AUTOSTOPOM OD BANJALUKE DO DALEKOG ISTOKA Vedrana i Igor su krenuli na veliko putovanje, ovo su njihova prva iskustva

Dvadesetsedmogodišnji Banjalučani Vedrana i Igor, ekonomisti su po zanimanju, ali njihova najveća strast su putovanja.

Već dugo planiraju da krenu u avanturu u vidu velikog putovanja. Njihov san stvoren iz strasti i ljubavi, radoznalosti i želje za učenjem, upoznavanjem novog i rušenja stereotipa i mentalnih barijera, počeli su da ostvaruju ovog oktobra kad su krenuli na veliko putovanje na istok. Prve stanice Beograd i Sofija, zatim Turska, Iran i Indija, pa dokle ih mogućnosti i zvijezde odvedu.

Plan im je preko kaučsurfing-a i autostopa upoznati što više interesantnih ljudi i skupiti što više iskustva.

Vedrana i Igor za portal banjaluka.net pišu o svojim iskustvima i doživljajima, a kako kažu uspomene i iskustva se već skupljaju. Za početak pročitajte kako su došli do Sofije i proveli prve dane na putovanju.

1-2. dan

Prevoz do naše prve destinacije, Beograda, našli smo na viber grupi Beograd – Banja Luka, gdje se traži ili nudi prevoz između ova dva grada, uz podjelu troškova. Tamo smo našli Nemanju, koji je imao tako zanimljivu životnu priču da smo u lijepom razgovoru „u tren oka“ već bili u Srbiji. Beograd ima toliko toga što nismo vidjeli, ali uvijek ga nepravedno označimo kao poznato mjesto. Ipak, budi onu putničku radoznalost.

Poslije jednog dana u Beogradu, i susreta sa prijateljima i rodbinom, drugi dan smo krenuli prema Nišu, odnosno Sofiji. Na račvanju za Niš, poslije kratkotrajnog stopiranja, staju nam Aleksandra i Slaviša, mladi par iz Beograda koji su nas povezli do benzinske pumpe nadomak Niša, a odatle nas je svojom moćnom Ladom do glavnog puta prebacio jedan dobri gospodin.

 

Stopiranje nije uvijek ugodno, izaziva čudan osjećaj, ali nekako interesantan. Kao da vam se čula izoštre i dok vam auto prilazi procjenjujete osobu iza volana. Ipak, za sada nam ide odlično, staju nam dobri i zanimljivi ljudi. Neobično je kako se ljudi samo u nekoliko minuta otvore i povjere vam svoje životne priče, kao da im je to bilo potrebno i kao da su jedva dočekali pogodnog sagovornika.

Sljedeći cilj je bio naći prevoz do Sofije. Poslije 40ak minuta i stotinjak propuštenih auta nabavili smo karton sa natpisom Sofia, nakon čega nam je stao Igor, vajar drvenih skulptura neobičnog stajlinga, sa kojim smo prihvatili kratku vožnju, do, kako je rekao boljeg mjesta za stop.

Igor nam je pričao o prekrasnom krajoliku kroz koji smo prolazili, a dovezao nas je do jednog restorana/odmarališta gdje smo “našli” Srđana koji nam je pomogao da konačno dođemo do cilja koji smo zacrtali za drugi dan putovanja – Sofije.

Sofija (3-6. dan)

U Sofiji smo bili smješteni kod Mille i Emila koji su nam ustupili svoj stan koji je bio u radovima, ali sasvim pristojan za boravak. Potrudili su se da treći dan ovog putovanja nikada ne zaboravimo.

Penjali smo se na planinu iznad gradića Rila i uživali u predivnim bojama jeseni i nevjerovatnoj prirodi koja krasi Bugarsku, te posjetili neobičan manastir Sv. Ivana Rilskog i pećinu želja gdje ljudi dolaze i na papirićima ispod zemlje u pukotinama stijena ostavljaju svoje želje.

 

Smještaj, hrana i cijene u Sofiji

Godine 2013. smo prvi put posjetili Sofiju. Bilo nam je super, ali nismo se oduševili samim gradom. Pogotovo ne izgledom. Sada, nakon pet godina, stvari se mijenjaju. Ipak, Sofija i dalje neće pobjediti na takmičenju ljepote, ali sigurno ima dušu.

 

Što se tiče smještaja u Sofiji, naša istraživanja i prethodno iskustvo upućuju na jedan od najboljih hostela „Hostel mostel“  veoma pristupačan za svačiji novčanik. Na primjer, privatne sobe za dvije osobe se kreću oko 24€ po noći, dok se spavaonice mogu naći od 7€ na dalje, sa uključenim doručkom, večerom i čašom piva uključenim u cijenu.

Hrana u Sofiji je takođe povoljna. Ako ne želite eskperimentisati, možemo preporučiti roštiljnicu „Srpska skara“, podsjeća na naš 037 Leskovački roštilj, u kojoj možete naći od mesnih uštipaka, kobasica, kebabčeta do mnogih drugih specijaliteta kombinovanim sa različitim salatama i sosevima po želji. A cijene po obroku se kreću od 2 do 6 leva što je ekvivalentno našim markama.

 

Nas je oduševio jedan mali irački restoran Ashurbanipal, čiji vlasnik Fredi i njegova porodica spremaju preukusnu iračku kuhinju. Bilo nas je više pa smo naručili nekoliko jela koja su taj dan bila na meniju.

Te kombinacije i novi ukusi za nas su bili nevjerovatno iskustvo. Naročito nam se svidjela teletina sa cimetom i sjeckana teletina sa narandžom koja je podsjećala na – slanu Jafu. Koliko se sjećam, za nas pet sa pićima račun je bio oko 70 leva. Ali vjerujte, za te ukuse vrijedilo je dati i više.

Što se tiče marketa, cijene su kao i kod nas, sa nekim manje-više nebitnim varijacijama. Ukoliko želite popiti pivo u kafiću, cijene se obično kreću od 2 do 4 leva u zavisnosti od lokacije, a kako nismo kavopije promakle su nam cijene kafe.

Sedmi dan smo krenuli za Istanbul, a o našem putu do Turske čitajte za par dana.

(Foto: Instagram)