Banjalučki komičar ovaj put ozbiljno i bez zajebancije: Bježim iz ovog grada jer ovdje odavno nema života

Da je u BiH za mnoge odavno odzvonilo to svi znamo, ali izgleda da je došlo vrijeme u kojem u zemlji humora nema mjesta za one kojima je to posao…

Zato je pomalo čudno što nas uskoro napušta i poznati komičar iz Banjaluke Dušan Jokić, čovjek koji se 15 godina pokušavao humorom i sakazmom boriti protiv svega lošeg što nas okružuje.

Kao jedan od osnivača Antikulturnog teatra Alija Sirotanović, ukazivao je na mnogobrojne anomalije u društveno političkom životu BiH. Danas povremeno zaposlen, a stalno bez posla.

Kao i većina onih koji ovdje žive, bez osnovnih uslova za život i perspektive, ovaj komičar je donio odluku da otplovi u neke druge vode. Inostrane.

Nakon što smo saznali za ovu vijest odlučili smo da porazgovaramo sa Duletom i vidimo koji su njegovi razlozi za odlazak iz BiH i šta će biti sa AKT-om Alija Sirotanović. Razgovor smo obavili telefonski:

Pozdrav Dule. Kako je?

Evo dobro. Ide nekako.

Čujem da bježiš odavde.

Pa šta ću, idem malo pokušati zaraditi nešto.

Šta te natjeralo?

Ma nema ovdje posla, razumiješ. Imam papire koji gore prolaze.

Znači ti si jedan od srećnika sa papirima.

Da,da. Srećnik sam jer sam rođen u Hrvatskoj.

Pa je li to došlo vrijeme da nema mjesta u BiH ni za one što se bave humorom?

Pa dobro, bar neće nikad pobjeći humor. Ali tako je. I ja bježim odavde jer je došlo vrijeme da više ni komičari nisu dobrodošli. Ja ću nastaviti i dalje raditi ovo što radim i kad odem odavde. Ipak, je tehnika toliko uznapredovala da ova razdaljina i nije neka prepreka. Uvijek se može neki skeč napraviti. Znaš kako, mediji su malo pretjerali. Jednostavno, kao i svaki čovjek kad uvidiš da ne možeš ovdje više normalno da živiš, gledaš gdje ćeš obezbijediti sebi egzistenciju. Meni je više žao kad ode neki inženjer ili doktor, jer bez umjetnika možeš, ali bez ovih teško.

Izgleda da su inženjeri i doktori većinom napustili BiH, pa ste sad i vi došli na red.

Pa ima još ovo nešto malo. Ljudi odlaze jer se takvi profili traže i mogu sebi da obezbjede noramalan živoz za razliku od ovog ovdje.

A kakvi su tvoji planovi kad odeš?

Ja idem da pokušam, pa vidjećemo. Nemam ništa konkretno. Odlučio sam definitivno da odem i probam. Plan mi je da idem u Austriju. Tu imam prijatelja pa šta bude.

A šta će biti sa AKT-om Alija Sirotanović?

Ma nastaviće se to. Nismo preko svijeta, plan nam je da se na nastupe javljam direktno preko skajpa i slično. To je najmanji problem.

Jesi li razmišljao da povučeš i ostatak ekipe u Austriju? Znaš kako to kod nas ide kad jedan ode u inostranstvo.

Čak nam je i to plan, da tamo radimo. Ima tamo nekih klubova što drže ljudi odavde i gdje dolaze svi ti naši gastarbajteri. Ako ništa, bolja je zarada. Mi smo ovdje gurali stalno tu društvenu angažovanost, ali na kraju se sve svodi na egzistenciju, koju takvim radom ovdje ne možeš obezbjediti. Sve je to jedna podvala kojom se zabavljamo mi ludo uporni i željni da promjenimo nešto. Realno, ti možeš biti drštveno angažovan koliko hoćeš, ali kad nadrljaš znaš kad će te se neko sjetiti. Nikada. Sad se sjete ovi iz opozicije, koji su isti šljam kao i ovi na vlasti, čak možda i veći. Oni će te iskoristiti, tapšati po ramenima kako si dobar, sve dok njima odgovara da utičeš svojim radom na vlast, ali prije svega na podizanje svijesti kod naroda. A onda, kad ti se nešto desi, on gleda svoje fotelje. Iskreno, kad pogledam ovu klimu želja mi je da što više radimo u inostranstvu.

Ako ništa lakše vam je nasmijati ljude u inostranstvu.

Ma znaš kako, ima gore dosta naših ljudi i sigurno se može više zaraditi. Moramo i na to gledati. A što se tiče ovoga, što si me pitao, i gore sam nastupao u jednom klubu gdje dolaze ljudi koji su otišli odavde. Mogu ti reći da se smiju na iste fore kao i ovi koji žive ovdje, samo iz drugačijih razloga. Ovi ovdje se smiju svojoj muci, a oni tamo onome što su jednom za sva vremena ostavili iza sebe.

Evo, pa sve i jedan naš pjevač, posebno narodni idu tamo, jer je, kao što kažu, tamo para. Ma, svako ko odlazi ide da riješi egzistencijalne probleme. Nema ovdje budućnosti i šta je čovjeku preostalo. Imam 34 godine i pitam se, pa gdje si čovječe , šta sam radio tolike godine. Sve je to super, sve ovo što mi radimo imalo je nekog odjeka, ljudi nas podržavaju i sve to nekako funkcioniše, drži ne daj, ali kad pogledaš, nigdje ne možeš dobiti šansu da nešto više uradiš. Tu se moraš zapitati ima li to ikakvog smisla. Malo ko će ti dati šansu da napraviš nešto kvalitetno, već će dobijati prostor i podršku neke nebulozne stvari. I ti tu nemaš šta tražiti. I iskreno, kad bi ponovo krenuo u sve ovo ne bih to počinjao ovdje.

Sad kad se osvrneš na rad AKT-a Alija Sirotanović koji postoji još od 2002. godine, je li ti imalo krivo što si trošio vrijeme na to?

Ma nije. Pazi, da se pogrešno ne rezumijemo. Sve se to nastavlja. Zašto bi mi bilo krivo, to je jedan lijep period za mene. Tu sam stekao mnogo poznanstava i mnogo toga prošao i vidio. Drugo, to mi je bila neka vrsta izduvnog ventila. Da mi toga nije poludio bih. Bez posla, bez igdje ičega i onda mi je AKT bio jedna vrsta oaze, gdje zaboravim na sve. Odeš na tu scenu, isprazniš se i dobro. Jedino mi je krivo što poslije toliko godina niko nam nije dao odriješene ruke da napravimo dobru emisiju, dobar program. Al’ dobro, šta je tu je.

Možda više sreće i razumjevanja bude tamo gdje ideš.

Možda.

Nek’ ti je sa srećom pa se čujemo?

Važi. I navrati 16. maja u Dom omladine. Praviću ja svoje veče. Možda bude oproštajno. Ustvari, stend ap „Ja nikad nisam bio član partije“. Živjeli

(Buka)