Magazin 04.05.2019.

Babice u rukama drže dva života

ČITANJE: 2 minute

Kažu da je porod najsrećniji, ali i najstresniji trenutak u životu većine žena, ali pomoć i podrška babica mogu da olakšaju porođajne bolove i uvećaju radost svake majke.

Suzana Serdar, Banjalučanka i majka dvoje djece, kaže da upravo zbog podrške i pomoći babica svoja dva poroda pamti kao najsrećnije trenutke u životu.

“Prije nekoliko mjeseci sam rodila drugo dijete, kćerkicu, a babice su mi sve vrijeme tokom poroda pružale podršku i pomoć, kao i prilikom prvog poroda. Pored stručne pomoći, mnogo mi je značilo i njihovo ohrabrivanje”, kazala je ova mlada majka.

O važnosti ove humane profesije najviše se priča na Međunarodni dan babica, koji se širom svijeta obilježava 5. maja.

Sandra Radetić, nadzorna sestra u porodilištu na Klinici za ginekologiju i akušerstvo u UKC RS u Banjaluci, koja već 21 godinu radi kao babica, ističe da je ovo jedini i pravi poziv za nju.

“Poziv babice sam odabrala zahvaljujući majci. U gradiću u kojem je odrasla moja majka živjela je jedna babica Milka, koju su svi uvažavali. Odrasla sam slušajući priče o tom divnom pozivu, jer svi vole babice. One donose vesele vijesti. Zbog moje želje, a podstaknuta tom pričom odlučila sam da budem babica”, priča Radetićeva.

Dodaje da se nikad nije pokajala što je odabrala ovaj poziv, te da je do sada na svijet dočekala nekoliko hiljada djece.

“Sve medicinsko osoblje treba da ima pažnju i zahvalnost, ali babice su posebne jer učestvuju u nečemu najljepšem što jednoj porodici može da se desi – u rađanju novog života. Mi smo dio velike sreće”, kazala je ova babica.

Ističe da babice moraju biti emotivne i ljubazne, te pokazati razumijevanje za ono kroz šta porodilje prolaze.

“Uvijek kažem da babice u rukama drže dva života, i majčin i bebin. Ovaj posao treba voljeti jer mladi roditelji prolaze kroz toliko toga tokom trudnoće i poroda, a to će pamtiti cijeli život. Mi treba da se više prilagodimo porodiljama nego one nama”, objasnila je Radetićeva.

Posao babice je human i lijep, ali istovremeno veoma stresan, jer ponekad, nažalost, dođe do komplikacija.

Radetićeva ističe da svaka babica u takvim, najtežim trenucima mora ostati pribrana.

“Ako porodiljama treba da saopštimo ružnu vijest, trudimo se da to učinimo na najblaži način i da im budemo možda i veća podrška nego ženama koje su bez problema rodile zdravo dijete. Moramo pokazati tim ženama da ne treba da se osjećaju manje majkama od drugih, te da ih utješimo da postoji šansa da se jednog dana ostvare u toj ulozi”, istakla je Radetićeva.

(Nezavisne)