Bajden nakon masakra u Teksasu: Moramo nešto poduzeti, djeca kao da su na bojnom polju

Američki predsjednik Džo Bajden obratio se naciji nekoliko sati nakon velikog krvoprolića u osnovnoj školi u Teksasu, gdje je 18-godišnji Salvador Ramos ubio 19 djece te dvoje odraslih

Nadao sam se kad sam postao predsjednik da neću morati ovo opet raditi. Još jedan masakr, ovoga puta u Juvaldiju u Teksasu, u osnovnoj školi. Žrtve su prelijepi, nedužni učenici drugog, trećeg i četvrtog razreda.

I koliko još njih koji su svjedočili tome, gledali su svoje prijatelje kako umiru, kao da su na nekom bojnom polju. Živjet će s tim do kraja života – istakao je Bajden i dodao:

Lobi industrije oružja

– Znamo da neki roditelji više nikada neće vidjeti svoju djecu, više ih nikada neće spremati na spavanje, grliti ih. Nikada neće biti isti. Izgubiti dijete je kao da ti je neko otkinuo komad duše. Kao da te nešto usisalo u šupljinu vlastitih pluća i nikada ne možeš više van. Nikad ne bude isto.

Bajden je i sam izgubio dvoje djece, kćerku u saobraćajnoj nesreći i sina od teške bolesti. Američki predsjednik je postavio pitanje kako se suprotstaviti lobiju industrije oružja.

– Prošlo je 3448 dana, 10 godina otkad sam kao potpredsjednik bio u Konektikutu gdje je 26 ljudi, među njima 21 dijete, ubijeno u Sendi Huku. Od tada se dogodilo više od 900 pucnjava u školama: U Parklandu na Floridi, u Santa Feu u Teksasu, u Mičigenu… I lista ide dalje i povećava se.

A tek kada u to uključimo i pucnjave u kinima, bogomoljama, a evo prije 10 dana imali smo i pucnjavu u prodavnici u Bafalu. Puna mi je kapa. Moramo nešto poduzeti. I nemojte mi govoriti da ne možemo uticati na ovo krvoproliće – poručio je Bajden.

To je bolesno

Kako je rekao američki predsjednik, “ideja da 18-godišnjak može kupiti dvije automatske puške je pogrešna i da je to bolesno”. Istakao je da većina Amerikanaca podržava donošenje razumnih zakona kojim bi se regulisalo nošenje oružja. Poručio je da je vrijeme reagovati, piše Avaz.

– Naše molitve su večeras s roditeljima koji leže u krevetu i pokušavaju shvatiti hoće li ikada više moći zaspati, koji se pitaju jesu li im druga djeca sigurna, koji se pitaju što će biti sutra s njima. Neka Bog blagoslovi sve izgubljene živote na ovaj tužan dan – zaključio je Bajden.

(E.M)