju mušku djecu pa da se ne bi “loza ugasila”.
Razlozi su brojni, a mi smo pitali građane u Banjaluci kakav je njihov stav o ovoj temi.
“Nije mi važno to. Bitno je da smo srećni i zadovoljni.”
“Ne treba žena da mijenja prezime, treba da bude ono što jeste.”
“Mislim da ne treba. Treba samo da doda muževo prezime.”
Dosta je i onih koji su rekli da žena treba da promijeni prezime nakon vjenčanja. U svakom slučaju, mišljenja su podijeljena.
Прикажи ову објаву у апликацији Instagram
U razgovoru za Banjaluka.net sociolog i profesor Ivan Šijaković objasnio je zašto se sve više žena odlučuje da zadrži djevojačko prezime.
“Tradicionalna praksa mijenjanja prezimena žene prilikom udaje značila je gubljenje identiteta žene. To je značilo njeno potpuno utapanje u novu porodicu i prihvatanje novih pravila, znak ograničenja slobode i samostalnosti. Danas je došlo do značajne emancipacije žena u društvu, pa i u pogledu zadržavanja prezimena tokom udaje”, rekao je Šijaković.
Dodao je da je jedan od razloga i to što su se mnoge žene afirmisale pod svojim izvornim prezimenom pa ne žele da ga mijenjaju.
“Zadržavanje prezimena znači očuvanje dostojanstva žene, njene ravnopravnosti i slobode. Tradicija se mijenja u svemu pa i u zadržavanju prezimena žene prilikom udaje. Postoje i slučajevi gdje žene dodaju svoje djevojačko prezime djeci. Uzimanje prezimena žene od strane muževa je neka vrsta “egzibicionizma” ili izraz “ljubavne zaslijepljenosti” ili “osveta” roditeljima”, kazao je Šijaković.
Rekao je i da je zadržavanje muževljevog prezimena poslije razvoda pokazatelj potpunog gubitka identiteta i dostojanstva, iako može biti praktično dok su djeca mala i žive sa majkom.
Kakva je situacija u Evropi?
U Italiji je 2022. godine donesena odluka da bebe više neće automatski dobijati prezime svog oca. Do tada je u toj mediteranskoj zemlji bilo obvezno da se novorođenom djetetu daje očevo prezime, ako ga je otac priznao. Zajedničkom prijavom majčino prezime se moglo dodati očevom prezimenu i stavljalo se iza njega.
U Italiji žene zadržavaju svoje prezime i nakon udaje, što znači da su se italijanske majke do sada u većini slučajeva prezivale drugačije od svoje djece.
Veći dio zapadne Evrope slijedi isti obrazac. Žene u Španiji i na Islandu, na primjer, imaju tendenciju zadržati samo svoje prezime. Grčka je otišla korak dalje i krajem prošlog vijeka donijela zakon da supruge moraju doživotno ostaviti svoje prezime. U Norveškoj, koja se redovno rangira među vodećim zemljama po pitanju ravnopravnosti među polovima, žene skoro redovno uzimaju prezime svoga muža.
Takođe, istraživanje provedeno 2016. u Velikoj Britaniji, kaže da je tada 60 odsto žena htjelo uzeti prezime svoga supruga, a 61 odsto muškaraca je željelo da supruga uzme njihovo prezime. Istraživanje provedeno krajem prošlog vijeka kaže da su skoro sve žene, bez obzira na stepen obrazovanja i papirologiju htjele uzeti prezime svog supruga.
Piše: Marijana Bogdanović
Oznake: Banja Luka, prezime
