Avganistan: Mjesto gdje čak i vrijeme stoji
U zabačenom dijelu Avganistana, koji je toliko udaljen da važi za region sa najmanje turističkih posjeta na svijetu, živi zajednica na koju su skoro svi zaboravili.
Riječ je o tzv. Vuhanskom koridoru, regionu na sjeveroistoku Avganistana, gdje 12.000 ljudi živi životom predaka i ne znaju da je svijet napredovao u svakom smislu.
Da je život ovdje težak, svjedoči i podatak da je prosječna dužina životnog vijeka oko 43 godine, a stopa mortaliteta među novorođenčadi je skoro 30%.
Upravo zbog teških uslova života, pripadnici ove zajednice, koju čine Vaki, ali i Kirgizi, izgledaju daleko starije nego što imaju godina.
Bez obzira na sve poteškoće, ova živopisna zajednica uglavnom živi od stočarstva, a uprkos činjenici da mnogi nikada nisu vidjeli strance, važe za izuzetno gostoljubiv narod.
Ipak, čak i zabačenost ima svojih prednosti. Naime, kako se ovaj region nalazi uz granicu sa Kinom, Tadžikistanom i Pakistanom, toliko je udaljen i razuđen da ga čak ni talibani ne žele osvojiti. Zapravo, malo ko je ikada želio da kontroliše ovaj dio Avganistana, pa su zato ovdje ratni sukobi prava rijetkost.
Upravo ta zabačenost bila je izazov za francuske fotografe Fabrisa Nadjarija i Sedrika Huina, koji su shvatili da čak i njihovi fotoaparati u ovom dijelu svijeta rade drugačije! Oni su sa sobom ponijeli polaroid aparate, s kojih su fotografije bile potpuno drugačije, upravo zbog visine i surovih vremenskih uslova. Međutim, fotografije su bile pravo otkriće za ove ljude, jer ne samo da nikada nisu vidjeli fotografiju već neki od njih nikada nisu vidjeli stranca.
Zapravo, ove fotografije, koje su bile odmah gotove, su na neki način razbijale jaz i nepovjerljivost između stanovništva i fotografa i bile su jedna vrsta komunikacije. Kako bi im se približili, oni bi pravili njihov foto-portret, koji bi im poklonili.
-Ovo je zaista bilo jedno nevjerovatno iskustvo. Skoro niko iz te zajednice nikada nije vidio fotografiju, niti znaju šta je. Koga god smo fotografisali, bar jedan snimak smo mu ostavili kao uspomenu na našu posjetu- kaže Nadjari.
Inače, samo da biste došli do ovog dijela svijeta, treba da prođete mnogo toga. Region se sastoji od brojnih uzvišenja i dolina, gdje nema utabanih puteva, a svi se kreću uz pomoć konja ili magarca. U region se najlakše ulazi iz Tadžikistana, a treba najmanje 24 dana putovanja da biste došli do prvog sela u regionu, koje uglavnom naseljavaju Kirgizi.
Zanimljivo je da su Nadjari i Huin bili prijatelji u djetinjstvu, a onda su im se životni putevi razišli. Susreli su se nakon 23 godine i shvatili da su im životi bili veoma slični. Obojica su avanturističkog duha, tako da su živjeli širom svijeta.
Zajedničko im je da su obojica bili fascinirani Avganistanom i nakon što su pročitali članak u “Njujork tajmsu” o ovom regionu, odlučili su da krenu u zajedničku avanturu.
Da je riječ o pravoj avanturi, svjedoči i to da su nekada znali hodati i po 10 sati dnevno, jer se u neke dijelove nije moglo drugačije doći.
-Kada samo došli na drugi kraj koridora, shvatili smo da smo potpuno odvojeni od stvarnosti, od života. To je mjesto gdje ne postoji vrijeme i prostor. Sve vam djeluje beskonačno, kao da ste na nekoj drugoj planeti- kaže Huin i dodaje:
-Kada morate da pređete toliko toga da biste došli do tih ljudi, koji se svakodnevno bore za opstanak, onda ne možete osjetiti ništa drugo nego poniznost, kako prema nevjerovatnoj prirodi, tako i prema tim ljudima-
(NN)
Budite dio sjajne zabave u centru grada: U subotu otvaranje “Banjalučkog proljeća”
