Banjalučani štede pazareći u komšiluku: Zubaru u Laktaše, po parket u Čelinac
Dvadesetak kilometara vožnje do Laktaša ili Čelinca može biti ne samo prijatan izlet, nego i dobra investicija, jer su mnoge usluge i robe u ovim mjestima jeftinije od 20 do čak 50 odsto, u odnosu na Banjaluku.
– Najmirniji sam kad me nema u medijima, ni u pozitivnom ni u negativnom kontekstu – kaže popularni laktaški zubar.
Da je najpametnija politika „ćuti i radi“, a najbolja reklama preporuka zadovoljnih klijenata, smatraju i drugi laktaški i čelinački doktori, zanatlije, ugostitelji i trgovci, koji prihvatljivim cijenama nastoje privući mušterije.
Jedan od takvih je i Čelinčanin Marinko Tejić, koji trguje polovnom bijelom tehnikom iz inostranstva. Po frižidere i veš mašine kod njega dolaze ne samo Banjalučani, nego i kupci iz šezdesetak kilometara udaljenog Mrkonjić Grada.
– Naravno da je cijena najbitnija, pogotovo onom ko kupuje polovnu robu – kaže Tejić.
Njegov sugrađanin Saša Begović, koji iz Kine uvozi bambusov parket, mermer i masivna ulazna vrata, ima posla preko glave.
– Ne mogu stići da isporučim i ugradim sve što kupci naruče. Kod nas je roba 25 odsto jeftinija nego u Banjaluci, pa su Banjalučani naše redovne mušterije – kaže Begović.
U Čelincu se po povoljnoj cijeni mogu dobiti i zanatske usluge, a među Banjalučanima su najpopularniji čelinački limari, kamenoresci i autolimari, dok se u laktaškom naselju Trn, na granici sa Banjalukom, može uštedjeti kupovinom autodijelova, boja, lakova i građevinskog materijala.
Mušteriji na ruku
Čelinački autolimar Bajro Jusić tvrdi da pristupačne cijene nisu jedino što Banjalučane dovodi u njegovu radnju.
– Neke su usluge čak i skuplje, ali nastojimo da nađemo kombinaciju koja će biti mušteriji na ruku – kaže Jusić.
Čelinac nije daleko ni ljubiteljima jagnjetine sa ražnja, koja je u restoranima na obali Vrbanje i do 30 odsto jeftinija nego u Banjaluci i košta od 20 do 26 KM po kilogramu.
(Blic)
