Vijesti 21.01.2016.

Baka milionerka poklonila nasljedstvo: “Tamo gdje ja idem, pare mi ne trebaju”

ČITANJE: 3 minute
baka
Jeste, sine, ja sam Marija Zlatić, nasljednica skoro milion dolara, koliko mi je ostalo nakon smrti mog supruga Momčila, koji je preminuo prije pet godina u Australiji.

Ovim riječima nas je u srijedu dočekala Marija Zlatić (86), nakon što su “Novosti” pronašle njenu kuću od blata, smještenu usred šume u planinskim vrletima u okolini Boljevca.

Nakon gotovo dvočasovnog pješačenja po dubokom snijegu, put nas je odveo do udžerice u kojoj živi Marija. Kucali smo petnaestak minuta, dok starica nije otvorila vrata. Nepovjerljiva, sumnjičava, oprezna… Ipak, pristala je da, stojeći na dovratku svoje trošne kuće, u kojoj nema vode i koja prijeti da se svakog trenutka sruši, ispriča svoju životnu priču.

– Prvo, da znate, ja sam od mog Momčila dobila nešto više od 940.000 australijskih dolara, ali sam taj novac podijelila ljudima koji me čuvaju, kao i komšinici, koja mi je mnogo pomogla da nađem nasljedstvo mog muža – kazuje Marija.

– Ja, od tih para, više nemam ni dinar. Uostalom, meni novac i ne treba. Dovoljno mi je da imam hljeb, vodu i drva, da se zimi ogrejem- nastavlja ona.

Marija živi u trošnoj kući, okružena psima, koji su joj najbolji prijatelji. Gleda da za njih ima hranu, a među ljude rijetko silazi.

– Tamo gdje ja uskoro treba da idem, pare mi ne trebaju, zato sam ih i poklonila – kroz smješak će baka Marija.

– Dala sam novac ljudima koji me čuvaju. Dođu oni ovdje, do mene. A, znate li vi koliko je to zimi teško. Donesu mi hljeb, balone vode, nasijeku mi drva… Njima te pare, a ja ne znam ni koliko je to, više trebaju. Meni je dosta mojih osam hiljada dinara, koliko dobijam na ime poljoprivredne penzije. Da, dio sam dala i komšinici koja se, nakon Momčilove smrti, četiri godine dopisivala sa ljudima iz Australije i na kraju uspjela da izdejstvuje da dobijem to famozno nasljedstvo- kaže baka Marija.

Kako se ispostavilo, Momčilo je u nekretninama u Australiji imao blizu tri miliona dolara. Međutim, nakon njegove smrti, porez nije plaćan, pa su, nakon što su svi dugovi namireni, Mariji preostalo nešto više od 940.000 australijskih novčanica.

– Sjećam se, kao da je juče bilo. Bilo je to 1956. godine. Momčilo i ja smo kupili kartu u jednom pravcu za Australiju, a put nas je odveo u gradić Gvildford. Moj muž je radio kao tesar u jednoj fabrici, a ja sam brinula o domaćinstvu-  sjetno će Marija

Nakon godinu i po dana, Mariji je stigla vijest da joj je majka Stana teško bolesna. Nije razmišljala. Sjela je u prvi avion i vratila se kući.

– Očuvala sam i sahranila majku, ali se u Australiju više nisam vratila – nastavlja Marija.

– Momčilo mi je, povremeno, pisao. I, da, slao mi je novac. Želio je da se, kada dočeka penziju u Australiji, vrati u Srbiju- kaže baka.

Godine su prolazile. Potom i decenije. Ali, Momčilo se nije vraćao. Pričalo se da se u Australiji obogatio i postao gazda nekoliko farmi stoke, ali su svi mislili da to nije istina. Tek, prije pet godina Marija je čula da joj je suprug preminuo.

– Kazala sam to komšinici Mari i zamolila je da, ako može, sazna nešto više o tome. Komšinica je stupila u kontakt sa ljudima iz Australije. Godinama je tragala i na kraju su me, početkom septembra prošle godine, obavijestili da sam naslijedila Momčilovu imovinu. Pare sam dobila prije nekoliko mjeseci. I odmah sam ih podijelila. Meni, vidite i sami, baš ništa ne treba- dodaje Marija.

Baka Marija se, potom, izvinila. Kazala da je da mora da nahrani pse i da mora da ide. “Milionerku” smo ostavili u kući od blata, sakrivenoj usred šume. Samo su slabašan dim iz dimnjaka udžerice i psi čuvari oko lepenca svjedočili da tu ima još malo života…

(Večernje novosti)