Bakir veći od Bakira
Otkada je formirana vlast bez SDA i njihovih kadrova, dominantan je narativ kako u BiH više nema blokada i kako se kreće u relaksaciju odnosa. Kao ključan faktor detektovana je Trojka, a pogotovo SDP koji dominira u tom savezu, jer su iz vlasti izbacili sve radikalniju stranku na čijem čelu je Bakir Izetbegović.
Međutim, i pored tog narativa, i dalje svjedočimo istim prepucavanjima i istim igrankama, smicalicama, podvalama, zaobilaženjima procedura. I sve to dolazi iz Predsjedništva BiH, u kojem je SDP-ov Denis Bećirović. Ako kod njegovih partijskih kolega i možemo primjetiti neka odstupanja od politike SDA, Bećirović kao da se trudi da bude veći Bakir od Bakira.
Iako se oduvijek otvoreno zalagao za politiku “100% BiH” i kunuo se u suverenitet i snagu BiH, Bećirović pokazuje isti kmetovski, podanički mentalitet kao svi bošnjački političari od ‘90-ih naovamo. Treba poštovati kada neko voli i želi da jača svoje, ali djeluje nevjerovatno da Bećirović kao mlad političar nije ni milimetar izašao iz kalupa koji snagu i suverenost poima tako što će baš za sve tražiti pomoć tutora – od nametnutih odluka stranih namjesnika, preko sankcija do tuđih bombardera na nebu.
Možda onaj američki bombarder jeste poruka Srpskoj da SAD neće dozvoliti neke stvari u BiH, možda sankcije stvaraju probleme, ali je tužna činjenica da je po bošnjačkom shvatanju suverenitet jak onoliko koliko strana sila straši Srbe. A najtužnija činjenica je da Bećirovićeva jaka BiH znači potpuno potčinjavanje konstitutivnih naroda i očekivanje od njih da budu ono što nikada nisu bilu. Upakovanu u celofan građanskog, Bećirović mnogo opasnije pokušava da progura ideju napisanu u Alijinoj Islamskoj deklaraciju, pretvarajući BiH tako u građanoidsku tvorevinu potpuno nesposobnu za bilo kakav napredak.
Mada je SDA propagandna mašinerija pokušala da stvori sliku kako Dodikova politika ruši BiH, činjenice ih demantuju (usvojen povećan budžet institucija BiH, imenovan SNSD-ov direktor UIO BiH, formiran Savjet ministara BiH, itd…). Tako da Bećirovićeva priča ili je plod njegove gluposti i nesposobnosti da provali propagandu ili zlonamjernosti i bezobraznosti koja ga ni po čemu ne razlikuje od Bakira Izetbegovića.
Ali, sve i da zamislimo da Dodikovi postupci vode u razgradnju Dejtona, oni su mnogo manje opasni od onoga što radi upravo sam Bećirović ili njegovi politički uzori Izetbegović i Lagumdžija. Stalnim obilježavanjem Srba i Republike Srpske (ne Dodika) kao genocidne tvorevine, krvoločnih životinja koje treba obuzdati, sve više ljudima gadi ono što je trebala biti zajednička država. Dakle država svih njenih naroda, a ne država po mjeri onih koji ne mogu da se pomire da su njihove retrogradne ideje poražene.
Ako želi da ojača BiH i sve ljude u njoj, da sprovede ono za šta se navodno zalaže, Bećirović za početak mora da se pomiri sa realnošću i prihvati postojanje Republike Srpske i uvaži jednakost srpskog naroda i pravo njegovog izbora u BiH.
(A. S.)
Oznake: Aleksandar Stojanović, Denis Bećirović, komentar
