Banjalučanin iz Košica: Slovaci i Srbi vole slobodu!
Pavel Cihlar Danubarovič, Slovak iz Košica, lektor češkog jezika na banjalučkom Filološkom fakultetu, nakon devet godina provedenih u gradu na Vrbasu otkriva kako je došao u Srpsku i da li su Slovaci “razblaženi” Srbi.
Priča i o tome kako je treća republika bivše Čehoslovačke mogla da dobije ime po Lužičkim Srbima, da li će 2018. godine biti održan referendum o ponovnom ujedinjenju Češke i Slovačke i zbog čega je savremeno češko pivo tragedija.
– Ja sam u matičnoj zemlji završio za profesora češkog i slovačkog jezika, a 2006. godine okončao postdiplomske studije u Novom Sadu. Godinu kasnije došao sam u Banjaluku na tadašnji Filozofski fakultet, jer filološki nije postojao. Srpski jezik sam naučio još kao “klinac” preko rodbine, jer je moja majka porijeklom Crnogorka – otkrio je Pavel.
On kaže da Srbi i Slovaci imaju mnogo zajedničkog, jer su, prije svega, Sloveni.
– Volimo slobodu, odgovara nam slobodniji način života. Miroslav Lajčak, moj sunarodnik i nekadašnji visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH, rekao je da su Slovaci blaža varijanta Srba u dobrom i u lošem smislu, jer ne mogu toliko da mrze, ali ni vole kao Srbi. Ja ne bih tako govorio. Mada, kod nas ne postoje tako žestoke psovke, a mislim i da je u našoj zemlji hokej na ledu popularniji od fudbala, jer ga prate i žene – ističe Pavel.
Trajni razlaz
On otkriva da u Slovačkoj i Češkoj i dalje postoje ostaci kulture Lužičkih Srba.
– Živio sam u dijelu Češke gdje su selo Srpska Kamenica i Lausitzer Geburge, odnosno Lužička planina. Kultura Lužičkih Srba je zanimljiva, jer se njihova inteligencija poslije Prvog i Drugog svjetskog rata obrazovala u Pragu. Takođe, u Bratislavi su učili Dositej Obradović, Đura Daničić, Svetozar Miletić i Vuk Karadžić, a tu je i Šandor Petefi ili Aleksandar Petrović, čuveni mađarski pjesnik koji je po ocu bio Srbin, a po majci Slovak. Čak je poslije ujedinjenja Čeha i Slovaka bilo ideja da Lužica bude treća ili četvrta zemlja u okviru Čehoslovačke. Studentima često pričam i o Pavelu Jozefu Šafariku, Slovaku veoma zaslužnom za srpski narod. On je bio prvi nepravoslavac u Srpskoj akademiji nauka i možda najveći Sloven ikada – navodi naš sagovornik.
Na pitanje o peticiji, koju su proteklih godina potpisivali Česi i Slovaci da 2018. godine bude raspisan referendum o ponovnom ujedinjenju dviju država, Pavel odgovara da ne vjeruje da je to moguće.
– Kada kažu da smo mi u odnosu na ovdašnje nacije bili neki fini narodi koji su se razišli bez rata, ja kažem da je to velika glupost. Prvo, Slovaci i Česi nisu imali neriješene sukobe, kao što je ovdje bilo nakon Drugog svjetskog rata. Drugo, zanimljivo je da kod nas uopšte nije bilo referenduma o razdvajanju. Neko je to spolja odlučio i uradio na brzinu, jer bi većina Slovaka i Čeha sigurno bila protiv. Sve bi funkcionisalo i pored povremenih političkih sukoba. Dakle, i bivša Jugoslavija se manje-više raspala na način kako je neko drugi želio – objašnjava Pavel.
Rašireni stereotip
Nadalje, on kaže da su nakon razdvajanja Češke i Slovačke nastavila da postoje zajednička udruženja matematičara, fizičara, psihologa i drugih profesija.
– Rekli su da nemaju potrebu da se dijele, pa i danas postoje te čehoslovačke unije, istina pod imenom češki i slovački matematičari. S druge strane, Česi se posljednjih godina sve više predstavljaju zapadnim narodom i ne interesuju se za Slovačku kao Slovaci za Češku. To se vidi i po tome što češka djeca imaju problem s razumijevanjem slovačkog jezika, jer nemaju priliku da budu u bližem kontaktu sa slovačkom djecom – ističe Pavel.
On naglašava da je jedan od raširenih stereotipa o Česima i Slovacima to da su najveće pivopije.
– Mi ne volimo pivo više nego ostali narodi na svijetu, niti ga pijemo više od drugih, a savremeno češko pivo je tragedija. Preživjelo je totalitarni sistem, ali nije kapitalizam i privatizaciju. Znači, ko voli pivo i želi da upozna pravu pivarsku tradiciju u Češkoj i Slovačkoj, neka pije u malim pivarama i kod malih ugostitelja. Sve ostalo je komercijalno, kao u BiH. Pivo koje ovdje pijem onima koji su navikli na uobičajene brendove djeluje slabo, pošto u njemu prevladava hmelj, a ne slad. Međutim, pravi ukus pivu daje hmelj, a ne slad – objašnjava ovaj ljubitelj i poznavalac piva.
(Press)
