Banjalučanka pravi avanturista: “Sa Kilimandžara pamtim ukus kafe, Kina je potpuno druga planeta”
Suzana Vukmir (33) strastveni zaljubljenik u putovanja, počela je putovati još u majčinom stomaku, obišla evropske prestonice, države koje više ni ne postoje, a trenutno obilazi egzotična mjesta Afrike i Azije.
Holandija, Mađarska, Kina, Italija i Tanzanija samo su neke od država u kojima je boravila Suzana, za koju se može reći da je obišla više gradova nego što ima godina.
Sve je počelo, kaže ona, od malih nogu, jer su joj i roditelji ljubitelji pasoša punih pečata.
– Sjećam se se kada je tata vozio, a mama bratu i meni dodavala komadiće hrane na zadnjem sjedištu. Bilo je to neposredno pred pad Berlinskog zida. Imala sam pet godina, a ta zemlja se tad zvala Zapadna Njemačka – ovako sa Suzana Vukmir prisjeća svojih prvih putovanja u državu koje više nema.
Suzana je poslije putovanja sa roditeljima, putovala i sa svojim plesnim klubom, zatim sa jednom muzičkom grupom, a sada putuje sama, te kaže da se trudi iskoristiti svaku priliku da ode obići neki novi grad, a u posljednje vrijeme posebno je privlače egzotična mjesta.
– Uvijek sam težila da vidim čudne, egzotične zemlje. Želja mi je bila da posjetim prvo Jamajku, međutim Tanzanija je ipak bila suđena. Sa Kilimandžara pamtim ukus najbolje kafe na svijetu, te vina i piva od banane – kaže ona, te dodaje da putovanje u Afriku pamti po najljepšoj hrani koju je probala, jer oni nemaju razvijenu tehnologiju za uzgoj hrane i sve im je prirodno.
Na ostrvu Zanzibar, kaže, mogla bi da živi samo zbog hrane, tirkiznog mora i bijelog sitnog pijeska.
– Jednom nam je čak na koktel zabavi nestalo nane od koje su se pravili kokteli – objašnjava Suzana, pokušavajući da dočara koliko im se tamo sve svidjelo.
Kao na svakom putovanju, anegdote su bile nezaobilazne, a čuti kako stranici prepoznaju naš narod uvijek je zanimljivo.
– U Africi me doktor pitao da li sam nešto u rodu sa Slobodanom Miloševićevem. Prvo nismo vjerovali šta me pita, a onda smo se smijali do iznemoglosti – kaže Suzana.
Suzana se poslije Afrike uputila u Aziju, te živi u Kini u Šendženu, kineskoj Silikonskoj dolini i o ovoj zemlji ima samo reči hvale.
– Kina je potpuno druga planeta. Ne mogu je uporediti ni sa čim. Za Kinu ću ostaviti jedno poglavlje u životu, sigurna sam, pa tek tada moći odgovoriti na pitanje kako mi je ovdje – kaže ona.
Iako joj je svako putovanje priča za sebe, kaže da nije imala negativnih iskustava jer u svom koferu nosi samo pozitivnu energiju, koju, kaže, ljudi uvijek prepoznaju i uzvrate istom mjerom.
Na put oko svijeta često joj nedostaje Banjaluka, a najviše porodica, prijatelji i hrana.
– Nekada me savlada nostalgija, ali to je normalno. Još nisam putovala koliko želim, ali na dobrom sam putu. Nadam se jednog dana da ću putovati i na drugu planetu – kaže Suzana kroz smijeh.
I Norvežani znaju srpski
U moru iskustava i putovanja, ova avanturistkinja kaže da joj posebno mjesto u sjećanju zauzima evropska turneja sa grupom “Sopot”. Tada su obišli šest zemalja za 12 dana, a zanimljivih trenutaka ima mnogo.
– Scena koju definitivno pamtim desila se na granici Norveške i Švedske kad nam je službenik, tipičnog skandinavskog izgleda, rekao na našem jeziku – Dobar dan. Pet kruna. Srećan put – priča Suzana, te dodaje da im engleski jezik gotovo da nije bio potreban, jer su često nailazili na ljude koji govore srpski jezik.
(EuroBlic)
