Banjalučki ćevap: Usprkos krizi, brend koji opstaje decenijama
Najgore je otići fotografisati roštilj kada si na dijeti, e a to se meni desilo..
Kada neko spomene ćevabdžinicu “Kod Muje”, odmah se sjetim Mujinog automobila Ford Taunus koji je bio parkiran blizu limenog objekta u centru grada (tik uz sadašnju radnju Eurosplet ili preko puta Hipo banke, kako hoćete), sjećam se ogromnih redova ispred, jer tada nije bilo dostave. Tada su se ćevapi motali u obični bijeli papir. Luk sitno izrezan, nikad poslije toga takav nisam kušao….
U samom lokalu, jednostavni stolovi, i prozorče u kuhinji, na kojem su stajale čaše vode, po koje smo kao djeca išli nakon što smo pojeli svoju porciju. Tada nije bilo popularno piti jogurt uz ćevape. Danas svi piju jogurt uz ćevape, a meni nešto to ne ide zajedno…
Gotovo svake subote, moja doza je bila srednja i mala porcija (srednja porcija- tri pločice u cijeloj lepinji, mala porcija: pola lepinje sa dvije pločice). I tako skoro deset godina.
Svaka malo ozbiljnija bolest kod djeteta praćena je nedostatkom apetita. Međutim, ćevape sam i kao bolesno dijete mogao uvijek. Sa pregleda kod doktora, znalo se gdje se ide. Pravac “mujin ćevap.”
Moj otac je jednom prilikom izračunao kako smo kao familija mogli kupiti solidan nov auto, koliko sam u životu pojeo ćevapa.
Danas je situacija nešto drugačija, gomila je ponude, ima dobrih i loših ćevabdžinica. Došle su roštiljnice, stigao je i travnički i leskovački ćevap u Banjaluku.
Ali zašto je prva asocijacija na banjalučki ćevap – ćevap Kod Muje?
Amir Smailagić, vlasnik ćevabdžinice “Kod Muje”, kaže da je to zato jer je njegov djed napravio prvi ploču ćevapa.
“On je svojevrsni kralj banjalučkog ćevapa jer je prvi uveo jedan specifičan oblik, za razliku od travničkog,sarajevskog, ili leskovačkog, koji dolaze na komad”, kaže vlasnik ove ćevabdžinice.
Recept se prenosi sa koljena na koljeno.
“Moj djed je od svog oca naslijedio recept, pa je onda moja majka Emina prenijela recepturu na mene i moga brata i sada mi pravimo ćevape po toj recepturi”, kaže Smailagić
Dodaje kako brat i on imaju tri objekta u Banjaluci, ali i to da je ekonomska situacija sve teža.
Na pitanje zbog čega dolazi do pada cijene porcije ćevapa i da li to utiče na kvalitet mesa, vlasnik odgovara kako je kvalitet isti, te da žele da budu dostupni svim građanima
“Gledajući na ekonomsku krizu i stanje u državi, ljudi jednostavno više nemaju para. Ljeti se to ne osjeća jer dolazi dosta stranaca, imamo ljude iz dijaspore, svi koji dolaze u Banjaluku dolaze na “Mujin ćevap” i da probaju taj prepoznatljivi gastrobrend”, kaže Smailagić.
Banjalučki ćevap je svojevremeno jeo i Josip Broz Tito.
Zanimljiva priča veže se za Novaka Đokovića i njegovo iskustvo sa banjalučkim ćevapima. Navodno, nezadovoljan jer je dobio ćevape na komad, insistirao je na tome da mu se donese pravi banjalučki ćevap, pa je tako iz ove ćevabdžinice odneseno pet porcija ćevapa.
Isto tako, ove ćevape probao je nedavno i ministar vanjskih poslova Austrije Sebastian Kurz, a prema riječima vlasnika, jako su mu se dopali…
Sve o Banjalučkom ćevapu pročitaj u ovom tekstu koji vam donosi Banjaluka.net
(6yka.com)
